novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Novi naslovi iz Frakture koje ćete poželjeti ponijeti na odmor

Vrijeme čitanja: 4 minute

Vani je sve toplije, plaža je sve bliže, a ako je ljeto jedino vrijeme kada si možete priuštiti “progutati” nekoliko novih književnih naslova – ovo je članak za vas! Iz Frakture stiže 5 novih naslova idealnih za ponijeti na godišnji odmor. Bilo da volite kratke forme poput eseja, povijesne prikaze svijeta prije 2000 godina, cvijeće ili vas pak muče egzistencijalna pitanja poput “kako postati čovjek” ili “zašto jugo tako utječe na mene” – našlo se tu za svakoga ponešto.

1. Dubravka Ugrešić – “Doba kože”


16 novih eseja Dubravke Ugrešić


Književnost, politika, kultura svakodnevice vlastita sjećanja i iskustva savršeno se prožimaju u esejima Dubravke Ugrešić. Može li koža poslužiti kao umjetničko djelo, što se događa s doseljenicima i imigrantima na Zapadu, kakva je uloga umjetnosti i književnosti i kako to da esej o čistom hrvatskom zraku stalno buja?

U novih šesnaest eseja Dubravka Ugrešić s puno gorkoga humora i mnoštvom kulturoloških referenci, uvijek pokazujući sva lica najopasnije životinje na svijetu – čovjeka – pokušava shvatiti svijet danas te propituje svoje i naše snove, sreću i strahove. Uvjerenost Jevgenija Zamjatina da pravu književnost mogu ispisati rijetki – “luđaci, pustinjaci, heretici, sanjari, buntovnici i skeptici” – usvojila je i Dubravka Ugrešić. “Doba kože” tjera nas da i sami kročimo na tlo kojim hodaju takvi rijetki.

2. Vanessa Mantfort – “Žene koje kupuju cvijeće”


Zabavan, istančan i uzbudljiv, roman koji je u Španjolskoj u 5 mjeseci imao čak 7 izdanja.


U malenom kvartu u središtu Madrida prepunom kazališta i galerija, u kojem žive moderni ljudi različita kova, a arheolozi tragaju za Cervantesovim kostima, u cvjećarnici poetskog imena Anđelov vrt, kod tajnovite Olivije, pet žena kupuje cvijeće. No nijedna ga ne kupuje za sebe: jedna za svoju tajnu ljubav, druga za ured, treća da ga slika, četvrta za klijente, a posljednja za pokojnika. To su:

Marina – pati od sindroma suvozača: izgubljena je jer je ostala bez kapetana svog života.
Casandra – njezin je hendikep što je superwomanica: važniji joj je profesionalni uspjeh od privatnoga.
Gala – čvrsto zastupa uvjerenje: žena danas ima sva prava, osim da stari.
Aurora – istinska je Trpiružica: što je više boli, to je zaljubljenija.
Victoria – odlučila je biti sve: najbolja majka, najbolja radnica, najbolja kći; dakle svemoćnost je njezin sindrom.

“Žene koje kupuju cvijeće” zabavna je, romantična i uzbudljiva priča o prijateljstvu pet potpuno različitih žena i njihovoj potrazi za neovisnošću i ostvarenjem snova. Vanessa Montfort pomirila je naizgled nemoguće: njezin je roman pitak za čitanje, a dubok za promišljanje.

3. Josip Mlakić – “Evanđelje po Barabi”


“Mlakić je majstor nenasilnoga prevrata onoga što je samorazumljivo i nenasilni postavljač sudbonosnih pitanja.” – Ivan Šarčević


Rimske su legije odavno pokorile Judeju i okolne zemlje, a Židovi očekuju poslanika i istovremeno snuju pobunu protiv svojega kralja izdajnika i rimskih osvajača. Među brojnim prorocima jedan se svojim načinom izdvaja; riječ je o Isusu. O njemu su ispisane nebrojene knjige, junak je brojnih romana, a iako imamo malo povijesnih zapisa iz Judeje toga vremena, zahvaljujući materijalnim dokazima znamo mnogo. Josip Mlakić odlučio je napisati roman iz perspektive jednoga od najomraženijih likova iz Biblije, židovskog pobunjenika Barabe, onoga kojega je Poncije Pilat ostavio na životu. Pišući “Evanđelje po Barabi”, Mlakić stvara sliku Judeje i Isusova života iz druge perspektive, plastično nas uvodeći ne samo u povijesne već i političke dileme svojih junaka, onih istih koje znamo iz apokrifnih i neapokrifnih evanđelja.

Mlakićevo “Evanđelje po Barabi” roman je o Isusu i pobuni, roman o očuvanju Hrama i izgradnji novoga, podjednako povijesni i suvremeni roman o ljudskim manama, izdajama, sumnjama i idealima. Evanđelje po Barabi roman je koji čitatelja tjera da misli o velikim pitanjima čovjekova postojanja i malim koracima koji pokazuju njegovu humanost.

4. Nataša Dragnić – “Krivo je jugo”


“Roman o južini na našim otocima, ne poznajem nijedan drugi.” – Viktor Žmegač


Skupina mladih Nijemaca odlučila je doći na Brač kako bi u miru uvježbala kazališnu predstavu. No već i sam dolazak na otok postaje dramatičan: bajkovite “first impressions” brzo se poremete kad njihov kombi završi na rubu ponora. Redatelj i vozač Anton uspije ih izvući iz pogibelji, no glumci Katrin, Michael i Lisa, pisac komada Stefan i njegova djevojka Barbara ne mogu ni naslutiti što ih sve čeka. Kad stignu k Barbarinoj teti Juliji, koja živi u idiličnoj osami sa susjedom, ratnim veteranom Tomom, ona ih smjesti u kuću na stijeni. Premda bi im izolacija trebala pomoći da njihova predstava dobro napreduje, u skupini mladih nastaju trzavice, naročito kad im se pridruži situacija postaje dramatična…

U svojem trećem romanu “Krivo je jugo” njemačko-hrvatska spisateljica Nataša Dragnić na izvrstan je način spojila ljubavnu priču i kriminalistički roman. Maestralno prikazana atmosferičnost juga, izbrušeni likovi i neprekidna latentna napetost razlozi su zbog kojih je ovo uistinu sjajno štivo.

5. Aleš Debeljak – “Kako postati čovjek”


Knjiga pitanja koja nam djetinjstvo i mladost surovo i iznova postavljaju.


Kakav je postao i bio čovjek koji nam se obraća iz ove knjige? Pjesnik koji je osamdesetih na juriš osvojio pjesničku scenu Slovenije i Jugoslavije, britki književni kritičar i teoretičar, intelek­tualac opće prakse, kulturolog i religiolog, glasni predavač dugog daha koji ostavlja bez daha, pisac tisuća razglednica koje je razaslao po cijelom svijetu, prevoditelj tekstova, ideja i koncepata, džudaš, ljubavnik mnogih pa muž samo jedne, smučar, otac, sin, brat, u “koncentričnim krugovima” svoga identiteta, Ljubljančanin, Slovenac, Jugoslaven (prvih trideset godina), Balkanac, Srednjoeuropljanin, Europljanin, naš čovjek u Americi i, konačno, a ne i manje važno, vjerni i nježni prijatelj.

“Kako postati čovjek” knjiga je pitanja koja nam djetinjstvo i mladost surovo i iznova postavljaju. Ali nije knjiga samo za one iz šezdeset i neke, već je i poziv da se nanovo otkriju rani jadi, svoje djetinjstvo ili ono koje upravo traje, djetinjstvo nekih novih klinaca, vlastite djece i unuka. Svijet je bio začarano mjesto. S Mladim znalcem u rukama dječak ga je temeljito istraživao, prvo otkrivajući rodni grad. Ljubljana je ostala ishodište i mjesto sva­kog povratka, neiscrpni grad čije ulice i toponimi predstavljaju svjetionike djetinjstva. I što je još pronašao u tom svijetu koji se sve više širio?

Be social

Komentari