Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Izvedbene umjetnosti

“Emil i detektivi” (ZKM): Suvremena adaptacija dječjeg krimića

04.03.2015. Tim Hrvaćanin
Foto: facebook.com/zekaem.hr

Foto: facebook.com/zekaem.hr

Emil i detektivi najnovija je predstava Zagrebačkog kazališta mladih, premijerno izvedena 7. veljače. Slavni roman za djecu i mlade Ericha Kastnera za ZKM je adaptirao i režirao Milan Trenc, poznati hrvatski animator, ilustrator, novelist i crtač stripova te predavač na ALU Zagreb kojemu je ovo prva kazališna avantura. Sat vremena duga predstava punokrvna je dječja predstava u oba značenja tog izraza – namijenjena je djeci kao primarnoj publici, a istovremeno djeca glume u njoj. Ovaj ZKM-ov i Trencov potez nije presedan na hrvatskoj kazališnoj sceni, no uspio je i djeca na sceni doista jesu zanimljiva djeci u publici. Na kraju krajeva, kazališnu predstavu ne čine samo glumci, a upravo je to u Emilu i detektivima sjajno demonstrirao i iskoristio Milan Trenc.

Očito je da redatelj nije puno pažnje pridavao radu s glumcima, u smislu neke izgradnje likova u okvirima klasičnog teatra, no to nije ni toliko važno jer djeca ionako glume djecu i pola predstave samo trčkaraju po sceni ili igraju igre poput kamen-škare-papir i gumi-gumi. Oni su u prvom planu, dok im ‘veliki’ ZKM-ovci, kao pravi profesionalci, asistiraju u sporednim ulogama. Zoran Čubrilo igra autora knjige te je ujedno i pripovjedač koji nas nenametljivo, ali sigurno vodi kroz radnju predstave, koja se vjerno drži fabule romana. Čubrilov upečatljiv glas i izvrsna artikulacija pritom posebice dolaze do izražaja te vjerujem da odlično dopire do dječje publike, a povremeni skeč ili detalj (kad legne na pod ili razgovara s Emilom) drže njihovu pažnju.

Emilova majka je Nataša Dorčić, lopov Grundeis je Jasmin Telalović, dok ostali (Damir Šaban, Dora Polić Vitez, Katarina Bistrović Darvaš i Filip Nola) igraju po nekoliko likova – pekaricu, baku, tetu, zapovjednika postaje, konobara, reportera i druge. Čini se da su se neki od njih radu na predstavi priključili na samom kraju, pa je primjetna određena nesigurnost (zapravo više nedovoljna uvjerljivost), iako imaju svega nekoliko replika i najčešće su na pozornici ‘u prolazu’. Telalović je najviše na pozornici, ali pokazao je puno strpljenja s dječjim mu kolegama, a njegovi pokreti, mimika i boja glasa izvrsno su prikladni ulozi lopova.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Mali su glumci, inače polaznici ZKM-ovog Učilišta, u potpunosti uživljeni u svoje uloge. Svojim glumačkim zadacima prilaze s ozbiljnošću s kojom Emil i njegova družina shvaćaju svoje detektivske berlinske avanture, onako kako to samo djeca mogu – neopterećeno, zaigrano i energično, bez straha (na sceni/od lopova), s uvjerenjem da je ono što trenutno rade najbitnija stvar na svijetu i da nema toga što će male detektive spriječiti u hvatanju lopova.

Iako bi bilo za očekivati da se ti mladi glumci prave većima i odraslijima nego što to zapravo jesu (ipak igraju uz bok profesionalcima u ozbiljnoj produkciji), to se ne osjeća u izvedbi, što samo naglašava pohvalnu posvećenost te djece njihovom glumačkom zadatku, kao što su Emil i detektivi posvećeni svome zadatku, da uhvate lopova. Upravo iz te distinkcije, odnosno nedostatka iste, iz te podudarnosti malih glumaca i njihovih dječjih likova proizlazi i uvjerljivost predstave, jer oni se de facto ni ne moraju pretvarati na sceni (u smislu ulaska u lik), a kazališni je doživljaj svejedno potpun. A na odmet nije ni njihovo brojčano stanje – vidjeti dvadesetero djece kako trče po sceni te špijuniraju i naganjaju Jasmina Telalovića jednostavno je šarmantno i urnebesno. Stoga je ova predstava prvenstveno njihova.

