Istaknuto
21.06.2018.

"Katalonac" je naizgled neobavezna predstava koja će znalački nenametljivo, zakrivena smijehom, u gledatelju zatitrati neke mnogo dublje žice, vrlo aktualne u našem društvu.

20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

Film

Neprimjetna majčinska kreacija (“mother!” D. Aronofsky)

18.10.2017. Arman FatićFoto: facebook.com/OfficialMotherMovie

Još od svog filmskog prvijenca Pi (1998) Darren Aronofsky iskazao se istovremeno kao filmozof, istraživač različitih koncepcija izvora egzistencije te kao promatrač i vrli oponašatelj koncepta ljudske požude. Likovi u njegovih šest dosadašnjih radova vođeni su uglavnom nagonom za preživljavanje, ostavljanjem traga za sobom, iskazanim kroz dokazivanje svijetu, koje je u samoj biti dokazivanje sebi, odnosno svome egu. Implementiranjem teologije, filozofije i psihoanalitike u svoje radove, Aronofsky se doveo u nezahvalnu poziciju u kojoj su mišljenja publike i kritike konstantno u dijametralnoj opoziciji, sežući od stava da je u pitanju pretenciozni redatelj koji skriva svoju nesposobnost prisežući eksperimentalnom pristupu do stavova da je on posljednji istinski redatelj koji tvori umjetnost zbog nje same.

Praksa koja je vladala na dosadašnjih šest radova Aronofskog ostala je i u njegovom najnovijem filmu mother! koji nam bez okolišanja pokazuje najnovije redateljevo poimanje svijeta.

Bogolika priroda stvaraoca

Vatra koja obuzima kuću, plamen koji se konstantno širi sveobuhvatnom prostora, a u centru stihije djevojka nedužnog lica, svojim posljednjim dahom pruža obje ruke prema naprijed, a potom tišina. Aronofsky ovim uvodom čisti prethodnu filmsku pozornicu, a potom nam pripovijeda novi narativ. Film prati bezimeni bračni par, Njega (Javier Bardem) te njegovu ženu (Jennifer Lawrence), koji živi u drvenoj kući daleko od svijeta. On je pisac te svoje vrijeme provodi u radnoj sobi, pokušavajući napisati novo djelo, koje bi nadmašilo njegov posljednji bestseller, ali naprosto je ostao bez inspiracije.

Njegova žena, s druge strane, trudi se urediti njihov dom, kuću iz njegova djetinjstva koja je prethodno bila uništena u požaru. Jednoga dana na njihovom se pragu pojavljuje čovjek (Ed Harris) koji tvrdi da je pogreškom naišao te kojeg pisac prihvaća u njihov dom. Za čovjekom se javlja njegova supruga (Michelle Pfeiffer), za njom njihovi sinovi (Brian i Domhnall Gleeson), a potom čitavo ljudstvo, koje je tu da uzdrma idilični odnos pisca i njegove žene.

Foto: Youtube screenshot

Kao inspiraciju za mother! redatelj se koristio biblijskim predloškom – Knjigom postanka, zatim filozofskim mišljenjem Heraklita iz Efeza te Zenona iz Kitiona, kao i dječjom slikovnicom The Giving Tree. Kada su u pitanju uzori iz svijeta filma, veoma je lako prepoznati elemente filma Rosemary’s Baby (1968) Romana Polanskog kao i filma The House of the Yellow Carpet (1983) redatelja Carla Lizzanija.

Emanacije stvaralačkog uma (po Stvoritelju)

Aronofsky uspijeva svojim filmom pripovijedati četiri priče o kreaciji i ljudskim odnosima istovremeno. Na samoj površini tu je priča o Stvaraocu i procesu koji svako njegovo djelo prolazi od samog mišljenja preko objavljivanja do načina na koji ga percipira i kasapi publika. Mnogi tvrde da Aronofsky u ovoj pripovjednoj liniji direktno reflektira sebe i svoja iskustva kao stvaratelja. Njegova trenutna ljubavna veza s Jennifer Lawrence daje ovom tumačenju poprilično čvrsto uporište. Znači li ovo da Darren doživljava kritički odnos publike prema filmu kao kasapljenje mesa, iracionalno proždiranje njegovog rada uz koje publika poput mantre ponavlja riječi kritičara?

