Istaknuto
13.01.2017.

2016. godina proslavila se brojnim novim serijama i novim sezonama već etabliranih serija, no neke su se ipak uspjele provući ispod radara medija i gledatelja.

12.01.2017.

U službi koncerta s Kensington Limom u Vinylu opsežno smo preokrenuli teme i temice s veselim Augustama. Gordana i Ivana otkrile su nam što trenutno slušaju, što ih sekira, kako napreduje snimanje novog albuma i što nam sve Auguste pripremaju za budućnost.

Intervju

Pičke Vrište: ”Pjesma ‘Sjeti se’ će nas uvijek podsjećati zbog čega smo počeli svirati”

19.04.2015. Helena Kezerić
Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Radosno sam pozdravila dan u tjednu kada je vrijeme za intervju. Ovoga puta sam se još jednom uputila do bukse u kojoj sam prije mjesec dana radila intervju s bendom Fast Response. Ovoga puta su na red došli nježni melodični punkeri, za kojima provjereno pičke vrište.

Moje nervozno kuckanje na vrata prekinulo je dečke u ispijanju Pramena i raspravi o vrsti pramenova koju bi si stavili da njeguju takav stil i modni izričaj. Tako je Ninek izabrao šarene, dok su Iveku predložili da si napravi crtu u tvor stilu ili da si zblajha vrhove. Fićo je maštao o pramenu na brku, a Raši je objašnjavao kako izgledaju bosanski pramenovi. Navodno su to oni s leopard uzorkom. Uslijedili su i mitovi o odnosu anatomije ljudskog tijela. Fićo objašnjava nekoliko zlatnih pravila, a to su duge noge – kratki kurac i nisko dupe – velika pica. Prekidam ih dok nije sve otišlo u potpuno krivom smjeru.

Ako ste spremni, možemo početi.

Ivek: Pa kaj smo u školi? Idemo, zvoni! (smijeh)

Raši: Onda je Helena najbolja profa koju sam ikad imao. Osim one iz Engleskog, ta je bila isto koka. (smijeh)

O početku Pički svi već sve znaju, ali možete nas malo podsjetiti. Razvili ste se iz Mirabella?

Ivek: Znači ovako. Iz Mirabella smo se razvili ja i Fićo. Mi se znamo još iz srednjoškolskih dana.

Ninek: Fićo se razvio.

Raši: Ti si ostao nedonošće bogte!

Fićo: Mi se znamo iz srednje škole, ja sam Iveka upisao u srednju. (smijeh)

Raši: To je jebena istina, pa ne bi on upisao školu, pa pogledaj ga kak’ izgleda! Fićo doktor ga je upisao, primarijus!

Ivek: Al’ on je zbog mene završio školu. Da nije bilo mene, ne bi završio srednju.

Fićo: Da, nas dva smo ostali iz Mirabella i onda nismo svirali par godina. Jel’ tak?

Ivek: A nije jebote, manje. Svirali smo sa Špekijem i Matijom Kurtanjekom. Bio je jedan bend između.

Koji?

Fićo: Ma ne, to je bilo ovak za gušt, zeka peka. Nije bilo ime nikakvo ni ništa. Malo smo svirali sa Kurtanjekom i Špekijem i to nije išlo.

Ivek: Matija je dobio dijete, oženio se. Nije jednostavno više bilo vremena da djelujemo u toj postavi. Onda smo ja i Fićo odlučili ponovno imat’ bend. Bilo je to nakon Matijine momačke. Došao je on kod mene da odspava, vozio sam ga doma i onda smo se napili. Ujutro sam mu pokazao neki riff. Kasnije smo se našli u garaži i krenuli smo svirat’. Prva postava smo ja i Fićo, onda smo sreli ovog klipana Rašija na tehno partyju.

Ninek: Na rave partyu.

Raši: Ja sam bio s Teom i bandom iz Prečkog na rave partyu, tamo smo se sreli. Hoćemo probat? Ajmo probat.

Ivek: Tako je krenulo. Naš prvi vokal Cogi je isto bio u garaži s drugim bendom. Tad još nepostojeće Pičke su dijelile garažu sa Harrisonhorseom, drugim bendom od Filipa. Onda je Cogi došao na par probi, kao da bi nešto pjevao. Tako je to krenulo u principu kroz neku dobru zajebanciju. Cogi došao k nama u Pičke, to je trajalo nekih godinu dana, onda je došao Nino, pa je Cogi otišao i tako se to počelo razvijat’.

Zanima me koja je prva pjesma Pički?

Ivek: Prva pjesma koju smo napravili… Nema Te.

Fićo: Nema Te, bravo! To je bilo sa Cogijem, a bez Cogija Zrno Nade.

Ivek: Dakle prva pjesma ti je Nema Te.

Ninek: I više je nema. (smijeh)

Raši: Toliko je dobra da je više nema. (smijeh)

Nema ni pjesme nigdje? Da li ju izvodite na svirkama?

Ivek: Snimljena je.

Raši: Ne. Niš ne izvodimo starog.

Čini mi se da ste stare stvari maknuli s Bandcampa.

Raši: Nismo ni imali. Ima na Youtubeu, ali i to ćemo možda isto maknuti.

Planirate li ih u neko kasnije doba možda snimiti ponovno?

Raši: Ne. Kaj je bilo, bilo je.

Fićo: Ak’ će nam se nekad dat’ svirat, odsvirat ćemo.

Ivek: Ja gledam te pjesme kao dokument vremena, znači prije pet godina smo zvučali tako. Sad zvučimo tak kak zvučimo, a s novim albumom ćemo vidjeti. To je dokument.

Na Youtubeu postoji predivna akustična verzija Sumanutog. Postoje li naznake da snimite možda još koju od starih pjesama u akustari?

Fićo: Pa može.

Raši: Možda, ali jedino je ta pjesma dovoljno dobra za tako nešto. Ostalo je sve kretenizam. Ono je groblje. (smijeh)

Ivek: Pjesme su bile zajebancija manje više. Dvije–tri pjesme su bile zaista iskrene.

Hill: A mi smo ful ozbiljni ljudi pa ono… (smijeh)

Raši: Ne ozbiljni ljudi, ali ozbiljna glazba.

Ivek: Drugačija je priča sada.

Dobila sam dojam da ne volite izvoditi Sumanut. Ona je donedavno bila jedan od vaših najvećih hitova. Tko se hrva sa Sumanutim?

Ninek: Ja.

(Raši diže ruku)

Fićo: A malo je dosadna, zasitili smo se, ista je. Tri minute istoga.

Ivek: Ja nemam ništa protiv te pjesme jer mislim da je ta pjesma zaista najviše napravila za Pičke u tom periodu. Sumanut smo svirali okolo i to su ljudi prvo primijetili.

Raši: Ja mislim da je onda bolje te pjesme ostavit’ takve kakve jesu i ne dirat’ ih više.

Ivek: To ti kažem, dokument vremena. U to vrijeme je to zvučalo tako i bolje ne dirat’.

Raši: U to vrijeme je to nama bilo vrh vrhova.

Ivek: Progresija benda.

Ninek: Gdje je bila tvoja progresija?

Ivek: Moja progresija još uvijek traje.

Raši: On je prošao srednju. Jedva. (smijeh)

Ivek: Da nije bilo Fiće… (smijeh)

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište Edit: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište
Edit: Helena Kezerić/Ziher.hr

Pričajte mi malo o prvim pokušajima snimanja albuma. Trebalo je dugo da album Nedovršena priča konačno izađe.

Ivek: Prva Nedovršena priča, koja se tada još nije tako zvala… Snimali smo ju, sad ne bi htio tu neka imena navodit’.

Ninek: Ma zna on tko je i bok.

Ivek: Snimali smo u jednom studiju, koji je bio amaterski studio. Amaterski snimatelj i producent. Nismo dobili od njega ono što smo dobili recimo od Markya.

Ninek: Nismo ni mi tada bili tak’ dobri, ali svejedno buraz… Katastrofa.

Ivek: To što smo dobili je bilo onak… Hoćemo se raspast ili ćemo nastavit’ svirat’ loši? Tak je bilo loše da je bilo pitanje da li mi zaista sviramo tako loše kako to zvuči ili smo spremni te pjesme napravit’ kako spada.

Znači to je bila neka prekretnica?

Ivek: Pa je, mislim, to je drugi put da se bend skoro raspao. Prvi put kad je Cogi otišao. To je bilo drugi put da smo se zaista malo zbedirali, ali smo odlučili malo ozbiljnije.

