novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – “One More Light” (Linkin Park): Ugasi rock, upali pop

One More Light
Foto: "One More Light" [Cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute
One step closer to the edge and they about to brake

Jednom jako davno prijatelj mi je za rođendan poklonio album od meni tada nepoznatog benda. Nakon prespavanog tuluma pustio sam u svoj CD player album “Hybrid Theory” i bio mi je od prve do zadnje pjesme odličan. Uskoro će mi opet biti rođendan i ako mi netko pokloni “One More Light” više nećemo biti prijatelji. Osim možda na fejsu, ali i to je upitno. Sva sreća pa sam ga slušao besplatno jer dati ovolike novce za takvo nešto za mene je nepojmljivo. Obećao sam sebi nakon preslušavanja i prije pisanja ovih redova da neću upućivati previše otrovnih strelica. Ali moram blago izbaciti frustracije da ne dobijem čir na želudcu. Nisu platili račun za struju pa zazivaju svijetlo s nazivom albuma.

The truth is, you turned into someone else

Debitantski “Hybrid Theory” i “Meteora” obilježili su moju mladost i uputili me u nu metal pravac koji se tada tek razvijao. Nakon toga sve je otišlo u krasan klinac. Počeli su eksperimentirati sa zvukom i na bljeskove bilo je tu dobrih stvari. Razumijem želju za novim stvarima, odrastanjem kao glazbenika, ali ovo je krajnost na koju se ne mogu prilagoditi. Možda je grubo kritizirati bend zbog isprobavanja nečeg novog, ali nije problem u pop prizvuku, već je cjelokupni rezultat slab i blijed.

Ako ga promatram kroz prizmu nostalgičnosti totalno mi je neslušljiv, a ako ga promatram kao pop album onda je skoro prolazan. Ali kao pop materijal, što im je bio cilj, ne nudi ništa novo ni zanimljivo. Sve to čuješ na Billboard Top 100, sladunjavo, prožvakano i iskorišteno. Možda zvuči na momente dobro, ali ne zvuči jedinstveno, previše je generičnog popa. Prethodnik “The Hunting Party” izdan je 2014. godine. Ovaj trenutni ima deset pjesama koje odaju dojam ishitrenosti u pauzi između albuma.

Who cares if one more light goes out?

Prvi je ovo album koji se odmiče od nekog njihovog standardnog potpisa i donosi razne suradnje. Shinoda, Bennington i Delson su većinski potpisnici stvari uz neka jača imena industrije. U bass-heavy hip-hop stvari Good Goodbye čak ne pomaži ni Stormzy kojeg preferiram za podizanje kvalitete. Talking To Myself prepuna je nesofisticiranih i zaboravnih melodija te slabog hooka, zadnja Sharp Edges je kopija Mumford & Sons, a Heavy melodično baca na Mirror od Lil’ Wayne. One More Light pjesma lirično čak objedinjuje cjelokupno stanje tvrdokornih fanova.

All the ways that I keep losing you

Skinuli su gitare s repertoara do te mjere da su samo u tragovima. Umjesto gitara uletavaju ćudljivi alt-pop synthevi loše dinamike kojima nedostaje energije i kreativnosti. Okrenuli su se generičnom pop bendu uporabom chipmunk vokala, s plačljivim vokalima i uglavnom sa svime što ovih dana možeš čuti na radiju. Pokušavaju biti kombinacija Depeche Modea i Eda Sheerana bez pokrića.

Neke stvari moraju ostati u prošlosti i krenuti dalje. Živjeti na staroj slavi je uzaludno i treba biti svoj. Nema smisla živcirati se oko svega. S “One More Light” Linkin Park mahnuli su zbogom rock žanru. Svu sreću vam želim dečki. Ja sam izgubio totalno interes za vašu glazbu, ali vratit ću se ako budete opet radili glazbu, a ne ovu škart robu.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari