novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Neimenovana priča ni o čemu (“Untitled”, M. Glawogger i M. Willi)

Untitled
Foto: trailer screenshot
Vrijeme čitanja: 4 minute

„Najljepši film koji mogu zamisliti bio bi onaj koji nikad ne bi prestao“ slobodan je prijevod uvodnih riječi Michaela Glawoggera u njegovom dokumentarcu Untitled u kojem je odlučio snimiti ništa i sve hodajući svijetom s kamerom u rukama. Budući da je Glawogger neočekivano preminuo od malarije tijekom snimanja, njegova dugogodišnja suradnica Monika Willi prihvatila se zadatka spajanja materijala koji su Glawogger i njegova ekipa skupili u godinu dana snimanja u cjelinu.

Monika Willi je sirov Glawoggerov materijal upotpunila uvođenjem čitanja isječaka iz njegova dnevnika, koji filmu daju osobniju i intimniju notu, prelazeći tako iz uobičajenog dokumentarca na gotovo metafizičko iskustvo.

Neopterećeno i slobodno

Untitled je odiseja Michaela Glawoggera i njegove filmske ekipe od Austrije preko jugoistočne Europe do zapadne Afrike, u kojoj kamerom bilježi gotovo sve na što naiđe, bez previše cenzuriranja, biranja ili uređivanja. Glawoggerova namjera bila je snimiti film bez točno određene teme, film u kojem se ne događa ništa, a u kojem istovremeno prikazuje različite kulture „po doma“ u zanimljivim i za film nesvakidašnjim situacijama. Tako gledatelj prati svojevrsni turnir hrvanja u Africi ili nogometnu utakmicu stradalih u ratu, skupljanje drva po snijegom pokrivenoj šumi negdje u jugoistočnoj Europi, posjet obiteljskoj grobnici negdje u Srbiji ili vožnju vlakom po pustinji. Ne dobivaju se informacije o tome koji se dio svijeta prikazuje u kojoj sceni, gledatelj može samo nagađati, bilo iz jezika, bilo iz okoline.

untitled
Foto: trailer screenshot

Još jedna posebnost Glawoggerova dokumentarca je u tome što gledatelju ne nudi ni titlove niti objašnjenja razgovora i običaja lokalaca koje prikazuje. Monika Willi tek na nekoliko mjesta daje pristup gledatelju u osobna promišljanja i nagađanja samog autora o onome što je susreo na svom putu, a čita ih britanska glumica Fiona Shaw. Time film ima neopterećen pogled na kulture kojima je ukrao djelić intime, ne odajući se predrasudama, osuđivanjima i moraliziranju. Glawogger se ne libi prikazati sve što mu se nađe na putu – jednako se odnosi prema majci koja doji gladno dijete i prema raspadajućem truplu magarca pokraj ceste, odnosno ne okreće glavu od onog što se često trudimo izbrisati iz kolektivnog pamćenja. Siromaštvo i bijedu ne obavija u crno-bijele zavjese popraćene tugaljivom glazbom, već ih jednostavno prikazuje kao nečiju svakodnevnicu s kojom su se naučili živjeti i iz nje izvući maksimum.

Osoban portret djelića svijeta

Untitled ulazi na mjesta koja se obično čine zatvorenima za oči javnosti ili su na neki način rezervirana samo za određenu zajednicu. Tako svjedočimo božićnoj večeri u hladnu zimsku noć jedne obitelji, istraživanju razrušene obiteljske kuće i kupanju djeteta, ali i različitim običajima, od crkvenih ceremonija do prebiranja grupe djece po ogromnom smetlištu usred pustinje. Glawoggerova kamera, međutim, ne zadire u ta mjesta, već kao da je prekrivena plaštem nevidljivosti i njeni je subjekti prihvaćaju kao sastavni dio okoline.

Takvim distanciranjem od komentara i objektivnošću u prikazu malog dijela svijeta gledatelju se ostavlja puno prostora za samostalno stvaranje narativa i pripisivanje značenja neobjašnjenim pojavama, koje mogu izvlačiti iz vlastitog iskustvenog svijeta. Iako je većina filma lišena komentara, osoban žig Glawoggera ipak ne izostaje, naročito zbog iščitavanja njegovih dnevničkih zapisa. Jedan od najosobnijih i najdirljivijih trenutaka u filmu je zapis u kojem Glawogger piše kako je oduvijek želio postići potpunu nevidljivost za čitav svijet u Harperu u Liberiji, jer gledatelj zna da je to njegova zadnja destinacija i da tamo umire.

U tome se očituje i pečat Monike Willi, koja u Glawoggerov portret svijeta unosi portret Glawoggera, odajući tako počast i njegovu djelu i njemu samome. Iako dobar dodatak filmu, čitanje dnevničkih zapisa na nekim mjestima djeluje suvišno i pomalo ometajuće, jer je ono što se događa na ekranu dovoljno samo za sebe, a Glawogger jako dobro zna iskoristiti onu da slika govori tisuću riječi.

Untitled
Foto: trailer screenshot
Film koji ne prestaje

Nedostatak teme u ovom filmu ne može se gledati kao njegov općeniti nedostatak. Uostalom, film nije u potpunosti lišen povezanosti u cjelinu, iako možda naoko tako djeluje. Glawogger je fasciniran sukobima, koji se pojavljuju kao motiv na nekoliko mjesta u filmu. Jednako su mu zanimljivi sukobi i među ljudima i među životinjama te im posvećuje puno pažnje i fokusira se na detalje. Sukobi mogu biti inscenirani u turniru hrvanja ili biti „pravi“ i uzrokovani iz nekog gledatelju nepoznatog razloga, a uključeni su zaista svi – muškarci, životinje i djeca. Glawoggeru su također djeca zanimljiva općenito i nekoliko puta vuče paralele među djecom iz različitih krajeva svijeta, završavajući priču jednog djeteta neposrednim nadovezivanjem na priču drugog djeteta na drugoj strani svijeta.

Untitled tako sa svim mogućim jezičnim barijerama, ali bez previše poteškoća uspijeva u svom naumu prenošenja neke univerzalne poruke. Koliko god je ovaj film intimno dirljivo djelo, toliko je dirljivo djelo i u kolektivnom smislu. Također, premda ima svoj formalni završetak, ispunjena je Glawoggerova želja o filmu koji ne prestaje, jer njegove priče mogu ići unedogled do kraja svijeta iako je on sam svoju priču završio.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari