novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Pen name, nom de plume, lažna imena ili jednostavno- pseudonimi

Foto: facebook.com
Vrijeme čitanja: 4 minute
Foto: facebook.com
Foto: facebook.com

Caroll Lewis, Mary Westmacott, Richard Bachman, Robert Galbraith. Za neka od ovih imena možda ste čuli, ali je vjerojatnije da niste. Ipak, to su stvarne osobe koje su živjele ili još uvijek žive, a k tome su i relativno poznati književnici. Naime, radi se o pseudonimima (poznat još i kao pen name, nom de plume) – lažnim imenima pod kojima autori objavljuju neka ili sva svoja djela. Tako se iza poznatog pseudonima Caroll Lewis zapravo krije Charles Lutwidge Dodgson, tvorac Alise u zemlji čudesa. Mary Westmacott je pseudonim najpoznatije autorice krimića Agathe Christie, dok je primjerice Samuel Langhorne Clemens poznatiji pod pseudonimom Mark Twain.

Zašto se pisci odlučuju na  skrivanje iza, u većini slučajeva,  izmišljenog imena? Autori uglavnom odabiru ovaj način objavljivanja jer se boje da će njihovo pravo ime biti zamijenjeno s nekom drugom osobom, ne žele da se otkrije njihov pravi identitet ili žele vidjeti kako će njihova proza ili poezija biti prihvaćena kod publike i kritike ako se ne krije iza slavnog imena. Ovaj posljednji razlog ponukao je primjerice poznatog  pisca horora Stephena Kinga da od 1977. do 1985. objavljuje pod pseudonimom Richard Bachman.  Tada je izdano devet njegovih knjiga a neke od njih su Rage, The Long Walk, The Regulators, Blaze. Ovo ljeto velika je senzacija nastala kada se saznalo da je J.K.Rowling pod pseudonimom Robert Galbraith objavila knjigu Zov kukavice (The cuckoo’s calling). Rowling je tada rekla kako je jedan od razloga bio upravo taj što je željela objaviti nešto bez pritiska objavljivanja pod već slavnim imenom, željela je testirati svoj talent. Nobelovka Doris Lessing objavila je dvije svoje knjige pod pseudonimom Jane Somers jer je željela objaviti nešto što će uspjeti zbog kvalitete pisanja, a ne zbog imena koje stoji iza tog djela. Neugodno se iznenadila kad je više nakladnika odbilo njena djela što samo dokazuje koliko slavno ime znači u svijetu nakladništva i književnosti, ali i prihvaćanja publike.

Ponekad autori žele zadržati privatnost i ne žele postati slavni pa se odlučuju na objavljivanje pod pseudonimom. Charles Lutwidge Dodgson bio je toliko skroman da si je nadjenuo pseudonim Lewis Caroll, a zanimljiv je i način na koji je došao do tog imena. Nakon što je latinizirao svoje ime u Carolus Ludovicus pa ga preveo na englesku inačicu – Carol Lewis – još je i zamijenio ime i prezime. Tako nitko nije mogao shvatiti da se radi upravo o njemu. Nije rijetkost i da pisci pišu pod pseudonimima zbog zabrana ili društvenih okolnosti u kojima se nalaze. Čileanskog pisca Neftalija Ricarda Reyes Basoalta malo tko prepoznaje pod tim imenom. Puno poznatiji je kao tvorac po nekima najljepših ljubavnih stihova – Pablo Neruda. Ovaj pseudonim Reyes Besoalto odabrao je zbog toga što mu je otac zabranjivao baviti se nečim tako trivijalnim kao što je umjetnost. Francois Marie Aroute, odnosno Voltaire, svoj je pseudonim odabrao jer je simobolički želio prekinuti s prijašnjom lošom epohom u životu, zatvorima i pobunama.

Foto. facebook.com
Foto. facebook.com

Čest je slučaj i da se pisci žele okušati u nekom drugom žanru, ali ne žele zbuniti svoju prvotnu publiku. Tako je primjerice Agatha Christie objavljivala romantične romane pod pseudonimom Mary Westmacott. Autorica dramatičnih ljubavnih zapleta Nora Roberts željela se okušati u žanru SF krimića pa je pisala pod lažnim imenom J.D.Robb koje je dobila spojivši početna slova imena svojih sinova.

Još jednu zanimljivu dimenziju uporabi pseudonima daje činjenica da su ga u povijesti često koristile žene. Poznate sestre Bronte, Charlotte, Emily i Anne, svoja djela objavljivale su pod imenima Currer, Acton i Ellis Bell jer se na ženske autore tada gledalo kao na manje vrijedne i nije bilo poželjno da se žena bavi pisanjem. Čak je i već spomenuta Joanne Rowling svojem imenu dodala Kathleen, a onda to sve skratila u sada svjetski poznato J.K.Rowling zbog preporuke nakladnika. Naime, njena je izdavačka kuća prije objavljivanja prvog nastavka sage o čarobnjaku Harry Potteru smatrala da će biti teško prodati tako neobičnu priču i to još pod ženskim imenom.
I Hrvatska svoju spisateljicu za pseudonime ima. Marija Jurić svoje je novinarske i književne tekstove objavljivala pod raznim imenima: Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica. Tada je bilo nečuveno da se jedna žena, i to još iz imućne obitelji, bavi novinarskim i spisateljskim poslom. Pseudonim koji se danas najviše veže uz njeno ime – Zagorka – odabrala je iz ljubavi prema svome zagorskom puku s kojim se uvijek solidarizirala.

Osim što ih koriste u stvarnom svijetu, književnici vole pseudonime umetati i u svoja djela. Tako su poznati recimo Lord Voldemort (Tom Marvolo Riddle) iz Harryja Pottera, glavni likovi iz Tri mušketira, M (Sir Miles Messervy) i Q (Major Boothroyd) iz Jamesa Bonda, Mr. Underhill (Frodo Baggins) iz Gospodara prstenova i brojni drugi.

Činjenica jest da pseudonimi na neki način oslobađaju već poznatog pisca i smanjuju pritisak nakladnika i publike, odnosno, s druge strane štite identitet nekoga tko ne želi postati slavan ili ne želi da se zna da se bavi pisanjem. No isto tako se mora uzeti u obzir i to da izdavači i publika znaju biti jako nepovjerljivi prema novim imenima što može predstavljati još jedan rizik. Ipak, potpisano pseudonimom ili ne, kvalitetno štivo će uvijek nekako pronaći svoj put do publike, ma kako ona malena bila.

Be social

Komentari