Vaš album Nedovršena priča se skoro zvao Prvi let, što zapravo jako malo ljudi zna. Gdje je došlo do promjene?

Fićo: Užas. (smijeh)

Ninek: Zašto ti to znaš?

Ivek: Dobro si informirana.

Ninek (upirući prstom u Iveka): To nek ti pametni objasni.

Raši (Iveku): Pa kaj si ti Al Qaida? Pa kaj si ti normalan? Ko Opća Opasnost i Denis Dumančić.

Ivek: Trebao se tak’ zvati, ali se nismo uspjeli dogovoriti.

Fićo: Pa i za sadašnje ime si ti isto došao da će se zvati Nedovršena priča i ja nisam mogao ništa. Uložio sam veto, ali ništa.

Raši: Ali sad ti je drago?

Fićo: Ma ne znam. (smijeh)

Koja je veza između covera i imena albuma? Tko je zaslužan za crtež?

Ninek (kima glavom prema Iveku): Opet nek ti emotivac objasni. (smijeh)

Raši: To smo ja i Ivek smislili. Prvo smo htjeli da bude birtija nacrtana. Birtija puna ljudi i da samo svijetli jedna cura u boji, a da sve ostalo bude crno bijelo. Odustali smo od toga i došli smo na ovu komunističku ulicu gdje se vidi i Titova slika i sve. (smijeh)

Ivek: Bila je neka ta ideja, da bude ta neka fatalna žena u prvom planu, a sve drugo blijedi oko nje. Nismo se mogli dogovoriti u koje ćemo ju okruženje stavit’, pa smo došli do Ivice Purgara, koji je jako nadareni slikar. Onda je on tu neku našu ideju prenio na papir. Sve znaš.

Može li svatko izdvojiti najdražu stvar s albuma ili su sve podjednako drage? Jeste li podijeljeni? Imate li nekog osobnog favorita?

Fićo: Teško mi je izdvojiti, ali Momak. Novi Ja.

Ninek: Meni nove ove sad, ne s albuma.

Ivek: Tko bi reko. Pa kaj ti nije Sumanut najdraži? (smijeh)

Hill: Meni Sjeti Se. Traje dugo. Progresivni pop punk koncept.

Raši: Sam mi je dobar i Svijet Ludila mi je dobra. Ne mogu izdvojit’. Deset pjesama ima, to je ko da si musliman i imaš deset žena i sad koja ti je najdraža. (smijeh)

Hill: Ona neplodna. (smijeh)

Raši: A za sve ostale je vješalica tu. Aufinger. (smijeh)

Voljela bih da mi ispričate što točno stoji iza pjesme Sjeti Se. Puno puta sam čula tu lijepu priču, pjesma je nastala na putu s jednog giga ako se ne varam, a govori o prijateljstvu i zajedništvu.

Raši: To ti je bilo poslije cjelodnevnog alkoholiziranja u Osijeku. Pa smo išli u Valpovo, pa smo išli doma nakon tog vikenda, koji je bio jedan od najboljih vikenda svih vremena. U Virovitici smo stali na rekbu i na pivu. Bili smo zbedirani jer moramo ić’ doma. Svi smo pričali kak’ nam je bilo super i kako vikend nikad ne bi trebao završiti.

Ivek: Ja sam htio tom pjesmom zabilježiti taj osjećaj, koji je nama ostao u ta dva–tri dana, da ga se uvijek sjetimo.

Raši: To je jedina pjesma s kojom se svi možemo poistovjetiti. Ostalo je sve njegovo personalno. Ovo je zajednička priča. Naša pjesma.

Ivek: Za deset godina recimo bit će lijepo kad ćemo svirati tu pjesmu, pa ćemo se sjetiti tog osjećaja, koji nam je nekad bio najbolji i zbog kojeg zaista radimo to što radimo.

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Kao i sa nastankom albuma, i s majicama je bila neka špreha da nisu ispale dobro. Kao da vas to neko prokletstvo propalih pokušaja prati cijelo vrijeme.

Raši: Dali smo majice radit’ i sjebali su nas. Sjebali su nam print i rekli su da je to tak, da smo mi krivo poslali, da nismo poslali dobar crtež. To je to.

Oprostite mi, ali moram pitati gdje su stikeri? (smijeh)

Raši: A stikere nismo izgubili, stikeri su bili kod mene.

