Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Izvedbene umjetnosti

Osvrt – Tihi obrt: Suigra odnosa moći u obitelji, vezi i na poslu

08.05.2014. Nikolina Rafaj
www.zekaem.hr

www.zekaem.hr

Autorski projekt redatelja i docenta Odsjeka glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti Bobe Jelčića, „Tihi obrt“, uvršten je na stalni repertoar ZKM-a.

Predstava koja je prvotno zamišljena kao glumački ispit tematizira opće trenutno stanje u kojem se većina gotovo instinktivno prepoznaje. Polazi od pojedinačne priče mlade djevojke Sare, razapete između neizbježne potrebe za poslom i vlastitih, nažalost naivnih ideala, koje nevjerojatno grčevito odbija pustiti uslijed novčane potrebe.

Bolno svjesna kako i samo potvrdno kimanje glavom prave osobe rješava stvari, uz dodatni poticaj Sestre kod koje živi, ona postaje dio mehaniziranog uredskog svijeta. Veoma intiman izvedbeni prostor publiku neposredno izlaže, pa i uključuje u samu srž događanja i nameće svijest o svakodnevnosti situacije, u kojoj smo se (ne)svjesno zatekli više puta no što bismo voljeli priznati.

Simptomatično ponašanje koje obilježava današnjicu svodi se na izostanak prave komunikacije u kojima se odnosi ne odmiču od relacije ponuda – potražnja. Upravo iz spomenutog proizlaze i glumačka rješenja koja, u nastojanju portretiranja unutarnjeg, naglasak stavljaju na tjelesno. U nemogućnosti ispunjenja potreba – što ljubavnih, što materijalnih – likovi se oslobađaju kroz fizičke manifestacije vlastitih psihičkih stanja.

Umjesto dijaloških sekvenci na kakve smo navikli, uslijed orijentiranosti prema sebi samima, likovi međusobno otuđeni ocrtavaju opću primjenjivost replika u bilo kojoj situaciji te vrste. Odnosi moći od kojih je predstava sastavljena dinamično se izmjenjuju. Primjerice, Sara u odnosu na Sestru djeluje inferiorno, dok sama Sestra već u sljedećem trenutku zauzima taj isti položaj u odnosu na poslodavca, koji također gubi dominaciju kada se sučeli s nadređenim. Iako su u prvi plan stavljeni automatizirani hijerarhijski odnosi, na samom završetku scenom sestrinskog zagrljaja ostavlja se još malo nade u ljudskost današnjice.

Komentari