Noć knjige 2014. – Pohvale i pokude
Realizacija treće po redu manifestacije slavlja Svjetskog dana knjige i autorskih prava pod nazivom Noć knjige pokazala je svu pozitivnu energiju hrvatskih knjigoljubaca, ali i par organizacijskih propusta koji se mogu pripisati slaboj uigranosti njenog tima, imajući na umu da je ova tradicija još uvijek na svojim samim počecima.
Ovogodišnja Noć knjige pokazala se vrlo uspješnom posebice ako imamo u vidu da je najnovije istraživanje u Hrvatskoj pokazalo kako Hrvati čitaju čak pet puta manje od europskog prosjeka, dok je broj objavljenih naslova godišnje pao ispod dvije tisuće. Moglo bi se pomisliti da stvar leži u činjenici da Hrvati jednostavno ne vole niti žele čitati, ali kada se razmišlja o popularnosti knjige, pogotovo u odnosu na pregled statističkih podataka, valja imati na umu i druge okolnosti koje na nju mogu utjecati, a one se prvenstveno odnose na trenutnu gospodarsku situaciju te sve veću popularizaciju digitalnih knjiga od kojih se priličan broj skida i nabavlja na ilegalan način koji ne ulazi u ovakva i slična ispitivanja. Dio problema svakako valja potražiti i u domaćim nakladničkim kućama koje situaciju nimalo ne olakšavaju visokim cijenama čak i džepnih izdanja, onih koje pročitamo na plaži pa na njih zaboravimo, i u zakašnjelim izlascima prijevoda poznatih svjetskih hitova, pa u takvim situacijama osoba upiše fakultet, diplomira, dobije dijete i utoliko se djelo, koje je u svijetu već “stara vijest”, pojavi i na hrvatskom tržištu. Uzmimo za primjer Izvlačenje trojke Stephena Kinga koja se s ponosom najavljuje kao “u pripremi”, dok je knjiga u svijetu zapravo izdana davne 1987. godine.
Stoga je logično pomisliti kako ovi i drugi aktualni problemi suvremenog svijeta književnosti trebaju imati svoje zasluženo mjesto na manifestacijama poput ove. Iako je, recimo, izložba o životu Antona Perka nedvojbeno zanimljiva, goruće teme o kvaliteti današnjeg stvaralaštva, usporedbi naše i strane književnosti te mogućnosti proboja hrvatskih autora na svjetsko tržište, zasigurno bi privukle više posjetitelja od rodbine i prijatelja organizatorice izložbe, koliko god brojni oni bili.
Problem je to tipičan za manje gradove u kojima se na ovakvom događanju osoba osjeća kao da je nepozvana upala na tulum; event je napravljen od i za vrlo određeni broj ljudi koji se otprije poznaju, a posjetitelji su dodatak koji tu može i ne mora biti.
I dok su veći gradova poput Zagreba prepoznali da književnost nije umrla s Matošem ili Krležom, ostatak se Hrvatske pretvara da ne postoji megapopularna znanstvena fantastika, književnost za mlade (young adult), erotski i kriminalistički elementi koji svoj procvat u književnosti upravo doživljavaju te mnogi drugi aspekti vrijedni spominjanja.
S druge strane, ne smije se zanemariti posve pozitivna inicijativa organizatora koji ovaj događaj pokušavaju proširiti na čitavu regiju kako bi protok ideja, projekata i edukacije pomogao ohrabriti, informirati i potaknuti ljubav prema knjigama. Pojava web stranice Imaginarij već je privukla mnoštvo aktivnih korisnika iako je još uvijek u pripremnoj beta verziji, a takav se uspjeh može pripisati aktualnim temama, visokoj interaktivnosti te posvemašnjoj originalnosti ovakvog okupljališta knjigoljubaca koje nije nalik ičemu što smo dosada mogli susresti na hrvatskoj online književnoj sceni.
S prilično dobrim konceptom, ali i pozamašnim prostorom za poboljšanje, Hrvatska će Noć knjige nedvojbeno evoluirati s vremenom te, nadajmo se, tako eliminirati prikriveno oglašavanje zamaskirano u tribine i događaje za privatni kružok, dok nade za budućnost polažemo u mnoštvo internacionalnih suradnji, produktivnih savjeta te prilagodbi novim tehnologijama i novom stvaralaštvu.
