Novinski papir ili sigurnost korica – novinari i pisci

Pomalo je glupo pitati koji su to novinari čije članke i kolumne svakodnevno čitamo u dnevnim novinama ujedno i pisci jer se podrazumijeva da novinari i jesu pisci. Oni pišu svaki dan, bez iznimke. Pišu vijesti, izvještaje i sve ono što čujete, vidite ili pročitate, ali na to ne obraćate pažnju kao na neki drugi prozni tekst. No postoje i oni koji su upravo nedostatke slobode izražaja u ponekad krutoj novinarskoj formi nadomjestili i drugom stranom medalje – onom spisateljskom. Možda je upravo ta skučenost teksta u peru novinara uzrokovala da se mnogi od njih prime onog drugog pera i krenu piskarati van novinarskih formi. Pa makar to bile samo sakupljene i ukoričene kolumne – čitatelju je mnogo lakše kada su njegove najdraže kolumne na jednome mjestu (iako i izrezivanje iz novina i sakupljanje ima svojih čari). Neki od najvećih hrvatskih novinara i kolumnista izdali su svoje radove u knjigama, a za neke književnike možda niste ni znali da su novinarske struke (i obrnuto). Donosimo vam kratki popis hrvatskih novinara-pisaca, a uskoro slijedi i lista žena koje su svojim radom zadužile obje ove profesije.

Miljenko Smoje

Cijeli svoj život proveo je pišući – što za novine, što za televiziju. Slobodna Dalmacija bila mu je drugi dom, a pokrenuo je i list Pomet koji je kasnije postao prilog u  Slobodnoj. Kao i mnogi novinari toga doba, nakon prodaje Slobodne Dalmacije prešao je u Feral gdje ostaje sve do svoje smrti 1995. godine. Za života objavljivao je i mnoge putopise i reportaže, a njima je najviše volio oslikavati dalmatinski kraj. Nakon odlaska u mirovinu 1979. godine piše kolumnu “Dnevnik jednog penzionera” za Slobodnu Dalmaciju. Objavio je i mnoge knjige među kojima najpoznatije “Velo misto” prema kojoj je snimljena istoimena hit serija, a radio je i na seriji “Naše malo misto”.

Ante Tomić

 Možda jedan od najpoznatijih predstavnika novinara koji su poznati i priznati kao spisatelji je Ante Tomić. Njegove nedjeljne kolumne u Jutarnjem listu rado su čitane, a njegov možda najveći uspjeh je prvi roman kojega je napisao 2000. godine pod nazivom “Što je muškarac bez brkova”. Osim filmske adaptacije, roman je postavljen i na daske koje život znače, a Tomić danas iza sebe ima 12 objavljenih naslova – od romana, zbirki kolumni i feljtona te priča. Dobitnik je i nagrade Hrvatskog novinarskog društva za najbolju reportažu i najbolju kolumnu. Radio je i kao koscenarist filma “Posljednja volja” i TV serije “Novo doba”. Osim prema “Što je muškarac bez brkova” i prema njegovu romanu “Ništa nas ne smije iznenaditi” snimljen je film “Karaula”.

Miljenko Jergović

Ovaj bosanskohercegovački i hrvatski novinar i pisac koji sebe smatra Jugoslavenom, a poznat je i po jasno (i glasno) izraženim političkim stavovima također je jedan od poznatijih novinara i pisaca. Njegove kolumne objavljivane su u mnogim publikacijama na prostoru bivše Jugoslavije, a po dolasku u Hrvatsku kratko je vrijeme radio u Nedjeljnoj Dalmaciji. No njegov književni opus ono je što zapanjuje – preko 30 njegovih romana, eseja i kolumni tiskano je u knjige među kojima je definitivno najpoznatija “Sarajevski Marlboro” iz 1994. godine za koju je dobio i međunarodne nagrade. Prošle godine dobio je poljsku književnu nagradu Angelus.

