Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Glazba

Izvještaj – Pasi u Pogonu kulture: Ostajemo lojalni

02.04.2016. Anja NežićFoto: Ziher.hr

I to je to, počelo je! Nakon dvadeset godina postojanja, riječki Pasi ne odlaze u šinteraj, ali odlaze u mirovinu bar što se rada u Pasima tiče. Jučerašnjim rasprodancem u riječkom Pogonu kulture započeli su svoju oproštajnu turneju i ljestvicu za ostatak turneje postavili izuzetno visoko (Blanka Vlašić visoko). Bio je to presjek poznatijeg i manje poznatog rada, hommage svemu što su napravili, svemu zbog čega ih toliki ljudi vole i svemu što neće nestati s prestankom formalnoga postojanja Pasa.

Kao što su i obećali, jučer su odsvirali sve. Koncert je trajao otprilike dva i pol sata, a na pozornici su se izmijenili članovi svih postava Pasa koje su svirale u dvadeset godina njihova postojanja. Cijeli je bend gorio od želje za sviranjem i bivanjem na pozornici pa su tako oni koji su čekali svoj red nestrpljivo i s osmijehom provirivali iza pozornice i promatrali atmosferu koja je munjevito rasla tijekom koncerta. Publika nije bila ništa manje euforična, nije bilo sramežljivih, rezerviranih ili onih koji su došli razgovarati. Ljudi su skakali s pozornice, jedni po drugima, najhrabriji su se odvažili na poganje, a velika je većina pjevala sve pjesme od riječi do riječi. Kada bi trebalo dojmove sažeti u samo jednu riječ, najbolji bi izbor vrlo vjerojatno bio sinergija.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Repertoar je bio manje-više kronološki posložen pa je tako u prvome dijelu koncerta odsviran „Posljednji pionir“ iz 1998. godine. Početnu su koncertnu postavu činili Dodo, Rade, Nikica, Garcia (aktualna postava), a na bubnjevima im se pridružio Marino. Saznali smo da postoji pjesma, jedna jedina, koju je Dodo napisao i koje se srami, a ona je Proljeće. Sramu unatoč, i nju su odsvirali baš kao i Dosta mi je ili Zaobilaznicu. Jednu od prvih ekstazi izazvala je oda svima nama malo popunjenijima i valjda jedina koja slavi gurmanske i boemske trbuhe, Debeo. Uz svaku smo pjesmu dobili i poneku crticu o njenom nastanku ili fazi u kojoj su se Pasi nalazili kada je pjesma nastala, sve fino posloženo i dozirano. Album „Neko treba i radit dok se mi zajebavamo“ okupirao je drugo poglavlje koncerta. Da smo svi Pijuni vlasti odavno znamo, a znamo i da ostajemo Lojalni Pasima. Kad se radi o ovom albumu uvijek imam potrebu prokomentirati i popularnu Jebotebog. Pogleda li se samo ime pjesme, mnogi bi mogli zaključiti da je riječ o vrijeđanju vjernika ili omalovažavanju nečega što je određenoj društveni skupini važno. Upravo suprotno. Riječ je o pjesmi koja pokazuje svu Pasju genijalnost, sposobnost kritičkog promišljanja i detektiranja problema, a onda i transformaciju toga u pjevnu kompoziciju. Pjesma se bavi lažnim vjernicima, onima kojima je religija pandan za mlaćenje žene, krađu i ostala nedjela, onima kojima nakon što naude nekom odu u crkvu i izmole par molitvi pa se onda smatraju velikim vjernicima i dobrim ljudima. Poanta je da je sadržaj uvijek važniji od omota, a ova je pjesma možda i najbolji primjer.

O pravcu u kojem ovaj svijet u zadnje vrijeme nezaustavljivo ide Pasi su zapjevali još 2004. na albumu „Pravac Paleolitik“. Priče o Eterleu i Najvećem gubitniku ove hemisfere bile su dobro poznate publici u Pogonu, baš kao i pjesma koja se može uzeti u razmatranje za našu novu himnu, Oda. O banani državi kojoj je najveći problem što ne zna biti slobodna pjevao je svaki kutak pretijesne nove riječke koncertne meke. Kao naručena na nju se nadovezala Prekrasan svijet s albuma „Reci mi da li te boli“ koja u tri minute sarkastično sublimira našu svakodnevicu. I mogla bih tako nabrajati do sutra jer bi se o svakoj pjesmi moglo nešto reći. Činjenica je da su Pasi posve specifičan pa, ako hoćete, i unikatan bend na našoj sceni. Samo čitajući tekstove njihovih pjesama dolazite do zaključka da se radi o jednom od najelokventnijih i najbritkijih domaćih sastava koji bez dlake na jeziku pjeva naglas o svemu onome o čemu brojni drugi šute, a ne bi trebali. Čak bi i to bilo dovoljno, ali Pasi su i više od toga. Sviraju sjajno, uživaju u tome (ne sjećam se kad sam zadnji put vidjela toliko euforičan sastav) i funkcioniraju kao kolektiv makar su valjda jedini bend koji je tijekom karijere ispretumbao čitavu postavu.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Bila sam na gotovo svim koncertima koji su se održali u riječkom Pogonu kulture. Bilo je dobrih, vrlo dobrih i odličnih svirki, praznjikavih, srednje posjećenih i rasprodanih koncerata. Ni jedan, ali baš nijedan koncert nije bio onakav kakav su jučer u rasprodanom Pogonu kulture održali riječki Pasi. Njime su započeli svoju oproštajnu turneju koja, uz Rijeku, uključuje i Split (danas), Buzet (9. travnja), Zagreb (23. travnja) i Pulu (30. travnja). Ako vam kažem da je bez ikakvog pretjerivanja jučerašnji koncert bio bombastičan u svakome smislu, onda znate da si morate u kalendar ubaciti bar jedan od nadolazećih datuma. Čak i ako ne volite punk, ne dijelite svjetonazor ili ne volite svirke uživo. Odite i probajte jer Pasi nisu samo punk, Pasi su priča. I to ona koju vrijedi pročitati i više puta.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(43 votes, average: 4.372 out of 5)

Komentari