Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Knjige

Novinski papir ili sigurnost korica (2) – novinarke i spisateljice

15.05.2014. Zrinka Kunić
Foto: wikimedia.org/Shinealight

Foto: wikimedia.org/Shinealight

Prošli tjedan pisali smo o novinarima koji su ujedno i pisci (i obrnuto) te vam predstavili obje njihove kreativne strane. Ovaj tjedan ispravljamo nepravdu nanijetu ženskom rodu i predstavljamo vam njihove bolje polovice. Novinarstvo, kao i književnost, jedna su od rijetkih zanimanja u kojima su podjednako zastupljeni i muškarci i žene, a njihov uspjeh ovisi isključivo o kvaliteti rada.

Marija Jurić Zagorka

Apsolutna predvodnica žena koje su svoj poziv našle u novinarstvu i književnosti je Marija Jurić Zagorka.  Rođena davne 1873. godine, ova perjanica hrvatske ženske književnosti i novinarstva udarila je snažne temelje za žensko bavljenje profesijama, prvenstveno novinarstvom na našim prostorima. Pisala je za dnevni list „Obzor“, a utemeljila je i prvi časopis namijenjen isključivo ženama – „Ženski list“. Iako izrazito čvrstih stavova što se diskriminacije žena tiče, Zagorka je često pisala pod pseudonimom (neki od njih su Petrica Kerempuh, Iglica i M. Jurica Zagorski). Bila je prva hrvatska novinarka uopće, ali i prva koja je izvještavala iz Budimpešte i Beča. Poznatiji dio njezina opusa brojni su povijesni i kriminalistički romani koje je pisala. Ciklus „Grička vještica“ učinio ju je besmrtnom, a i danas možete zaviriti u njezin život posjetom njezinoj kući na Gornjem gradu. Od 1995. godine ime Marije Jurić Zagorke nosi godišnja novinarska nagrada za najboljeg novinara i najzapaženiji novinarski rad koju dodjeljuje Hrvatsko novinarsko društvo.

Foto: facebook.com

Foto: facebook.com

Božica Brkan

Profesorica hrvatskog i poljskog jezika, književnica i novinarka Božica Brkan zaista je mnogo učinila za hrvatsku književnost, leksikografiju, ali i – novinarstvo. Iako je njezin opus prvenstveno uočljiv kroz mnoge romane, zbirke pjesama, udžbenike i kuharice, a surađivala je i na nekoliko leksikona i turističkih vodiča, istaknula se i kao novinarka, kolumnistica i urednica u „Vjesniku“ i „Večernjem listu“ gdje je za prilog „Vrt“ dobila i nagradu Marija Jurić Zagorka.  Osnovala je i hrvatske internetske časopise „Oblizeki“ i „Živi selo“.

Vedrana Rudan

Malo tko nije čuo za Vedranu Rudan – novinarku, književnicu, feministicu i općenito osobu čiji je jezik oštrica na kojoj nitko ne želi završiti. A mnogi jesu. Književnica je to i novinarka koja se nikada nije libila reći ono što misli. U svojim kolumnama i na svojoj stranici http://www.rudan.info/ vrlo otvoreno i britko dotiče se svih onih koji na neki način podcjenjuju, marginaliziraju ili diskriminiraju. Njezini romani prevedeni su na mnoge jezike, a „Uho, grlo, nož“ i „Kad je žena kurva, kad je muškarac peder“ podigli su veliku prašinu, kao uostalom i svaki uradak Vedrane Rudan. Upravo zbog te potrebe da podigne javnost (ili barem onu kulturnu javnost) na noge, Rudan je iz svoje novinarske karijere prešla u onu spisateljsku. I to ne isključivo svojom voljom. Iako je radila i u tisku, i na radiju i na televiziji, zbog sočnog jezika koji joj je postao svojevrstan znak prepoznavanja, ali i nedostatka dlake na jeziku dobila je ili dala otkaz na nekoliko radnih mjesta u medijima. Pisala je kolumnu u „Nacionalu“, radila na Novoj TV i u još nekoliko listova. Iako se, čini se, potpuno posvetila kolumnama i književnosti, Vedrani Rudan skidamo kapu na hrabrosti kojom gradi svaki svoj tekst.

Foto: facebook.com/pages/Vedrana.Rudan

Foto: facebook.com/pages/Vedrana.Rudan

Slavenka Drakulić

Hrvatsku novinarku i književnica s adresom u Stockholmu hrvatska javnost i politika nisu mazili. Nakon što ju je Slaven Letica u jednom članku u Globusu početkom 1990-ih proglasio „vješticom“ zbog njezina stava u kojemu kao silovatelje žena u ratu nije htjela isticati niti jednu nacionalnost, Drakulić se našla sama na vjetrometini. Struka i kolege nisu ju htjele poduprijeti te je naposljetku i otišla iz zemlje. U inozemstvu se i dalje bavi novinarstvom i piše za neke od utjecajnijih europskih dnevnika poput „La Stampe“ i „Frankfurter Allgemeine Zeitung“. Autorica je i nekoliko knjiga od kojih su najpoznatije „Kao da me nema“ i „Oni ne bi ni mrava zgazili“, a obje se bave problematikom rata na ovim prostorima. U posljednje vrijeme živi na relaciji Zagreb-Stockholm.

Milana Vlaović

Ona je novinarka, spisateljica, skladateljica, kolumnistica, političarka i žena nogometaša. U 42 godine uspjela je ono što mnogi ne bi u nekoliko života. Još kao studentica prava radila je na HRT-u i u Globusu, a onda je upoznala nogometaša Gorana Vlaovića, za njega se i udala te prekinula studiranje i novinarsku karijeru.  Godine 2004. vraća se u Hrvatsku i počinje intenzivnije raditi i na svojoj skladateljskoj karijeri koju je započela još sa skladbom „Hajde da ludujemo“ davne 1990. godine. Uglavnom piše pjesme za Vesnu Pisarović i Lanu Jurčević. Piše i kolumne, a napisala je i dvije knjige – „Blato“ i „Bomboni od meda“. Našla se i u politici gdje je 2009. godine izabrana za zastupnicu Skupštine Grada Zagreba. Žena, majka i, usuđujem se reći, kraljica.

Foto: facebook.com/pages/Uršula-Tolj

Foto: facebook.com/pages/Uršula-Tolj

Uršula Tolj

Iako je Uršula Tolj mnogima poznatija kao novinarka na radiju i televiziji, novopečene majke možda ju znaju i kao spisateljicu. Ona je, naime, napisala i nekoliko knjiga među kojima „Prvi put mama“, „Prvi put mama i drugi put“ i „Šaptalica“. Tolj piše i kolumne u uglavnom časopisima namijenjenim ženskoj publici, a još uvijek je stalno zaposlena na HRT-u.

Tko kaže da postoje muška i ženska zanimanja? Ove žene izbrisale su granice i pokazale da svojim snažnijim polovicama i kolegama mogu itekako konkurirati. Iako su u povijesti mnoge pisale pod muškim pseudonimima kako bi ih uopće netko ozbiljno shvatio, žene su u novinarstvu i književnosti danas hrabre, neustrašive, glasne i uočljive.

(Visited 141 times, 1 visits today)

Komentari