novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Nedosljedan, ali uspješan nastavak franšize (“Halloween”, D. G. Green)

Foto: YouTube screenshot
Vrijeme čitanja: 4 minute

Napisao: David Gašo

Lik Michaela Meyersa bio je neupitna zvijezda originalnog Halloween filma 1978., a njegova jeziva maska postala je jedan od kultnih horor simbola i simbola Halloweena uopće. Druga zvijezda filma bila je glumica Jamie Lee Curtis kojoj je originalni film Johna Carpentera bio prva filmska uloga. Nakon toga, Curtis je poprimila svjetsku slavu, glumila u nizu projekata poput filmova True Lies, A Fish Called Wanda ili Trading Places, ali i serija kao što je nažalost ukinuto ‘campy’ remek-djelo Ryana Murphyja, Scream Queens (pritom misleći samo na prvu sezonu, živjet ćemo u svemiru u kojem druga ne postoji).

Dok je glumica doživljavala procvat karijere, njezin je lik Laurie Strode, žrtva serijskog ubojice Michaela Meyersa, ipak ostavljen negdje u pozadini prvog filma. Nije istražena perspektiva žrtve, na koji način će se Laurie nositi sa životnim hororima koje je proživjela i hoće li ikad moći nastaviti normalnim životom – Halloween (2018) zato posvećuje gotovo svu svoju pažnju žrtvama traume.

halloween
Foto: YouTube screenshot

Možda je prirodan slijed događanja da horor filmovi u 2018. (pogotovo u doba remakeova i nastavaka) napokon prebace pažnju na iskreno-ljudski doživljaj likova te istraže posljedice horora koje proživljavaju. Sličan je primjer ovogodišnji film Hereditary koji svoj uspjeh duguje prvenstveno fantastičnom nastupu glumaca, a zatim scenariju koji nastoji dočarati strah na onaj način kako bi ga čovjek uistinu proživio – ali najčešće ne i preživio.

Meyers i dalje jedan od najstrašnijih horor likova

Ponovni uvod u lik serijskog ubojice odrađen je uspješno, Michael Meyers sada svoje vrijeme provodi unutar mentalne institucije, iščekuje se trenutak kada će pobjeći jer – Halloween bez svoje maskote ne bi bio isti film, no bez obzira na predvidiv razvoj prvog dijela, on uspijeva postići varljivost i gledatelj se svejedno nada kako će Meyers do kraja filma ostati u instituciji, a jedini horor će biti izolirani život Laurie Strode koji je sada bazen paranoje i neprestanog straha. Upoznajemo prvo Meyersa, a zatim Strode kao dvije polarne suprotnosti, zlostavljača i žrtvu – upoznajemo njihovu motivaciju i želje kroz pametan dijalog, ali i dobro isplaniranu filmsku priču koja nikada ne govori previše.

Ono što ovogodišnji Halloween ipak ne uspijeva je replicirati atmosferu prvog filma. Napetost je napravljena umjetno i bez obzira na brzorastući broj ubojstava ne može nas uvući u film, ostavljajući gledatelje čvrsto u sigurnosti svojih sjedala i oslanjajući se isključivo na jump-scareove – dobro izvedene, ali ne u duhu Carpenterovog originala. Film je nestrpljiv, ne dopušta si vrijeme da izgradi autentičnu napetost, nižući ubojstva koja gube značenje. Pokušaj pokrivanja ovog propusta ekstremnim (nepotrebnim) nasiljem i nehumanim prolijevanjem krvi čak i za jedan slasher bio je u potpunosti neuspješan.

Kako trauma utječe na obitelj

Meyers je bez obzira na promašene filmske alate i dalje iznimno strašan. Doktor Loomis, lik prisutan kao veliki dio prvog filma, opisao ga je kao čisto zlo. Prema Meyersu ne postoji prostor za empatiju, on je uvijek bio čudovište koje ubija, a nikad nije bio pisan kao čovjek – ipak je njegovo prvo ubojstvo bilo s već šest godina, a definiralo ga je gledateljima kao lika od kojeg ne mogu očekivati kajanje.

Laurie Strode sada živi izolirana od svijeta u sredini šume, u mehaničkom čudovištu od kuće, opremljene i oružane u svrhu obrane od notornog serijskog ubojice. Laurie je ispunjena paranojom i strahom zbog kojeg joj je oduzeta kćer Karen (Judy Greer) nakon što je socijalna služba saznala kako ju Laurie s osam godina učila rukovati puškom i ekstremnim vještinama preživljavanja. Karen i Laurie sada imaju otuđen odnos, a Karen krivi majku zbog projekcije straha i ožiljaka koje je na njoj ostavila. Laurie uspijeva održati odnos s unukom Allyson (Andi Matichak) koju upozorava na to da će se Michael jednom vratiti po njih. Laurie nitko ne vjeruje dok Michael doista ne pobjegne prilikom prebacivanja u novu instituciju stavljajući tako svoje živote u izravnu opasnost.

Osvrtanje na original i prethodnike

Drago mi je što se redatelj Green odlučio osvrnuti na lik Laurie Strode i način na koji su skoro 40 godina stare traume utjecale na njezin život i život njezine otuđene obitelji. Istraživanje osjećaja i života Strode nakon tragedije koja joj je obilježila život je najjači element ovog projekta i dopušta direktnu poveznicu novog filma i njegovog originala zbog koje su sada neizostavna nadopuna jedan drugom.

Za one koji nisu znali, ovaj Halloween je jedanaesti u nizu Halloween filmova, ali je direktan nastavak svog originala. Očiti su migovi na njegove prethodnike, a cijeli je film zapravo hommage Johnu Carpenteru iako ne može potpuno dohvatiti ono što je njegovu verziju činilo remek-djelom i kultnim klasikom.

Halloween je zabavan onima koji su gledali prvi, a kao samostalno djelo teško ga je promatrati jer nema sve elemente koje ga mogu učiniti dobrim filmom. Ono što ga čini dobrim su ramena originala na kojima čvrsto stoji, ali i ramena Jamie Lee Curtis i ostatka glumačke postave koji i ujedno čine ovaj nastavak Halloweena (iako uz slabu konkurenciju) najuspješnijim od 1978. godine.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari