Najdugovječniji pljesak za najdugovječniju predstavu
Brojni gosti te uzvanici iz kulturnog i javnog života najdugovječnijim pljeskom nagradili su najdugovječniji glumački par, Peru Kvrgića i Lelu Margitić za izvrsnu glumačku virtuoznost u najdugovječnijoj predstavi na svijetu. Predstava “Stilske vježbe” tisuću i nekom izvedbom pred prepunim Hrvatskim narodnim kazalištem ušla je u 45. godinu svog postojanja i još jednom potvrdila status svevremenskog i bezvremenskog kulturnog ostvarenja. Redatelj Tomislav Radić, scenarist Tonko Maroević te glumci Pero i Lela, svi oni podjednako dijele zasluge i moglo bi se reći da su živjeli svoj život i još uvijek žive zajedno sa životom “Stilskih vježbi”. Čudesnom igrom stila postavili su visoke standarde hrvatskog kazališta i učinili ga prepoznatljivim i izvan granica Lijepe naše. Ako je kultura ona koja čini identitet jednog prostora, onda je ova predstava dokaz da Hrvatska odavno pripada europskom pa i svjetskom kulturnom krugu.
U dokumentarcu koji je prikazan publici prije početka predstave, kroz razgovor s glavnim akterima ukratko je ispričana povijest ovog fenomena svjetskog razmjera. Tomislav Radić prisjetio se davne 1968. kada su Stilske vježbe premijerno izvedene u Teatru &td. “Sjećam se da smo imali problem s terminima premijerne izvedbe, u jednim novinama najavili smo da predstava počinje u 19 i 30, u drugima u 20, a u trećim novinama u 20 i 30. Tako smo one koji su došli prerano ponudili pićem pa je možda zato premijera bila uspješna”, kroz smijeh je ispričao Radić. Sve je počelo kao improvizacija, Stilske vježbe francuskog književnika Raymonda Queneaua poslužile su samo kao predložak, predstavi se prognoziralo maksimalno desetak izvedba, ali već po reakcijama premijerne publike moglo se vidjeti da će se, ono što se na početku činilo nemogućim, itekako postati mogućim.
Pero i Lela tako se i danas voze u tramvaju broj 11, tu susreću mladog muškarca dugačkog vrata i s neobičnim šeširom na glavi koji ulazi u konflikt sa starijim čovjekom zato što mu je on navodno stao na nogu svaki put kad bi netko ušao ili izašao iz tramvaja, tog mladića koji je zatim bezobrazno sjeo na jedino slobodno mjesto u tramvaju, ponovno, dva sata poslije susreću na ulazu u Glavnu poštu gdje u razgovoru s drugim mladim gospodinom prima savjete o odijevanju, naime taj uobraženi muškarac govori mu da bi gumb na kaputu trebao prišiti malo niže. Ovu naizgled banalnu situaciju uspijevaju ispričati u dvadesetak različitih i gotovo podjednako humorističnih verzija. Iako je tekst skoro nepromijenjen, uklapa se i u današnju svakodnevnicu te komičnim efektima koji proizlaze iz svakodnevnih situacija izaziva iskreni smijeh. “Od početka igranja ove predstave pa do danas, publika se smije na istim mjestima”, kazala je Lela Margitić. Nadajmo se da ćemo se smijati još dugo, a ako ćemo vjerovati Peri onda i hoćemo. “Zbog ostvarenog odnosa s publikom koji ne slabi na intenzitetu, nikad do sad mi nije palo na pamet da prestanem glumiti u ovoj predstavi”, rekao je Pero Kvrgić.
Predstava se može pogledati 6., 7., 12., i 14. veljače u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog.
