Petnaest rock & roll buntovnika koji su mijenjali svijet

Rock & roll se kao glazbeni žanr pojavio četrdesetih i pedesetih u Sjedinjenim Državama te ga je slijedila buntovna kultura koja je pozivala na promjene posebno u političkom smislu. U svojoj dugogodišnjoj povijesti kroz rock glazbu su prošla mnoga imena, a ovih petnaest predstavlja buntovnu stranu vjerojatno najutjecajnijeg glazbenog pokreta.

Plastic People of the Universe

Bend je osnovan 1968., a ime je inspirirano pjesmom Velvet Undergrounda. Bend se s Vaclavom Havelom sastao 1976. nakon čega su uhićeni i proglašeni disidentima. Nakon sastanka Havel je svojim kolegama rekao: “Nikada nećemo ništa postići ako ne stavimo naše guzice na liniju kao što to rade ove djeca.” Bend se nažalost raspao godinu dana prije Baršunaste (Velvet) revolucije. Neki i danas misle kako je ime revolucije inspirirano upravo ovim bendom.

Fela Kuti

Nigerija je i danas problematično mjesto, a možemo onda samo zamisliti kako je bilo sedamdesetih. Kuti je uspostavio svoju državu i proglasio neovisnost od Nigerije. Nakon izdavanja albuma “Zombie” 1977. koji je pozivao na borbu protiv nigerijske vlasti, vojska je ušla u njegovu komunu/republiku Kalakutu, pretukli su njega i njegove sljedbenike, zapalili cijeli kompleks, a Kutinu majku su bacili kroz prozor. Pjevač je majčin mrtvački sanduk odnio pred vrata generala Obasanjoa, a jedan od njegovih kasnijih albuma nazvan je “Coffin for Head of State”.

Elvis Costello

Buntovnički rock’n’roll trenutak Elvisa Costella se dogodio kada Sex Pistolsi zbog problema s vizama nisu mogli doći nastupati na američki TV show SNL. Costellu je bilo zabranjeno sviranje pjesme Radio Radio čiji stih “I want to bite the hand that feeds me” implicira naravno na vlast. S obzirom da se našao na ovoj listi možete zamisliti koju je pjesmu odsvirao na nacionalnoj televiziji, te mu je zabrana nastupanja na SNL-u trajala više od desetljeća.

MC5

Slogan “Kick out the jams!” je proizašao iz naslova njihova albuma, a preuzet je kao glavna poruka borbe za liberalizaciju i odbacivanje bilo kakvih restrikcija. Na prosvjedu protiv rat u Vijetnamu koji se održavao u Chicagu i kojeg je policija brutalno narušila bend je svirao osmosatni koncert. Iako su se nakon tri ne pretjerano uspješna albuma razišli njihova ljevičarska tradicija je i danas živa.

Peter Tosh

Pravi buntovnik među Wailersima bio je Peter Tosh. Stih “Get up, stand up. Stand up for your rights” Marley je napisao uz pomoć Tosha. Njegova uvjerenja se najbolje vide u naslovima albuma “Equal Right”, “No Nuclear War” i “Legalize it”. Jasno je na što se zadnji odnosi, Tosh je na koncertu na Jamajci na pozornici zapalio, te je uhićen i pretučen. Godine 1987. trojica muškaraca su upala u njegovu kuću zahtijevajući novac, nakon nekoliko sati mučenja Tosh je ubijen.

Sinead O’Conner

Jedina žena na popisu buntovnika je Sinead O’Conner. Sama njena pojava je buntovna jer ima obrijanu glavu koja je simbol borbe protiv objektivizacije žena. Na ovom popisu se našla jer je 1992. godine pjevajući Marleyjevu pjesmu War rasparala sliku tadašnjeg pape Ivana Pavla II. To je napravila iz protesta prema katoličkoj crkvi koja je okretala glavu (i danas okreće) od seksualnog nasilja u svojim redovima. Kako je sama izjavila: “Ja ne radim ništa namjerno da izazovem probleme. Samo se eto događa da ono što ja normalno radim nekako izaziva probleme.”

Kurt Cobain

Devedesetih kada borba za prava LGBT zajednice nije bila popularna, Kurt Cobain je javno na koncertima podržavao pravo na jednakost svih, što publika često nije prihvaćala. No njegov buntovni trenutak se dogodio na snimanju naslovnice za Rolling Stone magazina na kojoj se pojavio u majici s natpisom “Corporate Magazines Still Suck”.

Victor Jara

Čileanski glazbeni je umro u borbi za slobodan Čile. Na stadionu koji danas nosi njegovo ime Jara je mučen, polomljene su mu ruke te su ga tražili da polomljen svira gitaru, no on je otpjevao političku himnu čiji je prijevod na engleski We Will Win. Ubili su ga mitraljezom, a tijelo su bacili na ulice Santiaga. Nekoliko mjeseci kasnije u njegovo ime održan je koncert u New Yorku.

Jerry Lee Lewis

Lewis je odrastao u religioznom okruženju te je bio izbačen iz škole zbog sviranja boogie-woogie verzije evanđelja. Neke njegove pjesme su u više navrata bile zabranjivane jer su govorile o seksu. Karijera mu je krenula nizbrdo kada se saznalo da je oženio svoju trinaestogodišnju rođakinju. Kasnije je svirao country, a jednom je izjavio: “Ako idem u pakao, idem tamo svirajući klavir.”

Public Enemy


Kada su oni hodali ulicom uglađeni narod je prelazio cestu da ih zaobiđe. Njihova najutjecajnija pjesma Fight the Power ih je u potpunosti odvojila od mainstream kulture koja je tada vladala Amerikom. Kada je izašla pjesma Rebel without a Pause Chuck D je izjavio da bi sutra mogao i umrijeti, misleći pritom da je ta pjesma vrhunac njegove karijere i onog za što se zalaže.

Marilyn Manson

Njegovo pravo ime je Brain Warner, a pseudonim koji si je stvorio inspiriran je s Marilyn Monroe i serijskim ubojicom Charlesom Mansonom. U pucnjavi u jednoj školi u Coloradu 1999. je rečeno da su ubojice bile inspirirane njegovom pojavom i glazbom. Kasnije je ustanovljeno da to nije istina, Manson je izašao iz svega toga kao glas razuma te je izjavio da se nada da upiranje prstom u one drugačije ne dovede do još gorih posljedice. Četrnaest godina nakon toga očito je jako malo ljudi poslušalo Masona, a njegove nada svakom novom pucnjavom i diskriminacijom pada u vodu.

Steve Earle


Van Zandt je rekao da je Earle najbolji tekstopisac na svijetu te da će stajati na Dylanovom stolu u svojim kaubojskim čizmama i to reći. Nakon 11. rujna napisao je pjesmu John Walker’s Blues koja govori o američkom vojniku Johnu Walkeru koji se borio u Afganistanu. Antiratne teme su prožete kroz njegove stihove, a podupire i Occupy Wall Street te se zalaže za odbacivanje smrtnih kazni.

The Clash

Prvi Britanci na listi su The Clash čije je okupljanje bilo inspirirano Sex Pistolsima, no odbacili su nihilizam i okrenuli se političkom aktivizmu. Na svjetsku scenu ih je doveo album “London Calling” i pjesma Spanish Bombs koja govori o španjolskom građanskom ratu. Trostruki album „Sandinista!“ inspiriran je političkim događanjima i revolucijom u Nikaragvi.

Sex Pistols


Kada su 2006. uvršteni u Rock and Roll Hall of Fame poslali su poruku “Mi ne dolazimo. Nismo mi vaši majmuni.” Na ovu ljestvicu su ih je uz sve ostalo na drugo mjesto dovele pjesme Anarchy in the UK i  God Save the Queen koja ima isto ime kao i britanska himna. U God Save the Queen Johnny Rotten govori o Kraljici majci za koju kaže da je najsvetija krava Engleske.

Johnny Cash


Prvi na listi buntovnika je veliki Johnny Cash koji je zapravo country pjevač no u sebi je bio pravi rock’n’roll buntovnik. Svirao je po zatvorima, a zbog njegovih koncerata su mnogi uvidjeli da nisu svi zatvorenici čudovišta, već ljudi koji su s lošim odlukama uništili živote. Na sastanku s američkim predsjednikom Nixonom je tražio reformu zatvorskog sustava.

Izvor: rollingstone.com