Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Knjige

Obožavani strip slavi 45. rođendan

31.05.2014. Dolores Brbora
Foto: facebook.com

Foto: facebook.com

Prvi broj stripa Alan Ford svjetlo je dana ugledao u svibnju prije 45 godina kada su, tada anonimni Luciano Secchi (Max Bunker) i Roberto Raviola (Magnus), na tržište plasirali strip o tajnoj grupi nesposobnih agenata. Od tada je Alan Ford prešao dug i zanimljiv put, a horde njegovih obožavatelja i danas citiraju poznate krilatice poput “Cijena? Prava sitnica!” i “Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti“.
Razloge zbog kojih je ovaj strip stekao status kultnog i postao neizbježnim dijelom odrastanja ponajviše valja potražiti u samim likovima koji su, poput tadašnje (a i današnje) države, nesavršeni i prepuni planova koje nikada ne uspijevaju dostići. Fascinantna je činjenica da je strip u zapadnim zemljama bio potpuni fijasko, dok je u Hrvatskoj i rodnoj Italiji polučio takav uspjeh da ga se i danas, 45 godina nakon izlaska, rado čita, citira i skuplja, a njegovim autorima pripisan je status “zvijezda”.

Htio bih mnogo ali mogu malo

Humor koji koriste protagonisti Alana Forda toliko je banalan da je pronicljivo briljantan, a često u jednoj rečenici sažima čitavu životnu filozofiju, poput naslova jednog od brojeva: Htio bih mnogo, ali mogu malo. On zrcali srž ovdašnjeg mentaliteta i takvim samoizrugivanjem čitatelja na opušten i zabavan način zapravo suočava sa stvarnošću, na dlanu servirajući sve ljudske mane, potpuno ogoljene, ali ne i lišene smisla i ljupkosti.

I najzlobnije Fordove junake nemoguće je mrziti, oni su, kao i protagonisti, u svojoj živopisnosti “veći od života”, portretiraju ljudskost bez uljepšavanja i romantiziranja, ali čineći to na utješan, humorističan način. Može se reći da su junaci ovog stripa prvenstveno ljudske mane; naivnost (Alan Ford), pohlepa (Broj Jedan), lijenost (Debeli Šef), svadljivost (Bob Rock) i sve ostalo što je usađeno duboko u svakog čovjeka, u Alanu Fordu je dano “crno na bijelo” u svojem potpunom sjaju i bijedi. Takve su ljudske osobine bezvremena tematika te se tim epitetom može opisati i ovaj strip. Koliko je aktualan bio nekad, još je više danas, a u njegovom će humoru oni s razvijenijim smislom za psihologiju društva, uživati i u budućnosti.

Paralele s uređenjem bivše države nemoguće je previdjeti: sjedište grupe nespretnih agenata je u trošnoj cvjećarnici u kojoj se prodaje uvenulo cvijeće ili, u hitnim slučajevima, cvijeće od kartona, a tim carstvom rukovodi pohlepni paralitik čija je škrtost toliko popularna da se i u žargonu koristi izraz “Ah, kakva izdašnost!” kada se radi o presitnim svotama novca, a citat potječe od reakcije agenata grupe TNT na mjesečnu plaću od svega nekoliko centi. Toj tezi najbolje u prilog govore legendarni antijunaci poput Superhika, Tromba, trojice gradskih vijećnika, pokvarenog Tobije i generala Wara, čije se stvarne preslike lako prepoznaju u suvremenim društvima posvuda.

Foto: facebook.com

Foto: facebook.com

Posebna čar za ljubitelje Alana Forda definitivno su njegova Special izdanja, Zlatni klasici i Priče Broja Jedan koje opisuju povijesne događaje iz perspektive šefa grupe TNT koji je redovito njihov pokretač i glavni protagonist. Danas Alan Ford izlazi i u boji, novi se brojevi vjerno tiskaju, a stari, iz svih navedenih razloga, ne izlaze iz mode.

Zbog čega Hrvati obožavaju Alana Forda nije lako odgovoriti. Bila to nedvojbena sličnost s državom, politikom, mentalitetom ili pak jednostavan jezični izričaj i unikatan crtaći stil, jedno je sigurno. Satira Alana Forda je, poput ljudskih duševnih previranja, bezvremena, a 45. rođendan tek je početak njegovog života za kojeg se valja nadati da s pojavom novih medija neće upasti u krizu srednjih godina. Nije pretjerano ni reći da je Alan Ford više od stripa. On je životna filozofija, karikatura ljudskosti koja poznaje sebe, zna kakva je i kakav je svijet u kojem živi.

Komentari