Istaknuto
23.10.2017.

Oliver Frljić režirao je u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru klasičnu Euripidovu tragediju kao predstavu o društvu u kojem je žena građanin drugoga reda. "Medeja" je na ovogodišnjim Gavellinim večerima osvojila nagradu za najbolju predstavu i za najbolju žensku ulogu.

19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

Knjige

Objavljena najkompletnija zbirka Proustove poezije: Pročitajte prvu njegovu pjesmu – Pederasty

28.03.2013. Patricia Devunić
Foto: facebook.com/Marcel Proust

Foto: facebook.com/Marcel Proust

Veliki ciklus romana Marcela Prousta,  U potrazi za izgubljenim vremenom, kojeg je dovršavao u bolesničkoj postelji, svakome je poznat. No, malo tko zna da je Marcel Proust također gajio veliku ljubav prema pisanju poezije koju je tijekom cijelog svog života vješto skrivao od očiju javnosti, kao što je očito radio i sa svojom seksualnom orijentacijom.

Za stogodišnjicu Puta k Swannu – prvog dijela velikog ciklusa,urednik Harold Augenbraum okupio je dvadeset pjesnika i prevoditelja koji su mu pomogli objaviti najkompletniji svezak Proustove poezije na francuskom i engleskom jeziku – The Collected Poems of Marcel Proust . Većina tih pjesama do sada nije bila prevedena na engleski jezik, a u zbirci ih Augenbraum donosi na oba jezika: engleskom i originalnom, francuskom. U zbirku je uvrštena i njegova prva pjesma koju je napisao sa 17 godina, a bila je posvećena njegovom prijatelju Danielu Halevyu u čijem je arhivu i bila pronađena. U pismu kojeg mu je posalo zajedno s pjesmom, Proust kaže: „Nemojte me tretirati kao homoseksualca, to me vrijeđa. Moralno pokušavam, samo iz osjećaja elegancije, ostati čist.“ Međutim, Proustova je seksualnost čak i za njegovog života ipak bila javna stvar, a ova pjesma i pisma između njega, Jacquesa Bizeta (sina skladatelja Georgesa Bizeta  koji je skladao operu Carmen)  i Daniela Halevya rješavaju dvojbe.

Pjesma se zove Pederasty.

To Daniel Halévy

If I had money from a boundless mint

and sinew enough in hands, lips, loins,

I’d shun the vanity of politics and print,

and leave – tomorrow? No, tonight! – for lawns

luminous with artificial green

(without the rustic flaws of frost and vermin),

where I’d forever be sleeping with one

warm child or other: François? Firmin? . . .

For what is manly mockery to me?

Let Sodom’s apples burn, acre by acre,

I’d savor still the sweat of those sweet limbs!

Beneath a solar gold, a lunar nacre,

I’d… languish (an ars moriendi of my own),

deaf to the knell of dreary Decency!

Komentari