Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Izvedbene umjetnosti

“Svinje” (HNK Varaždin): Metafora društva na svinjskoj farmi punoj mrtvaca

19.03.2015. Tim Hrvaćanin
Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Ove sezone veoma produktivno Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu 28. je veljače premijerno izvelo predstavu „Svinje“ u režiji Damira Zlatara Freya po drami Tomislava Zajeca iz 2001. godine. Iako je na početku sezone bio najavljen tekst „Jazavac pred sudom“ Petra Kočića u režiji Zlatara Freya i u koprodukciji s Dječjim kazalištem Dubrava, očito je u međuvremenu došlo do izmjene teksta. Od koprodukcije se odustalo, no srećom ne i od predstave.

Drama „Svinje“ bila je već nekoliko puta uprizorena, čak i van Hrvatske, a riječ je o nadrealnoj priči o dvije sestre koje žive na zabačenoj i izoliranoj farmi okružene svinjama i mrtvacima. Sestre u HNK Varaždin glume Matija Kezele (Ibru) i Goran Guksić (Mala Ibru). Ibru je starija sestra koja brine o svinjama – ima ih na desetke i sve se zovu Matilda ili Lancelot uz pripadajući im redni broj. Kroz čitavu se predstavu provlače scene u kojima se sestre prisjećaju svojih dječjih dogodovština sa svinjama – kako su pale među svinje, kako su ih one udarale u glavu ili kako ih je otac vodio kroz farmu pritom im obećavajući da će one naslijediti taj obiteljski posao. Te su scene uvijek praćene s roktanjem, vikom, veoma uživljenim pripovijedanjem te stalnim bacanjem i valjanjem po podu. Između tih sanjarenja Ibru bi uzbuđeno odlazila pogledati ili nahraniti svinje, a posebice ju zabrinjava jedna bolesna krmača.

Za to je vrijeme Mala Ibru zanesena svojim snovima – ona želi biti glumica, pa operna pjevačica, a zadnje bi bila balerina, no ni blizu tome da bi išta radila u svinjcu ili pomogla sestri, kao da je „cijepljena“ od tog ružnog i teškog posla (čim nešto padne na pod skače i viče kako se pod ne bi uprljao). Sestra ju svakako brižno pazi, prema njoj razvija zaštitnički, gotovo majčinski odnos, a kako bi joj ispunila želje otima razne dramske ili operne pedagoge koje bi, nakon što daju poduku Maloj Ibru, mučila, ubila i zakopala u vrtu uz najkreativnije metode klanja (ipak vodi svinjsku farmu).

Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Kako se prisjećaju djetinjstva sa svinjama, tako se prisjećaju i svih tih učitelja operne i dramske glume koje je Ibru baš neki dan premještala po vrtu. Posljednjeg „nabave“ baletnog pedagoga, koji Maloj Ibru balet pokazuje – vezan lancima. No, Mala Ibru ne primjećuje (ili se trudi ne primjećivati) sve te mrtvace oko sebe, kao da živi pod staklenim zvonom u svijetu u kojem samo pleše i pjeva. Prvo pjeva ariju Dive Plavalagune iz filma „Peti element“ – zapravo Guksić radi fenomenalan lip sync uz ariju, pri čemu njegov nijemi sync postupno prelazi u roktanje – a kad odluči postati balerina, pleše po cijeloj podrumskoj sceni Rogoz uz urnebesne pokrete i piruete, te pritom nabraja pozicije baleta i nezgrapno ih pokušava pokazati.

Postupci sestara su poprilično bizarni i zasigurno ne plod bistrih umova, no svinjskih farmi, otmica i ubojstava ima i u stvarnom svijetu. Ali dvorište mrtvaca koje Ibru redovito prekopava, mrtav kanarinac Flafi, kojeg glumi čovjek, umjesto krila ima štake i kućni je ljubimac Male Ibru, ili pak otac kojeg drže u šupi, slave njegov rođendan, a mrtav je već 12 godina – to nisu nimalo uobičajene pojave, a s njima predstava prelazi u ekspresionistički nadrealizam.

Predstava počinje uvodom iz Also sprach Zarathustra Richarda Straussa, poznatijim kao glavnom glazbenom temom filma „2001: Odiseja u svemiru“ Stanleya Kubricka. Sestre Ibru stoje u ogromnoj ptičjoj krletki, jedinoj scenografiji uz dvosjed, a oko njih su četiri statista Jadran filma (čija imena nisam uspio pronaći, a glume kanarinca Flafija, mrtvog oca, baletnog pedagoga te općenito svinje i mrtvace). Uz skladbu se postupno pojačava svjetlo, a lica izvođača iz bezizražajnih prelaze u groteskni osmijeh. Krletka stoji nekorištena ostatak predstave, da bi se na kraju opet koristila u prizoru poput onoga s početka predstave, s istom glazbom. Uz spomenuta dva glazbena broja, glazba prati i baletne koreografije Male Ibru, a u predstavi se koristi i pjesma Kolinje Dreletronica koja, iako općenito užasna, odgovara grotesknoj atmosferi same predstave, a Dreletov zagorski rap Guksić i Kezele izvode sjajno i veoma zabavno.

Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Iako se tijek radnje čini zbrkanim, priča je zapravo jednostavna – sestre se nostalgično prisjećaju događaja, pojava i ljudi iz svojih života (majke, druženja s ocem, poduka i učitelja Male Ibru, svinja, kućnih ljubimaca), za vrijeme čega se njihov konstruirani ideal-sustav počinje raspadati – noseća krmača se razboli i umre, baletni pedagog im pobjegne (dosad su ih sve uspješno „eliminirale“), a u nadrealnoj završnici čini se da i mrtvaci ožive. Zbog same tematike razumljivo je da mnogi priču nisu shvatili. Predstava nerazjašnjeno završi, a daje se naznaka da sestre, pošto su opustošile svoju farmu, odlaze u potragu za novom farmom, simbolično poručivši da se takve društvene karikature provlače iz sustava u sustav i uvijek će se na njih naići.

Likovi sestara Ibru karikaturalno su izopačeni. Ibru predstavlja radnika, a Mala Ibru umjetnika u njihovom malom društvenom sustavu. Radnik je onaj koji neprekidno radi kako bi prehranio cijeli sustav, dok umjetnik neuspješno pokušava savladati figure iz baleta. Radnik proizvodi materijalna dobra i konkretnu hranu, dok umjetnik radi na trajnim vrijednostima. No, je li u redu da se cijeli sustav podredi umjetnikovom rasporedu, bez obzira kakav bio ishod njegovog rada? U predstavi je to izokrenuto jer ni jedna od sestara nije uspješna u svojim poslovima, a obje se ponašaju na razini osoba sa psihičkim poteškoćama, što je vjerojatno uzrokovano traumama iz djetinjstva – nasilnim ocem koji ih je kao male djevojčice vodio k svinjama.

Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Ibru je fanatična u svojoj opsjednutosti svinjama, kao da se neprestano želi dokazati ocu da je sposobna voditi farmu, dok istovremeno ubija svinje iz strasti, kako bi se osvetila ocu i njegovim voljenim svinjama za dječje traume. Ubijanje joj postane oblik ispušnog ventila. Za nju u tom procesu nema razlike između svinja i ljudi, što nudi interpretaciju da je drama „Svinje“ na neki način nastavak „Životinjske farme“, samo što životinja više nema, nacističke su svinje sve istrijebile i jedino one žive na farmi, a spremaju se otići i isto ponoviti na nekoj drugoj farmi. Je li to upozorenje? Hoće li ljudi, ako se ovako nastave ponašati, istrijebiti svu biološku raznolikost i ostati jedini na planeti? Ili je to možda kritika rastućem nacionalizmu, koji u svojoj sredini uništava sve što je različito i drugačije, a dok ništa neće preostati jednostavno će se okomiti na svoje susjede?

Pritom je i među svinjama došlo do podjele na kaste, a na upravljačkom vrhu su sestre Ibru. Guksić i Kezele dobar dio predstave rokću i rade grimase kojima imitiraju svinjsko lice, što nudi interpretaciju da su i oni sami svinje ili pak da su oni, zbog okruženja, počeli kao ljudi poprimati svinjska obilježja. I statisti koji igraju mrtvace često rokću i pužu na četiri noge, kao da su mrtve svinje (osim jednog, koji je mrtav kanarinac). Sestre Ibru hodaju na dvije noge, no tu smo lekciju naučili još s Orwellovim originalom.

Mala Ibru čini se djetinjastijom i psihički još više zaostalom od svoje sestre, no ona nema ubilačke nagone kao Ibru, već je njen ispušni ventil umjetnost. Potreba i želja za umjetničkim izražavanjem je prenaglašena – većina ljudi ima usađenu takvu potrebu, no kod Male je to potreba da se pod svaku cijenu bavi umjetnošću i uspije. Iako joj ne ide, ona satima vježba figure baleta, a zbog toga ne primjećuje ni u kakvoj klaonici živi. Pritom se uvijek bavi tzv. elitnom umjetnošću – balet, opera – pa se postavlja pitanje koliko te umjetničke forme mogu ponuditi odgovore na aktualne društvene probleme, a koliko samo reproduciraju klasike te je li bavljenje time doista vrijedno svih strahota koje se u „Svinjama“ pojavljuju.

Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Foto: facebook.com/HNKVarazdin

Kezele i Guksić su kao sestre Ibru naprosto briljantni. Transformacije su im odlične i to u svim segmentima – glas, pokreti i mimika, posebice što se tiče ove podvojenosti sa svinjama. Izuzetno su dobro artikulirani, a ponekad više govore izrazima lica i pokretom, nego tekstom. Obučeni su u haljine koje podsjećaju na češke ili poljske narodne nošnje, s narančastim perikama u stilu Pipi Duge Čarape te uz puno šminke na licima, a u jednom trenutku pokrivaju glave crnim čipkastim maramama, u stilu sicilijanskih udovica.

Radnja je doista neuobičajena, nelinearna i mnogi neće shvatiti o čemu se tu radi, no nažalost neće ni sami poželjeti to interpretirati, što je svakako šteta, ali barem ta neuobičajena apsurdnost tjera ljude na smijeh. Ukratko, riječ je o kratkoj, ali veoma dinamičnoj predstavi, punoj glazbe, plesa, roktanja, pokreta i neprestane akcije. Ako ni zbog čega drugoga, zbog odličnih se glumačkih izvedbi isplati pogledati predstavu i jednostavno se prepustiti zabavnom kaosu sestara Ibru i njihovom uvrnutom svijetu iz kojeg se ipak može dosta toga naučiti.

(Visited 386 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 3.833 out of 5)

Komentari