novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Neutral Milk Hotel – Povratak nadrealističnog rocka

Foto: www.facebook.com/pages/-Neutral-Milk-Hotel
Vrijeme čitanja: 5 minute
Foto: www.facebook.com/pages/-Neutral-Milk-Hotel
Foto: www.facebook.com/pages/-Neutral-Milk-Hotel

Poput njihovih apstraktnih tekstova, povijest Neutral Milk Hotela naliči na film čiji autor svoje likove nije štedio već ih bacakao s izrazitim veseljem u što dublje i psihodeličnije jame, ne iz zlobe, nego čisto da vidi što će se desiti. Kao dijete koje potrga igračku samo da vidi što je unutra.

Glazba koja je svojedobno postavila stilske temelje velikom dijelu američke nezavisne rock scene te pretvorila Jeffa Manguma i njegov Neutral Milk Hotel u muzičku legendu, prošla je gotovo u potpunosti nezamijećeno sve do raspada benda.

Osnovani 80-ih u Georgiji kao jednokratni projekt Jeffa Manguma koji je tada lutao nezaposlen SAD-om, spavajući po kaučima prijatelja te snimajući pod nadimkom “Milk” eksperimentalne demo pjesme i “glazbene kolaže” na kazete, Neutral Milk Hotel 1994. godine izdaje EP prvijenac “Everything Is”, s postavom koja se sastojala uglavnom od glazbenika koji bi se igrom slučaja našli u blizini Jeffa Manguma i njegovog improviziranog studija u Garden Gateu. Ipak, nakon izlaska albuma Mangumu se pridružuje prijatelj iz djetinjstva Robert Schneider, vokalist i gitarist benda The Apples in Stereo čiji se psihodelični pop-rock prizvuk može pronaći u nekim od kasnijih pjesama Neutral Milk Hotela. Schneider ostaje u bendu u ulozi producenta, te NMH 1994. u Denveru snima album “On Avery Island”, koji je tada od kritičara i publike bio prihvaćen s više-manje prosječnim uspjehom. Negdje oko tog vremena, Mangum, Will Cullen Hart iz benda The Olivia Tremor Control, Bill Doss i Schneider osnovali su u Denveru produkcijsku kuću Elephant Six, koja je funkcionirala više kao umjetnički kolektiv nego li tradicionalna produkcijska kuća, te je iznjedrila brojne nezavisne izvođače poput Elf Power ili Of Montreal.

“Sve je nekako postalo veliko kad su članovi prvog vala Elephant Six bendova svi odreda zaista postali stvarni bendovi sa živim svirkama, umjesto samo glazbenih projekata za snimanje. Kolektiv je postao bend čiji su članovi bili drugi bendovi.” rekao je svojedobno Robert Schneider. Elephant Six i danas nastavlja sa svojim umjetničkim djelovanjem iz grada Athens u Georgiji.

Nedugo zatim u postavi benda su se našli Julian Kostner, Scott Spillane i Jeremy Barnes, čime NMH dobiva neki solidniji oblik. Njihov sljedeći album “In the Aeroplane Over the Sea”, izdan sada već daleke 1998. godine, skupio je određenu mitsku patinu muzičke genijalnosti pa često slovi za jednog od najutjecajnijih albuma američke indie scene 90-ih te ostaje začuđujuće popularan među publikom. “Sjećam se kad sam prvi puta poslušao album i pomislio ‘Ne mogu vjerovati da je netko koga poznam snimio ovo!’. Smiješno je zapravo, jer do tada nisam čuo ništa na čemu je Jeff radio. Držao je sve to dosta za sebe.”, komentirao je jedan od članova Elephant Six kolektiva Bill Doss, koji se među ostalim našao i u jednoj od ranih postava Neutral Milk Hotela pa je tako svirao bubnjeve na debiju “Everything Is”.

Sam album, prema tekstopiscu Jeffu Mangumu, uvelike je inspiriran Dnevnikom Anne Frank te progonom židova u Drugom svjetskom ratu. Jednogodišnjom turnejom koja je uslijedila, bend je privukao pažnju publike i kritičara, a onda naglo najavio povlačenje s glazbene scene, odbijajući koncertne nastupe pa čak i kada se radilo o sviranju s popularnim R.E.M.-om.

