Otvorena Revija malih književnosti – Makedonija u fokusu
Nakon predstavljanja književnosti Grčke, Srbije, Kosova i Rumunjske, deveta Revija malih književnosti u fokus je stavila slabo prevođenu makedonsku književnost. Pravila revije, koju je i ove godine uspješno organizirala Booksa, kažu kako autori izabrani u “reprezentaciju” svoje zemlje moraju biti mlađi od 40 godina, relevantni u svojim zemljama, a njihovi radovi ne smiju biti objavljeni na hrvatskom jeziku.
Ipak, ta pravila nisu predstavljala problem sveučilišnom profesoru Venku Andonovskom, koji je izabrao deset mladih književnika za reviju, budući da je makedonska književnost ionako slabo prevođena u Hrvatskoj. Revija je otvorena sjajnim nastupom zbora Čipkice, koje su izvele tri narodne makedonske pjesme, među kojima se našla i popularna „Jovano, Jovanke“, te ugodnim razgovorom s Venkom Andonovskim i Krunom Lokotarom koji je moderirala Miljenka Buljević.
Razgovor je bio osmišljen tako da mahom neupućenoj publici predstavi osnovne značajke suvremene makedonske književnosti te je usporedi s hrvatskom suvremenom produkcijom. Profesor Andonovski ukratko je objasnio i kriterije kojima se, osim pravilima revije, vodio prilikom izbora književnika. Istaknuo je tako da je prvenstveno tražio autore koji testiraju razne žanrove i pomiču granice tih istih žanrova prema nekim novim vrijednostima u književnosti. Andonovski je primijetio da se nova generacija makedonskih književnika (iako se ne može govoriti o generaciji u klasičnom značenju tog pojma) udaljila od postmodernizma i ironiziranja zbilje.
Posebno su zanimljive paralele između makedonske i hrvatske suvremene književne produkcije koje su u raspravi pokušali povući Venko Andonovski i Kruno Lokotar. Andonovski tako ističe kako, za razliku od hrvatskih pisaca koji su obilježeni traumom rata, u Makedoniji ne postoji cijela generacija koja je posvećena makedonskim nacionalnim traumama. Njihova književnost bavi se prvenstveno tranzicijom i stanjem anomije do kojeg je došlo nakon propasti Jugoslavije, ali i potragom za svojevrsnim nacionalnim identitetom. Odjeci događanja na prostoru bivše Jugoslavije itekako su prisutni i u makedonskoj književnosti.
Kruno Lokotar je s druge strane pokušao povući paralelu između poimanja postmodernizma u Makedoniji i Hrvatskoj. Dok je u Hrvatskoj taj pravac često bio fokusiran isključivo na poigravanje s obrascima, formama i s očitim elementima larpurlartizma, makedonska književnost bila je jako obilježena socioekonomskim kontekstom te na momente i društveno angažirana.
Tijekom razgovora istaknuta su i dva osnovna problema u međusobnoj recepciji hrvatske i makedonske književnosti,ali i recepciji domaće književnosti u obje zemlje. Prvi jest problem prijevoda, zbog čega su književnosti često zanemarene u regiji, ali dobro prihvaćene u inozemstvu. S druge strane, u hrvatskim i makedonskim medijima nestao je prostor za književnost – književna kritika više nije prisutna u masovnim (tiskanim) medijima, te je stoga književnost potpuno nestala iz javnog prostora.
Večer je završila čitanjem poezije dvaju pjesnika – mladog Ivana Antonovskog, pjesnika i kritičara kojeg i u poeziji krasi polemičan ton. Vladko Andonovski istaknuo je njegov rad na antologiji mlade makedonske književnosti, u kojoj je sam otvorio debatu s prethodnicima. Na drugoj strani je poezija Vladimira Martinovskog, sveučilišnog profesora književnosti i laureata najviše makedonske nagrade za poeziju. U svojoj poeziji Martinovski njeguje posebnu formu intertekstualnosti – na početku svake njegove pjesme stoji citat nekog poznatog književnika, a mnoge pjesme vezane su uz njegova putovanja budući da i sam priznaje da u svakodnevnom životu nema vremena za poeziju. Do sjajnog spoja dvojice pjesnika koji njeguju sasvim različitu poetiku došlo je na samom kraju, kad je Vladimir Martinovski na tradicijskim instrumentima pratio čitanje poezije Ivana Antonovskog. Revija donosi i prijevode Rumene Bužarovske, Igora Krajčeva, Zvonka Taneskog, Snežane Mladenovske Anđelkov i Jovice Tasevskog – Eternijana
Naposljetku, vrijedi istaknuti kako je za uspjeh ove (ali i brojnih drugih) književnih tribina u Booksi zaslužna Miljenka Buljević, koja je uspjela moderirati razgovor tako da on bude vezan uz neka književno-teoretska pitanja, ali ponovno dinamičan i zanimljiv. Revija malih književnosti predstavlja “male jezike” te je kao takva hvalevrijedan projekt, jer bi se na nekoj od takvih revija u svijetu lako mogla naći i hrvatska književnost, koja još uvijek nije postala naš “izvozni proizvod”.