Hrvoje Šalković

Putopisac, književnik i miljenik ženske publike Hrvoje Šalković po struci je – nećete vjerovati – novinar. Svoje je putopise objavljivao u raznim dnevnim i tjednim novinama, a njihov broj seže i do dvjesto. Njegova posljednja knjiga “Ne primamo vilenjake” polučila je velik uspjeh, a svi mi jedva čekamo neko novo putovanje, neku novu knjigu i neko novo druženje s Hrvojem Šalkovićem.

Zoran Ferić

Poznat prvenstveno po svojim romanima “Anđeo u ofsajdu” i “Smrt djevojčice sa žigicama”, ovaj profesor hrvatskog jezika ostavio je svoj trag i na novin(ar)skom papiru. Pišući kolumne za časopise kao što su Polet, Studentski list i Plimu, a kasnije i nizom tekstova u Nacionalu Ferić se sasvim pristojno ugurao u društvo novinara. Njegova su djela čitana i na trećem programu Hrvatskog radija. Prošle godine odnio je književnu nagradu “Kiklop” za prozno djelo godine, a krajem godine na Interliberu predstavio je svoju najnoviju knjigu pod nazivom “Apsurd je zarazna bolest”.

Krešimir Mišak

Ovaj novinar i pisac zaista se našao “na rubu” – ne može odlučiti što će biti pa tako uspješno kombinira čak tri zanimanja: novinar znanstvenik, pisac znanstvene fantastike i glazbenik. Kada ne svira sa svojim bendom Hakuna Matata ili ne vodi “Na rubu znanosti”, Krešimir Mišak piše knjige. Naravno, nije otišao daleko od tematike koja mu očito jako dobro leži. Napisao je nekoliko knjiga, među kojima “Sretan vam kraj svijeta”, “Putovati kroz vrijeme, zašto ne” i “Telepatija i telekineza”. Ako njegovom bogatom opusu dodamo i vještinu održavanja zulufa, zaključujemo da je pred njime zaista svijetla budućnost što se posla tiče.

Đermano Ćićo Senjanović

Kažu da postoji pet simbola grada Splita: Sv. Duje, Hajduk, picigin, Slobodna Dalmacija i Đermano Ćićo Senjanović. Iako nas je nedavno nenadano napustio, ovaj satiričar i novinar ostat će još dugo zapamćen u književnim i novinarskim krugovima. Iako je po struci bio ekonomist, pisao je za Slobodnu Dalmaciju, a nakon što je Miroslav Kutle preuzeo splitske novine, preselio je u Feral gdje su nastali neki od njegovih najpoznatijih tekstova. Izdao je nekoliko knjiga, među kojima i “Dorin dnevnik” – zbirku kolumni koje je objavljivao u Feralu pod istim nazivom. Posljednjih nekoliko godina svoga života pisao je kolumnu “Ajme meni” u Novom listu.

Viktor Ivančić

Jedan od trijumvirata VIVA LUDEŽ koji je osnovao Feral, hrvatski je novinar  i pisac Viktor Ivančić. Bosanskohercegovački novinar Emir Imamović za njega je rekao da je “sinonim novinarskog profesionalizma, hrabrosti i visoke moralne odgovornosti”. Pisao je kolumne u Feralu, a prije toga pisao je i za Slobodnu Dalmaciju i Nedjeljnu Dalmaciju. Objavio je i tri knjige – “Točka na U”, “Bilježnica Robija K.” i “Viva activa”. Viktor Ivančić još je uvijek jedan od najvećih novinara i pisaca, bez obzira na ugasnuće Ferala 2008. godine.

Kao što vidite, profesija pisca i novinara vrlo je usko povezana, čak i  neraskidiva. Svatko tko je ikada nešto pisao ili piskarao shvaća koliko je mala granica između novinarskog i književnog teksta – tek pokoji detalj ili mišljenje i vaš novinarski uradak prelazi u svijet proze i spreman je za objavu. Naravno, uz pretpostavku da to dobro radite. A oni to zaista dobro rade. Nastavak slijedi…