Prvu narativnu strukturu veoma je lako povezati i s onom gdje se implementira priča o božjoj kreaciji. Biblijski elementi rasprostranjeni su filmom kako vizualno tako i dijalogom i radnjom. Kada je vizualni aspekt u pitanju moguće je primijetiti da lik Stvoritelja obasjava svjetlost te da je kamera često pozicionirana tako da on u nju gleda s visine.

Po pitanju samih referenci, kroz radnju, prvu simboliku je možda ujedno i najteže primijetit. U pitanju je to da liku kojeg tumači Ed Harris nedostaje jedno rebro, odnosno da je u pitanju Adam. Mada bi ova scena u kupaonici možda mogla mnogima promaknuti, stvari nakon toga poprilično su jasne. Dragi kamen koji se nalazi u Stvarateljevoj radnoj sobi je jedina stvar koju je zabranjeno doticati u čitavoj kući, a lik kojeg tumači Michelle Pfeiffer to svakako čini, što je čini Evom. Zatim radeći pripovijest o Abelu i Cainu, Aronofsky linije dijaloga preuzima bez alteracija iz starog zavjeta. Kako je u pitanju detaljno adaptiranje predloška, tako Eva ostaje bez glasa, a moguće je vidjeti i obilježje Cainovo.

Emanacije stvaralačkog uma (po majci)

Film je moguće promatrati i kao priču o majci prirodi, njenim uzvišenim kreacijama koje zanemarujemo te se prema njima ophodimo bahato. Ovaj segment priče primjetan je tek kasnije u filmu, ali najlakše ga je poznati putem ljudi koji pokušavaju pomoći liku Jeniffer Laurance da dovrši rekonstrukciju kuće. Oni koji budu pažljivije pratili film, vidjet će da čak i u trenutcima apsolutnog kaosa i razaranja kuće i dalje je u pozadini moguće primijetiti nekoliko likova koji pokušavaju dovesti kuću u red.

Kako sam redatelj priznaje, izvorna mu je intencija upravo bila ispričati priču o ljudskom ophođenju prema majci prirodi stoga čitav film promatramo njenim očima, kroz pojedinačne kadrove majke te kroz pogled preko njenog ramena. Svođenjem filma na ove tri vrste kadrova pomaže u razumijevanju emocija lika majke, te proživljavanju osjećaja usamljenosti, klaustrofobije, introverzije, napuštenosti.

Tema napuštenosti, mogla bi se upravo promatrati kao finalna propovjedna crta. Par čiji se odnos lagano urušava u leglu monotonije gdje jedna osoba daje sve od sebe za vezu dok druga to ne uspijeva razumijeti i cijeniti, definitivno je narativna linija koja najbolje funkcionira u filmu. Mada nas Aronofsky okupira sa svim biblijskim referencama, slavom umjetnika i pričom o okolišu, sve to čini kako bi izgradio zanemarenost protagonistkinje majke.

Foto: facebook.com/OfficialMotherMovie

Ciklička priroda umjetnosti

FIlm mother! pokušava istovremeno biti drama, triler i psihološki horror i gotovo je nemoguće svrstati ga u bilo koji žanr u potpunosti. Mnoštvo narativnih struktura i simbola ostaju filmskim teoretičarima i filozofima da dešifriraju u budućnosti. Jedan od zanimljivijih je svakako simbol zlatnog eliksira koji majka pije, a za koji je Aronofsky izjavio da ne želi otkriti šta predstavlja. Sve ovo dodatno otežava definiranje filma, ali istovremeno budi dodatni interes za gledanjem ovog rada.

Aronofsky svojom realizacijom cikličkog univerzuma, konstantnog procesa kreacije i razaranja na filmu u potpunosti dokazuje da nije šarlatan nego vrli filmski redatelj kod kojeg sve u sadržaju filma ima svoju intenciju. Bez ikakvog razmišljanja mother! je film koji se mora pogledati, a na kraju svidio vam se ili ne, sigurno je da je u pitanju rad vrijedan analize i beskrajne diskusije.

(Visited 615 times, 3 visits today)
0%
1
2
3
4
5

(13 votes, average: 4.231 out of 5)

Komentari