Istaknuto
21.06.2018.

"Katalonac" je naizgled neobavezna predstava koja će znalački nenametljivo, zakrivena smijehom, u gledatelju zatitrati neke mnogo dublje žice, vrlo aktualne u našem društvu.

20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

Izvedbene umjetnosti

Nove izvedbe Ferlinove predstave “Staging a Play: Tartuffe” u ZKM-u

03.01.2018. Ziher.hrFoto: Jelena Janković

Nakon premijera u Svetvinčentu i Zagrebu u prosincu, “Staging a Play: Tartuffe“, predstava koreografa i redatelja Matije Ferlina u produkciji i izvedbi Zagrebačkoga plesnog ansambla, bit će izvedena 4. i 5. siječnja 2018. u Zagrebačkome kazalištu mladih. Nakon uspješne inscenacije drame “Staklena menažerija” Tennesseeja Williamsa 2015. godine, koja je funkcionirala kao osnova za kreiranje prvog rada iz ciklusa Staging a Play, Matija Ferlin nastavlja istraživati područje između tjelesnog izričaja/pokreta i konvencija kazališnog jezika. U drugom radu iz spomenutog ciklusa Ferlin se posvetio jednoj od najpoznatijih svjetskih komedija, Molièreovoj “Tartuffe”.

U skladu sa specifičnom poetikom koju je Ferlin dosad razvio u svom radu na drugim projektima, modus njihove inscenacije u okviru serije Staging a Play dovodi pod znak pitanja same temelje na kojima se koncept inscenacije u dramskom diskursu interpretira. Konkretnije, to u ovom slučaju podrazumijeva prenošenje dramskog predloška iz tekstualne u koreografsku domenu. Još konkretnije, verbalne replike zamijenjene su fizičkim vokabularom, a dramski se tekst, umjesto kao tekstualni predložak, koristi kao slojevita koreografska partitura. Zadržavajući čitavo vrijeme izvedbe svih devetoro izvođača, koji plešu tijekom svih pet činova, Ferlin je kreirao kompleksni izvedbeni aparat u kojem su tijela u prostoru jedini nositelji narativa koji za vrijeme izvedbe neprestano premješta između pokušaja dekonstrukcije i pokušaja rekonstrukcije.

Foto: Jelena Janković

Angažirajući sofisticirani koreografski mehanizam koji je razvijao i u prethodnim projektima, Ferlin ga u ovom projektu mjestimice sudara s koncizno razrađenim koreografijama koje, s gotovo konstruktivističkim kostimima, dramskom predlošku pridaju novi sloj začudnosti te tako otvaraju dodatne mogućnosti njegove inscenacije i interpretacije. Naša kazališna tradicija opterećena je tekstom i raznim načinima njegove interpretacije, a to opterećenje dolazi iz šire opterećenosti naše kulture verbalnošću i racionalnošću koju ona nosi, i normalno je da se onda sve to prenosi i na gledatelja. Ali umjesto pobune koja bi dovela do eliminacije teksta, u svojem radu Ferlin odabire put koji uz tekst želi afirmirati i tijelo, put u kojem ima mjesta za oboje. A to znači da, umjesto slijepog manifestiranja verbalnog sadržaja, želi otvoriti prostore za one elemente komunikacije koje riječi ne mogu obuhvatiti, koje im izmiču, koje ih nadmašuju.

Scenografiju potpisuje Mauricio Ferlin, glazbu Luka Prinčič i Matjaž Predanič, dramaturgiju Jasna Jasna Žmak, kostimografiju Matija Ferlin i Desanka Janković, a oblikovanje svjetla Saša Fistrić. Predstavu izvode Petra Chelfi, Andreja Jandrić, Domagoj Janković, Darko Japelj, Sintija Kučić, Marin Lemić, Roberta Milevoj, Petra Valentić i Kasija Vrbanac. Projekt je nastao u produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla i suradnji s Zagrebačkim kazalištem mladih i Istarskim narodnim kazalištem – Gradskim kazalištem Pula.

(Visited 56 times, 2 visits today)

Komentari