novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Roman o čovjeku koji želi vratiti vrijeme

huffingtonpost.com
Vrijeme čitanja: 4 minute
Foto:Facebook.com/thegreatgatsbymovie?fref=ts
Foto:Facebook.com/thegreatgatsbymovie?fref=ts

Zadnjih tjedana bilo je i više nego dovoljno rasprava o novoj filmskoj adaptaciji Velikog Gatsbyja, koja je nedavno stigla i kod nas u kina. Ekipa na Ziheru se naravno priključila i primjereno popratila novi film recenzijom.

Diskusije o filmu bile su živahne, bilo je to za očekivati i na meti je bilo apsolutno sve. Koliko je uspješna ova adaptacija, uspoređivanja s prethodnima, 3D tehnika, glumačka postava, scenografija, glazba – pogotovo glazba u filmu. Kritika je generalno dala lošiji osvrt filmu nego što se to moglo očekivati, ali film jest i dalje uspješan. No, nešto bitno je nedostajalo. Priče o velikom romanu, Fitzgeraldu i književnom predlošku. I radije nego da vam ispričamo povijest Fitzgeralda, fabulu romana i sve ono što se uvijek dosad radilo, odlučili smo se za… Pa, vidjet ćete.

Fitzgerald se danas, opravdano, smatra jednim od najvećih pisaca američke književnosti. Njegovo najpoznatije i najuspješnije djelo jest bio upravo Veliki Gatsby. Doduše, to ispočetka nije tako bilo. Slično kao što se danas kritizira Luhrmannov film, kritiziralo se i tada Fitzgeralda. Luhrmann je čak išao tako daleko da je rekao da su tada na Fitzgeralda gledali kao i danas na njega, kao na klauna. Naklada nije bila ni približno visoka kao što se očekivalo i u neku ruku roman je podbacio. Fitzgeraldove kolege i suvremenici pružali su mu podršku, hvalili njegov stil, gradnju fabule i karakterizaciju likova. Ali javnost, čije je priznanje Fitzgerald očajnički tražio, nije mogla prepoznati veličinu njegovog djela.

Moglo bi se reći da je Veliki Gatsby imao isti problem kao i skoro sva velika djela u umjetnosti, bio je ispred svoga vremena. I bio je proglašen krivim i osuđen za to! Ne doslovce.

Foto: facebook.com/The Great Gatsby
Foto: facebook.com/The Great Gatsby

E sad, zašto bi itko ikada ocijenio genijalan roman poput Gatsbyja osrednjim ili čak lošim? Jer nije bio u korak s onim što se događalo tih 20-ih i 30-ih  godina 20. stoljeća u Americi, možda? Doba jazza, glamura, zlatne groznice, lakog morala i konstantnog napretka. I onda izađe roman o čovjeku koji želi vratiti vrijeme, koji je zapeo u prošlosti i kojem sve te značajke tog doba ništa ne znače, osim sredstva da popravi ono što se popraviti ne može. U njoj se krije poruka o dekadenciji tog vremena, besmislu i praznini tog sjaja, najava kraha. Krije se propast i praznina Velikog američkog sna. I iako prosječni čitatelj možda nije mogao prepoznati tu poruku, upravo ona ga je podsvjesno odbijala od knjige.

Javnosti se jednostavno takav prikaz nije mogao svidjeti; plitki i prazni likovi, nestabilni u svojoj naravi i biti, sve prikriveno teatralnošću i pompoznošću, jarkim svjetlima, brzim autima, visokim zgradama i ludo zabavnim tulumima.

Kada su čitali o njima, čitali su o sebi. I mnogima se vjerojatno nije svidjelo ono što su mogli pročitati. Što je razumljivo, čak i opravdano: stavite sebe u tu poziciju, ali nije svejedno moglo utješiti Fitzgeralda.

Foto: commos.wikimeda.org
Foto: commos.wikimeda.org

Doduše, Fitzgerald je imao sreću u neku ruku. Jer Veliki američki roman, nikad možda ni ne bi postao  velikim, da je ostao pri svojoj originalnoj ideji. A ona se zove Trimalchio (op.a. Trimalchio je ime roba iz priče Satyricon iz antičkog Rima, u kojoj se oslobodi iz ropstva i nezamislivo obogati, priređujući kasnije najveće domjenke/tulume u Neronovo vrijeme. Zvuči poznato?).
Mnogi ne znaju da je Veliki Gatsby zapravo revidirana verzija originalne priče, koja je ponešto promijenjena tokom 1924. i 1925. u naletima Fitzgeraldove inspiracije i uredničkih preporuka.

Ako ćete ikad čitati obe verzije, jednu za drugom, razlike neće možda biti toliko uočljive, ali će dojam biti bitno drugačiji. Dva poglavlja su doduše znatno izmijenjena, fabula ponešto drugačije složena – Gatsbyjevu prošlost saznajemo u potpunosti tek na kraju (da, vi koji ste gledali film, sad je već očito da je Luhrmann i ovu verziju koristio pri stvaranju filma), ali ono što je najznačanije su likovi u Trimalchiu. Oni su teži, mračniji, naročito Nick i Gatsby. Posebito Gatsby, koji je grublji, nemirniji, mističniji i meni osobno draži u tom izdanju. Zapravo, usudio bih se reći da mi je Trimalchio čak i draži od Velikog Gatsbya, ali vratimo se na činjenicu da je Fitzgerald ostao pri originalnom pristupu, ja danas možda ne bih ni pisao ovaj članak.

Ako sam vas zaintrigirao spomenom neznannog vam Trimalchia, moram vas unaprijed razočarati. Kod nas ga nema, ni na hrvatskom niti na engleskom. Ili bilo kojem drugom jeziku.

Imamo taj Veliki američki san, tog grandioznog Gatsbya, pompozne zabave i suludo doba, likove koje pratimo u njihovom kretanju i ne osjećamo apsolutno ništa. Osim možda snažne odbojnosti prema Daisy, koja je, usput budi rečeno, jedna od najomraženijih ženskih figura u američkoj književnosti.

huffingtonpost.com
Foto: facebook.com

Imamo te neshvatljive i isprazne motive, težnje koje su iracionalne, koje vode u propast. Imamo taj besprijekorni Fitzgeraldov stil, koji gradi tu fantastičnu Ameriku i te veličanstvene likove, sjajne ljuske šuplje iznutra.

I taj grandiozni Gatsby, opet na kraju. Svaka pojedina od tih stavki je zaslužna za značaj tog romana, isto kao što su zaslužne za osjećaj rastrganosti i nesigurnosti koji osjećate nakon što pročitate knjigu. Ti likovi i njihova priča, njihovo doba vas ne mogu zasititi. Ne mogu vas pokrenuti. Oni mogu ostaviti samo istu onu prazninu u vama kakvu i sami nose.

I to jest poanta Fitzgeraldovog Velikog romana. Možda je ironično da je sve, taj Veliki Gatsby, taj Veliki roman, taj Veliki američki san,  baš sve izgrađeno na temeljima praznine. Ali, ako se osvrnemo, što je bitno drugačije u našoj stvarnosti?

Be social

Komentari