Patnje (pre)mladog Tina
Sumnjam da na svijetu postoji osoba koja se ne može požaliti da u svom životu nije propustila barem jedan koncert za kojeg bi sada ‘ubila’. Neki su tako propuštali koncerte zbog bolesti, posla ili drugih obaveza, ali ja sam sve koncerte propuštao iz jednog jedinog razloga – bio sam premlad. Iako sam bio na stotine koncerata i čuo gotovo sve bendove koje volim i slušam, ova lista uključuje one koncerte onih bendova na koje bih, da mogu vratiti vrijeme, definitivno otišao.
Prvi na listi je Muse koji je u Zagrebu, 9.10. 2007. godine došao predstaviti tada zadnji album – Black Holes And Revelations. Kako su se brojne recenzije toga koncerta složile, Muse je tada bio na svom apsolutnom vrhuncu. Nakon ovoga albuma, Britanci su izdali The Resistance te izgubili povjerenje i naklonost fanova u čemu im niti najmanje nije pomogo zadnji studijski album iz 2012. godine The 2nd Law. Na zagrebačkoj pozornici sviralo se skoro dva sata i to redom hitova s prva četiri albuma. Svatko koga poznajem tko je bio na tom koncertu tvrdi kako mu je to jedan od zanimljivijih koncertnih nastupa u životu što nimalo ne čudi budući da je Muse poznat po svojim live nastupima. Iako se šuškanja oko Britanaca i ovoga InMusic festivala po svojoj decibelaži već odavno ne mogu nazivati šuškanjima, koncert iz 2007. nikada neću prežaliti i to najviše iz jednog razloga. Ako Muse i dođe na InMusic, setlista neće biti ni do koljena onoj s prvog posjeta Musa hrvatskoj metropoli. Onaj koncert bio je koncert u kojem su fanovi mogli dva sata u potpunosti uživati, dok će na sljedećem potencijalnom koncertu morati stisnuti zube i pretrpiti one nove pjesme koje, vjerujem, niti jednom pravom fanu ne odgovaraju.
Još davnije 2005. godine u Klaonicu stigli su The White Stripes. Ono što svakog fana jednog od prvih bendova već legendarnog Jacka Whitea muči jest to što su se još 2011. godine raspali. Sada, niti uz najboju volju ovaj duo nećemo moći čuti uživo budući da su mogućnosti da se ponovo okupe i naprave novi album ravne nuli zbog svih silnih bendova u kojima Jack trenutno svira. Usprkos svemu, najbliže što je moguće doći White Stripesima je samostalni koncert Jacka Whitea na kojima redovito izvodi pjesme Stripesa. O ovome koncetu pisao bih više, ali morat ćete i oprostiti što jednostavno ne mogu zbog prevelike emocionalne boli.
Još jedan od bendova koji je davno, davno posjetio Zagreb bio je i The National. National je do sada već jako puno puta bio u Hrvatskoj, ali ovdje želim pisati o koncertu koji je zapravo omogućio sve ostale koncerte nakon njega. Radi se, naime, o koncertu u zagrebačkom KSETu 2004. godine. Priznajem da nisam fan Nationala, ali sudeći po riječima ljudi koji su prisustvovali tom koncertu, atmosfera je bila magična. Zagrebački koncert održao se u sklopu prve turneje američkog benda, a za grupu je bio poseban upravo iz razloga što je bio jedan od najposjećenijih, ako ne i najposjećeniji, na cijeloj turneji. Ljudi su ispunili KSET i, što se bendu posebno dopalo, znali svaku pjesmu i pjevali uglas s Mattom Berningerom. Ova ljubav Nationala i Hrvatske potvrđivana je svakim novim koncertom u Lijepoj Našoj, a, kako se bend izjasnio, za sve je zaslužan onaj prvi koncert u Zagrebu. Kako sam već spomenuo, iako nisam fan Nationala, svejedno bih volio da sam bio na ovom koncertu da vidim što je doista bilo toliko magično.
Sljedeći na redu su Velšani Future Of The Left koji su svoj prvi koncert u Hrvatskoj također održali u zagrebačkom KSETu pet godina nakon Nationala. Future Of The Left u Zagreb je došao sa svojim prvim studijskim albumom Curses kojim je oduševio publiku. Zagrepčani su napunili KSET i uživali u sat i pola dugom koncertu nakon čega su se Velšani, na opće oduševljenje stanovnika hrvatske metropole, spustili do fanova te pili pivo i dijelili palice, trzalice i druge stvari poput potpisanih opni. Nakon Curesesa ovaj trojac izdao je još jedan uspješan album, a nakon toga je promijenio postavu i sve više počeo razočaravati fanove. Tako, ako usporedimo prvi koncert u Zagrebu i drugi na Terraneu, oni su nebo i zemlja. Što od same postave, preko karizme pa onda i setliste. Nakon druge uspješnice Travels With Myself And Another izdali su još dva albuma, s kojih se, po mojem mišljenju, može izdvojiti dvije ili tri pjesme koje mogu stajati rame uz rame sa slavnim pjesmama ovoga benda. I to je za čim ću ja žaliti. 90-minutna svirka možda jednog od najzanimljivijih ljudi na svijetu.
The Young Knives britanski je bend koji je također 2009. godine gostovao u Zagrebu. Tada su bili još mlad i neiskusan bend, ali koliko su ljudi potencijala još tada u njima prepoznavali govori činjenica da se za njihov koncert u zagrebačkom SCu moralo izdvojiti čak 90kn. U Zagreb su došli predstaviti album Superabundance iz 2008. godine te hitove sa još tri prijašnja albuma koa nisu doživjeli niti približni uspjeh kao ovaj koji je završio na čak 28. mjestu UK ljestvice. Nakon ovog posjeta Hrvatskoj sumnjam da će se vratiti jer se u recenzijama koncerta spominje poluprazna publika i problemi sa zvukom koji su pratili cijeli koncert. Ono što me najviše muči kod Young Knivesa je to što sam njihovo, vjerojatno, jedino gostovanje propustio.
Za kraj ostaje mi jedan koncert održan u Tvornici 2009. godine. Offspring je u zagrebačku Tvornicu došao predstaviti zadnji album iz 2008. godine koji je nastao nakon petogodišnje stanke, ali i ipresivnu karijeru i hitove sa čak sedam albuma prije ovoga. Malo je reći da je atmosfera na ovom koncertu bila fenomenalna jer su uz veoma mali broj novih pjesama offspringovci odsvirali i mnoge brojne hitove poput Pretty Fly, Why Don’t You Get a Job i Original Prankster. Na ovaj koncert ne znam točno zašto nisam išao jer mi je već pobjeglo iz sjećanja, ali sam prilično siguran da mi je prijatelj nudio besplatnu kartu. Time tragedija postaje još veća, a ranu nikako ne ublažavaju deseci snimaka tog nezaboravnog koncerta.
