Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Film

Nježna priča u bezosjećajnoj Havani (“Viva”, P. Breathnach)

27.05.2017. Andrea BorovićFoto: facebook.com/radar.film

Iako se pojedini filmovi nevoljko svrstavaju u zasebne kategorije, ipak se koriste neki ponavljajući obrasci stila koji pomažu u žanrovskom određivanju. Tako su unazad nekoliko godina sve popularniji filmovi koji spadaju u kategorije filmske LGBT struje tvoreći novi žanr pa otud spominjemo i tzv. drag filmove kojima je u središtu interesa propitkivanje seksualnosti marginalaca koji na bilo koji način odskaču od društveno prihvatljivih heteroseksualnih normi ponašanja. Redateljima je očito zanimljivo  uhvatiti se u koštac s vrlo širokom, možda još uvijek neodređenom, ponekad zbunjujućom problematikom roda i spola koja nije samo predmet istraživanja rodnih teoretičara, dapače, vole je koristiti i tvorci različitih umjetnosti.

Problem roda i spola

Smatra se da je rod društveno konstruiran oblik biološkog spola, određen muškim i ženskim ulogama. Promjenljiv je u vremenu i prostoru i kulturološki definiran. Pitanje maskulinosti i femininosti, uvijek stereotipizirano, čini psihološke razlike između muškog i ženskog spola. Naravno, genetika se smatra važnim čimbenikom za oblikovanje nečijeg roda, no ne u tolikoj mjeri kao što to čini okolina, odnosno naučeno ponašanje. Zbog toga, rodno tipiziranje prvotno nastaje u mikrozajednici zvanoj obitelj od koje dijete uči usvajati obrasce kulture kojoj pripada.

U filmu Viva, irskog redatelja i producenta Paddyja Breathnacha, riječ je o odrastanju u nebiološkoj obitelji, odnosno obitelj protagonista Jesúsa (Héctor Medina) su drag performeri u havanskom noćnom klubu koji mu pružaju utočište, zaštitu i sigurnost. Može se reći da su upravo oni zaslužni za oblikovanje individualnog identiteta glavnoga lika. Jesús je zapravo siroče, majka mu je prerano umrla, a otac napustio kada je imao tri godine. Živi sam u razrušenoj kući, ostavštini oca, sirotinjskog predgrađa Havane i preživljava kao lokalni frizer sređujući perike drag pjevačima i radeći frizure starijim gospođama koje ga, i same siromašne, često i ne plaćaju.

On postaje Ona

U filmu nije naglasak na homoseksualnosti protagonista, već na drag načinu življenja, izvedbe drugoga roda. Sadržajna paralela se može povući i s filmom The Danish Girl (2015) Toma Hoopera gdje Einer Wegener (Eddie Redmayne), oblačeći ženinu haljinu koja mu predstavlja predmet žudnje, mijenja rodni identitet i njegov alter ego postaje Lili Elbe, tako na isti način Jesús pronalazi ruž za usne koji pripada susjedi, šminka se i – odlučuje se prijaviti na audiciju drag performera te postaje žena Viva. On od malena sa željom i strašću promatra plesne i pjevačke točke svoje „obitelji“ pa nije iznenađenje da priželjkuje biti poput njih, pokušava osjetiti pripadnost jednoj zajednici. Havanski klub je simbolično mjesto za Jesúsa gdje prirodno i nagonsko izlazi na površinu, gdje se on osjeća slobodnim i nesputanim. Ne radi se tu o potiskivanju istinskih želja, on je svjestan onoga što je, što se poklapa s onim što želi biti.

Foto: Art Kino press

Pojavljuje se izgubljeni Otac

No, vrlo brzo, u početnom stadiju samoostvarenja, događa se obrat: patrijarhalni otac Ángel (Jorge Perugorria) vraća se iz zatvora i pokušava nametnuti tradicionalne obrasce obitelji, ali i uspostaviti ponovnu socijalizaciju s vlastitim sinom. Međutim, njegova očekivanja ne poklapaju se sa zatečenim. Otac predstavlja mit alfa mužjaka, on je bivši boksač, nekoć vrlo moćan, agresivan, alkoholičar. Sputanost u odabiru dviju različitih uloga – uloge sina i uloge transvestita, Jesúsa dovodi do još veće izgubljenosti i pogrešnih odluka. Priča je ispričana iz perspektive Jesúsa, osobnost mu je u kontrastu s osobnošću ostalih likova, ali i osobnošću Kube, predstavljene kao veliko središte seksualne trgovine, ona je surova, bezosjećajna, u sukobu s nježnim, iskrenim, naivnim Jesúsom.

Viva, dir. Paddy Breathnach / Foto: motovunfilmfestival.com

Neprivlačna Havana

Djelovanje glavnoga lika prikazano je ili u unutarnjem prostoru doma ili u uskim uličicama Havane, oba mjesta reducirana mizantscenom, a onda, s druge strane, stalno ponavljani totali Havane i blizi plan lika u istom kadru, što simbolizira samoću, nelagodu u takvom prostoru, besciljno i neorijentirano lutanje praznim ulicama, pokušaj bijega, ne fizičkog, već u obliku samoostvarenja. Korištenje tamnih, tmurnih boja kadrova zrcali se njegov doživljaj o životu, o teškom društvenom položaju i egzistencijalnoj krizi. Snažna sveprisutna unutardijegetska kubanska glazba katalizira radnju, a ono što je zadivljujuće u Vivi su kompozicije fotografije, odnosno, otrcani, jeftini, besperspektivni prikazi Havane, a opet vrlo realistični.

Film možete pogledati u riječkom Art kinu Croatia.

(Visited 29 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 3.000 out of 5)

Komentari