Trenc je predstavu najavio kao multimedijski spoj staroga i novoga i upravo to je pružio. Kostimi su retro kako bi pristajali vremenskom duhu književnog predloška, a Trenc je tu vremensku oznaku zadržao i u tekstu, pa tako Emil od majke i danas dobiva marke, a ne recimo eure ili kune. Kostimi su doista bogati, raznolikih uzoraka i krojeva te omogućuju uživljavanje u kontekst priče, od Emilovog slavnog plavog odijela, preko odjeće berlinske djece, do haljina i odijela ‘velikih’ glumaca.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

U kontrastu bogatoj retro kostimografiji, za koju je zaslužna Doris Kristić, scenografija, koju je radio sam redatelj, potpuno je moderna i odiše minimalizmom. Ovo je primjer funkcionalnog iskorištavanja kazališnog prostora – velika je ZKM-ova pozornica pretvorena u gradski prostor Berlina tek uz pomoć lampica koje čine obrise pet-šest zgrada (uz prozore i vrata na njima) te nekoliko neonskih natpisa, što je sve namontirano na crne kulise preko cijele visine i širine pozornice. Iako od ulaska u dvoranu Istra vidimo tu veliku konstrukciju i natpise, rasvjeta se uključi tek kada Emil dođe u Berlin (trenutak stvoren za jedan kolektivni wow iz publike) i upravo zato sjajno sugerira prostor radnje.

Kako se radnja seli iz jedne lokacije u Berlinu na drugu, tako se mijenja raspored uključenih lampica i natpisa, pa kad lopov sjedi u kavani uključen je natpis Cafe Josti,  a kad pobjegne u hotel zasvijetli Hotel Kreid. Ta je igra svjetlima posebice efektna u scenama potjere, kada je izmjena svijetla veoma brza i ritmična. Osim što stvara kontrast s kostimima, scenografija je sama po sebi temeljena na kontrastu – crnina scene nasuprot šarenilu natpisa i svjetlu brojnih lampica. Jednostavno, ali iznimno funkcionalno i efektno.

U pozadini scene nalazi se okruglo platno na kojem se prikazuju video i animirani isječci koji dopunjuju doživljaj radnje. Tako za vrijeme vožnje vlakom, kada na sceni troje glumaca sjedi kao u kupeu na četiri obična stolca, na platnu zaista vidimo unutrašnjost kupea nekog vlaka u pokretu, dok se u Berlinu na platnu prikazuju automobili na ulicama velegrada i slični prizori. No, projekcije su iskorištene i za par kratkih sekvenca u zatvorenim prostorima (npr. u hotelu), čije bi izvođenje na pozornici zbog scenografije možda bilo neuvjerljivo ili teže izvedivo. Ovo je bezbolno rješenje, a upotrebom videa dobivena je dodatna dinamika predstave. I u toj je multimedijalnosti također prisutan kontrast jer su sve video snimke bez zvuka i bez boje, pa podsjećaju na slapstick komedije s početka 20. stoljeća. Za videoprojekcije je također zaslužan redatelj predstave, uz pomoć Studia 9.

Foto: facebook.com/zekaem.hr

Foto: facebook.com/zekaem.hr

Značajnu ulogu u atmosferi predstave imaju glazba i zvuk, što potpisuje Davor Rocco. Glazba je instrumentalni jazz koji asocira na krimiće i doziva osjećaje europskih velegradova u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. No, uz glazbu posebnu ulogu imaju i pozadinski zvukovi, poput zvuka parne lokomotive, koji su nasnimljeni i reproducirani te korišteni kao što se u televizijskom mediju koriste IT tonovi (Trenc je ipak diplomirao filmsku i TV režiju na ADU), a time dodaju još jednu dimenziju predstavi i pridonose sveobuhvatnosti scenskog prikaza.

Dizajn je rasvjete također praktičan i pohvalan te se koristi kako bi se situacije ili likovi naglasili i stavili u fokus (gotovo kao u animiranom ili filmu Wesa Andersona), ali također uz puno kontrasta i neprestano osvjetljivanje i zatamnjivanje pozornice. Scene se većinom mijenjaju za vrijeme tih zatamnjenja, uz unošenje/iznošenje rekvizita, no ponekad se za to koriste i video projekcije, pripovjedač ili glazba, pa je ipak izbjegnuta monotonost u tom pogledu.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Predstava Emil i detektivi pravi je dječji krimić, razumljivo ispričan dječjoj publici bez obzira na to jesu li se prije predstave susreli s romanom ili ne. Predstava ima napetost, dinamična je i omogućuju potpuno uživljavanje u audio-vizualni kazališni događaj. Ne bih samo zbog redateljeve kreativnosti u kreiranju scenografije, video projekcija i drugih elemenata preporučio predstavu starijoj publici, već i zbog toga što će vas predstava podsjetiti da su djeca najbolja publika i najzahvalniji izvođači, da su doista sposobna za sve i svašta te da ih se ponekad previše sputava.

(Visited 376 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 3.200 out of 5)

Komentari