Članovi benda razišli su se u različitim pravcima – Julian Koster osnovao je The Music Tapes, Jeremy Barnes počeo svirati u bendovima A Hawk and a Hacksaw i Bablicon, dok je Scott Spillane nastupao s bendom The Gerbis. A frontmen Jeff Mangmum nekim je čudom jednostavno propao u zemlju. Unatoč opipljivoj atmosferi živuće glazbene ikone koja se iz godine u godinu sve više stvarala oko njega, Mangumu je pošlo za rukom ostati van oka javnosti, toliko da nitko zapravo nije bio siguran niti gdje živi, a kamo li snima li nove albume i piše li pjesme. Kako mu je uspjelo ostati toliko anoniman više od 10 godina u današnjem dobu društvenih medija i interneta čak je još više zapanjujuće. Snimke Jeffa Manguma pojavile bi se samo onda kad bi se on svojevoljno pojavio glazbom podržati kakav cilj poput Occupy Wall Street, dok su fanovi kovali svakojake teorije o tome da sklada ali samo za sebe, da ga je napustila inspiracija jer je kreativno “izgorio”, da je sasvim poludio, čak i da je možda izumio vremenski stroj pa otputovao u prošlost spasiti Annu Frank.

“Ne skrivam se, kako neki kažu. Pa gdje bi se trebao skrivati? Iza kauča? U kutiji? Ispod kreveta? Probudim se svaki dan i odšetam u svijet, pozdravim ljude koje sretnem.”, rekao je ležerno Mangum o svojem “nestanku” u jednom od rijetkih medijskih obraćanja, te objasnio kako je prestao nastupati zbog zdravstvenih problema koji su doveli do onih psihičkih. “Slom duše. Taj moj mali živčani prijelom, koji je trajao oko dvije godine, bio je zapravo nešto najbolje što mi se ikada dogodilo. Sve je ispalo dobro na kraju, iako je bilo živi pakao dugo vremena. U našem društvu, trebali bi osjećati sram kad se slomimo, trebali bi otići psihijatru da ‘popravi’ naš ‘problem’, tako da možemo izaći kao smiješeći, produktivni članovi društva. Koja hrpa sranja. Živimo u najsamotnijem društvu na Zemlji, onom koje je odstranilo duhovno iz procesa postajanja zdravijom osobom.”, dodao je Mangum, koji je u odsustvu iz javnosti nastavio slagati svoje “zvukovne kolaže” te pisati pjesme, iako o novom albumu Neutral Milk Hotela članovi nisu dali nikakav definitivan odgovor. Posljednji autorski materijal koji je ugledao svijetlo dana bio je EP “Ferris Wheel On Fire”, izdan 2011. na kojem se našlo tek osam pjesama.

“Kada sam pisao Aeroplane, proveo sam valjda 90% vremena vrišteći besmislice u svoj mali diktafon, ili režući zvukove na mikseti, ili jednostavno radeći buku, a 10% vremena zapravo pišući pjesme. Bilo je to veoma oslobađajuće, jer nikada nisam razmišljao o tome što radim, i tjedan dana prije nego li smo otišli u studio mislio sam da nemamo niti pola albuma. Ali nije me bilo briga.”, rekao je Mangum o svom stvaralačkom procesu te mogućnosti nastanka novog NMH materijala, “Zaključio sam da ako odemo u studio i snimimo samo jednu gotovu pjesmu, to je sasvim u redu. Stvaranje samo jedne minute nečeg inspirativnog je jednostavno zabavna stvar za raditi. Tako da, sljedeći put kad čujete da Neutral Milk Hotel nešto snima, nemojte se puno ponadati. Jer to bi mogla biti samo jedna minuta muzike.”.

Unatoč više od 10 godina izbivanja, glazba Neutral Milk Hotela ostala je začuđujuće relevantna te duboko ukorijenjena u kolektivnoj podsvijesti američke, ali i internacionalne, glazbene scene. Njihovi nadrealistički zvučni pejzaži omotani u glazbu teksture poput transparentne žive tvari koja je jednako uvjerljiva i koncizna koliko sanjiva i rastepena, inspirirali su brojne izvođače poput Arcade Fire, Franz Ferdinand, Beirutsa, Bon Iver, Amande Palmer i drugih.

Zagrebački koncert Neutral Milk Hotela u sklopu povratničke turneje njihov je jedini koncert u regiji, a održat će se u ponedjeljak 2. lipnja u Velikom pogonu Tvornice Kulture. Ulaznice za koncert moguće je kupiti po cijeni od 140 kn, dok će na dan koncerta cijena iznositi 160 kn.

 

Be social

Komentari