Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Glazba

Izvještaj – Pasi u Pogonu kulture: Ostajemo lojalni

02.04.2016. Anja NežićFoto: Ziher.hr

I to je to, počelo je! Nakon dvadeset godina postojanja, riječki Pasi ne odlaze u šinteraj, ali odlaze u mirovinu bar što se rada u Pasima tiče. Jučerašnjim rasprodancem u riječkom Pogonu kulture započeli su svoju oproštajnu turneju i ljestvicu za ostatak turneje postavili izuzetno visoko (Blanka Vlašić visoko). Bio je to presjek poznatijeg i manje poznatog rada, hommage svemu što su napravili, svemu zbog čega ih toliki ljudi vole i svemu što neće nestati s prestankom formalnoga postojanja Pasa.

Kao što su i obećali, jučer su odsvirali sve. Koncert je trajao otprilike dva i pol sata, a na pozornici su se izmijenili članovi svih postava Pasa koje su svirale u dvadeset godina njihova postojanja. Cijeli je bend gorio od želje za sviranjem i bivanjem na pozornici pa su tako oni koji su čekali svoj red nestrpljivo i s osmijehom provirivali iza pozornice i promatrali atmosferu koja je munjevito rasla tijekom koncerta. Publika nije bila ništa manje euforična, nije bilo sramežljivih, rezerviranih ili onih koji su došli razgovarati. Ljudi su skakali s pozornice, jedni po drugima, najhrabriji su se odvažili na poganje, a velika je većina pjevala sve pjesme od riječi do riječi. Kada bi trebalo dojmove sažeti u samo jednu riječ, najbolji bi izbor vrlo vjerojatno bio sinergija.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Repertoar je bio manje-više kronološki posložen pa je tako u prvome dijelu koncerta odsviran „Posljednji pionir“ iz 1998. godine. Početnu su koncertnu postavu činili Dodo, Rade, Nikica, Garcia (aktualna postava), a na bubnjevima im se pridružio Marino. Saznali smo da postoji pjesma, jedna jedina, koju je Dodo napisao i koje se srami, a ona je Proljeće. Sramu unatoč, i nju su odsvirali baš kao i Dosta mi je ili Zaobilaznicu. Jednu od prvih ekstazi izazvala je oda svima nama malo popunjenijima i valjda jedina koja slavi gurmanske i boemske trbuhe, Debeo. Uz svaku smo pjesmu dobili i poneku crticu o njenom nastanku ili fazi u kojoj su se Pasi nalazili kada je pjesma nastala, sve fino posloženo i dozirano. Album „Neko treba i radit dok se mi zajebavamo“ okupirao je drugo poglavlje koncerta. Da smo svi Pijuni vlasti odavno znamo, a znamo i da ostajemo Lojalni Pasima. Kad se radi o ovom albumu uvijek imam potrebu prokomentirati i popularnu Jebotebog. Pogleda li se samo ime pjesme, mnogi bi mogli zaključiti da je riječ o vrijeđanju vjernika ili omalovažavanju nečega što je određenoj društveni skupini važno. Upravo suprotno. Riječ je o pjesmi koja pokazuje svu Pasju genijalnost, sposobnost kritičkog promišljanja i detektiranja problema, a onda i transformaciju toga u pjevnu kompoziciju. Pjesma se bavi lažnim vjernicima, onima kojima je religija pandan za mlaćenje žene, krađu i ostala nedjela, onima kojima nakon što naude nekom odu u crkvu i izmole par molitvi pa se onda smatraju velikim vjernicima i dobrim ljudima. Poanta je da je sadržaj uvijek važniji od omota, a ova je pjesma možda i najbolji primjer.

O pravcu u kojem ovaj svijet u zadnje vrijeme nezaustavljivo ide Pasi su zapjevali još 2004. na albumu „Pravac Paleolitik“. Priče o Eterleu i Najvećem gubitniku ove hemisfere bile su dobro poznate publici u Pogonu, baš kao i pjesma koja se može uzeti u razmatranje za našu novu himnu, Oda. O banani državi kojoj je najveći problem što ne zna biti slobodna pjevao je svaki kutak pretijesne nove riječke koncertne meke. Kao naručena na nju se nadovezala Prekrasan svijet s albuma „Reci mi da li te boli“ koja u tri minute sarkastično sublimira našu svakodnevicu. I mogla bih tako nabrajati do sutra jer bi se o svakoj pjesmi moglo nešto reći. Činjenica je da su Pasi posve specifičan pa, ako hoćete, i unikatan bend na našoj sceni. Samo čitajući tekstove njihovih pjesama dolazite do zaključka da se radi o jednom od najelokventnijih i najbritkijih domaćih sastava koji bez dlake na jeziku pjeva naglas o svemu onome o čemu brojni drugi šute, a ne bi trebali. Čak bi i to bilo dovoljno, ali Pasi su i više od toga. Sviraju sjajno, uživaju u tome (ne sjećam se kad sam zadnji put vidjela toliko euforičan sastav) i funkcioniraju kao kolektiv makar su valjda jedini bend koji je tijekom karijere ispretumbao čitavu postavu.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Bila sam na gotovo svim koncertima koji su se održali u riječkom Pogonu kulture. Bilo je dobrih, vrlo dobrih i odličnih svirki, praznjikavih, srednje posjećenih i rasprodanih koncerata. Ni jedan, ali baš nijedan koncert nije bio onakav kakav su jučer u rasprodanom Pogonu kulture održali riječki Pasi. Njime su započeli svoju oproštajnu turneju koja, uz Rijeku, uključuje i Split (danas), Buzet (9. travnja), Zagreb (23. travnja) i Pulu (30. travnja). Ako vam kažem da je bez ikakvog pretjerivanja jučerašnji koncert bio bombastičan u svakome smislu, onda znate da si morate u kalendar ubaciti bar jedan od nadolazećih datuma. Čak i ako ne volite punk, ne dijelite svjetonazor ili ne volite svirke uživo. Odite i probajte jer Pasi nisu samo punk, Pasi su priča. I to ona koju vrijedi pročitati i više puta.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(43 votes, average: 4.372 out of 5)

Komentari