Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Film

Patologija ženskih odnosa (“Herbstsonate”, I. Bergman)

16.01.2017. Marta BanFoto: blanchefordubois.tumblr.com

Svoje je posljednje djelo namijenjeno velikom platnu švedski redatelj Ingmar Bergman 1978. godine posvetio podjednako jakoj i mučnoj studiji žene. U komornoj atmosferi švedske kuće okupio je tri velika skandinavska lica, Ingrid Bergman, Liv Ullmann i Lenu Nyman, gdje ih je suočio s naličjem javnog uspjeha – s privatnom, obiteljskom tragedijom. Na redateljskom je i scenarističkom planu Bergman posegnuo duboko u psihu ženskih osjećaja i odluka, odraženih u bolnim dijalozima i krupnim planovima lica protagonistica čija se nesreća kao klupko razmotava do posljednje scene filma. Upravo je otkrivanje uzroka nesreće i život s njenim posljedicama tematsko središte ovog filma, dirljivog naziva Jesenja sonata.

Majke i kćeri

Charlotte (Ingrid Bergman), ostarjela pijanistica svjetskog glasa, nakon smrti ljubavnika odlazi u posjet kćeri Evi (Liv Ullmann) koju nije vidjela sedam godina. Njena je kći u to vrijeme proživjela više nego što bi ijedan roditelj smio, rođenje i smrt vlastitog djeteta kojeg baka Charlotte nikad nije vidjela, vječno zauzeta svojom karijerom koncertne pijanistice. Eva je na takav odnos navikla i naoko ne mari previše pa poziva ožalošćenu majku u rodni dom da provede s Evom i njenim suprugom neko vrijeme u dragom društvu i miru. No krhki privid složnog odnosa počinje pucati već prilikom prvog susreta kada Eva obznanjuje majci da u kući stanuje i Helena (Lena Nyman), Charlottina mlađa kći koja boluje od teške degenerativne bolesti zbog koje ju je majka davnih danas smjestila u instituciju kako se ne bi morala suočavati s njome.

Foto: tarkovskologist.tumblr.com/

Postepeno razotkrivanje

No prije nego Eva prizna majci grozomornu težinu njihova odnosa, redatelj nizom vješto postavljenih detalja stvara uvertiru koja postepeno izoštrava istinu o majci i kćeri. Tako nas u samu radnju, koja odiše snažnom kazališnom atmosferom, uvodi rušenjem četvrtog zida. Evin se suprug, naime, obraća gledatelju, opisujući svoju suprugu s mnogo ljubavi, osjećaja kojeg ona, međutim, ne može prihvatiti. Bergman ne nudi daljnja objašnjenja, već nas upoznaje s toplom i predanom Evom koja pismom poziva majku na boravak, a zatim u detaljima poput zastarjele i nehajne odjeće i naočala sakriva Evinu ljepotu, ukazujući kako mladoj ženi površna slika očito nije važna.

S druge strane, vidno ostarjela Charlotte po dolasku brižljivo čuva ostatke nekadašnje ljepote, što je uz karijeru jedini bitan aspekt njenog života i prezentacije drugima. Da je to uistinu tako, majka potkrepljuje svojim neugodnim reakcijama. Primjerice, nakon što sazna da je u kući i njena mlađa kći Helena čije joj postojanje predstavlja teret i zamor, Charlotte istog časa požali što je uopće došla, a kada joj Eva blago spočitne neki bitan trenutak kojem nije prisustvovala, majka se odmah dosjeti točnog koncerta i djela koje je u tom trenutku izvodila. Tragično je da od količine frustracija koje je Eva naposljetku sasula majci u lice, nije ni došla do činjenice da je majka u bližoj prošlosti propustila život i smrt svog jedinog unuka. Naprosto se u jednoj noći toliko gorčine valjda nije dalo fizički ni psihički obuhvatiti.

Grčeviti odnosi unutar četiri zida

Dugi i statični prizori noćnog razgovora majke i kćeri koji obiluju zahtjevnim replikama i krupnim planovima ni u jednom trenutku ne dobivaju patetičan ton koji je lako zamisliti u spomenutim okolnostima. Redatelj nije štedio Ingrid Bergman i Liv Ullmann iz kojih je izvukao odjeke njihovih osobnih drama na privatnom planu. Ostarjelo lice velike Ingrid Bergman iznjedrilo je dvostrukost Charlottina karaktera, dive u javnosti čija se cijena uspjeha odrazila na životima njene zanemarene obitelji. U liku Charlotte postignut je paradoksalan spoj ljudske monstruoznosti uzrokovane opet nekim zapletenim i lošim odnosima iz njene prošlosti. Paralelno Liv Ullmann postepeno otpušta Evinu gorčinu koju je Eva i od sebe same dugi niz godina skrivala. U susretu s majkom njena trauma, u početku naznačena tek detaljima, na koncu izrasta u tragičnu priču u punom smislu te riječi.

jeanpierreleauds.tumblr.com

Mlađa sestra Helena, u teškom stadiju degenerativne bolesti, svedena je na lajtmotiv – živi podsjetnik majčina nemara i nedostatka ljubavi. Potresna gluma Lene Nyman povremeno se javlja kao krik, kao potisnuta reakcija koju klaustrofobični zidovi obiteljske kuće nastoje prekriti. Helena je najočitija posljedica izbora i slobode koju si je Charlotte priskrbila, na uštrb svojih bližnjih pa njena povremena pojava, uza svu silu drugih posljedica, dovodi gledatelja pred zid i pitanje mogu li se toliki propusti ikad nadvladati i oprostiti.

Jesenja sonata ogoljuje negativnu i krhku stranu ljudskog, ženskog lika. Učinila je to 1978. godine, a čini i danas. Dokazuje nam to interes kazalištaraca koji su, na čelu s redateljicom Anom Tomović, u riječkom HNK-u Ivan pl. Zajc postavili istoimenu predstavu u kojoj lik Charlotte utjelovljuje Mira Furlan. Predstava se izvodi od 12. siječnja ove godine, a svi koji se dosad nisu imali prilike upoznati s filmskim predloškom ili bi ga se rado prisjetili, mogu to učiniti 17. i 19. siječnja u Art-kinu Croatia u kojem će se osim prikazivanja filma, održati i Okrugli stol “Jesenja Sonata – na filmu i u kazalištu.” 

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari