MUO kao dom Nike Radić
U Muzeju za umjetnost i obrt do 27. veljače, otvorena je izložba suvremene internacionalne umjetnice Nike Radić. Nika Radić je diplomirala smjer Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. godine i Povijest umjetnosti u Beču 2008. godine. Desetak godina nakon diplome Nika se okreće performativnim načinima izražavanja kojima ispituje načine ljudske komunikacije.
Radove predstavljene zagrebačkoj publici pod nazivom „Doma“ napravila je isključivo za dotičnu izložbu. Radi se o ambijentalno-zvučnim instalacijama u kojima umjetnica donosi niz autoportretnih fotografija i zvučnih zapisa iz naše kaotične svakodnevice. Same instalacije isprepliću se sa stalnim postavom muzeja koji sadrži primjerke većinom primijenjene umjetnosti od renesanse do modernog dizajna. Izložene fotografije djeluju kao komentar na funkciju izloženih predmeta. Tako možete vidjeti primjerke fotografije umjetnice unutar ogledala iz 1820. godine kako se tušira kao i fotografiju u kojoj umjetnica prividno slaže svakodnevne namirnice na stolić iz razdoblja rokokoa. Same zvučne instalacije predstavljaju vanjske zvukove naše stvranosti i djeluju kao šumovi ulice koje ponekad možemo čuti i unutar privatnog prostora našeg doma. Nažalost, zvučni dio instalacije ne dolazi pretjerano do izražaja jer se posjetitelj lako izgubi u ljepoti i mnoštvu izložaka stalnog postava muzeja.
Autorica ovim radovima pokušava preispitati međusobni odnos javnog i privatnog života. Nisam sigurna koliko je sama ideja ostvarena, ni koliko ju ozbiljno stalni postav MUO koristi kao kulisu za rad suvremenih umjetnika. Uz to, postoji problematika posjetitelja muzeja koji su došli u cilju posjete stalnog postava, prisiljenih na sukob sa samom instalacijom. Vjerujem da većina posjetitelja u silnom mnoštvu izloženih predmeta koji vrve živopisnim detaljima, bojama i vještinom izrade ipak neće moći opaziti autoričine poruke, a moguće čak ni same radove.