Ninek: Nakon pol godine kaj je on govorio ‘Nisam ja izgubio’.

Raši: Ali nisam ih ja izgubio kad su bili cijelo vrijeme kod mene u stanu! Kak sam ih izgubio ak su…

Ninek (prekida): Jesi znao di su? (smijeh)

Ivek: Nitko nije znao gdje su i nitko još uvijek ne zna gdje su.

Raši: Ja sam znao da su negdje, ali sam znao da ih nisam izgubio.

Ninek: Kad ne znaš gdje je nešto, znači da si to izgubio.

Raši: Jel ti znaš gdje je sad naša baka? (smijeh)

Ninek: Sto posto je doma!

Raši: Kak znaš? Možda je kod Maličke.

Ninek: Nije, sto posto je doma.

Fićo: Baburaaaaaa! (smijeh)

Raši: Jel ti znaš di je sad recimo Ivekov buraz? Jesi ga izgubio? Jesi izgubio Tomicu? (histeričan smijeh)

Fićo: Jel znaš di je Kanada? Si ju izgubio? (smijeh)

Ninek: Dobro buraz, kaj se naljepnice kreću?

Fićo: Pa imaju noge na sebi! (smijeh)

Raši: Baka bu umrla još malo. Već je jednom nogom u grobu.

Onda ćete barem uvijek znati gdje je baka. (neugodna tišina)

Ninek: Ak ju ne prospemo po potoku.

Raši: Po Gajnicama. Znat ćemo gdje je otišla.

Dotaknimo se malo novih materijala. Aktivno radite na novom albumu. Načula sam da spremate malo žešći zvuk. Radi li se zaista o nastavku Nedovršene priče ili ste se maknuli od toga? Po čemu su nove stvari drugačije od onih s aktualnog albuma?

Raši: Ja ti ne mogu pričati o tekstu, ja ti mogu samo o muziki. Tekst nisam ni vidio. Znam dva, tri beka kaj pjevam, ostalo nemam pojma.

Ivek: Onda dečki nek’ muziku, a ja ću o tekstu.

Ninek: Poznavajući Iveka sigurno je tekst nastavak.

Ivek: Koji? (smijeh)

Ninek: Da, ful su žešće pjesme.

Raši: Nisu žešće, nego su evolucija malo. Nismo htjeli radit još jednom istih deset stvari. Pričali smo baš o tome, bit je da iz albuma u album bend napreduje. To ne mora sad biti više solaža, brže ili jače. Samo zvuk treba biti drugačiji da idemo naprijed. Da ne stojimo na mjestu.

Ninek: A opet je Pičke Vrište.

Raši: Ima taj prizvuk naš i prepoznatljivi potpis. Pederica, ali malo kompliciranija. Na suho. (smijeh)

Ninek: Nabildani pederi. Deru se. (smijeh)

Ivek: Manowar.

Hill: Nemoj protiv Manowara bokte!

Ivek: Ne protiv, super. (jede keks) A što se tiče teksta…

Raši (prekida): Daj nemoj pričat’ punih usta!

Fićo: To je Ivek. Pa u školi smo te učili to. (smijeh)

Ninek: I ovak’ te ne razumijemo kaj pričas, a kamoli punih ustiju. (smijeh)

Raši: Sigurno je takav i na upisivanju u školu bio. (smijeh)

Ivek: Da završim, prva pjesma koju smo napravili se nastavlja na Nedovršenu priču, druga nije, a treću ćemo vidjet’.

Znači zasad imate dvije pjesme?

Raši: Dvije pjesme, jedna je na sto, a druga na devedeset posto.

Ninek: Ne žuri nam se.

Fićo: Polako.

Raši: Nema roka, nema ničega. Kad bude, tako će biti. Nema smisla forsirati jer sve kaj forsiraš na kraju propadne. Nitko nas ne pritišće, niti se sami pritišćemo.

Fićo: Samo prišteve. (smijeh)

Da li postoji šansa da još netko od vas napiše koji tekst ili je to u potpunosti prepušteno Ivanu?

Raši: Da, uvijek postoji. Ja sam probao napisat’ par tekstova, ali se nisam nikad potrudio razradit’ ih. Imao sam kostur neki, ali nisam si nikad dao truda da ga baš napravim. Dođe ti moment i kasnije ne možeš. Imam doma par tekstova napisanih, ali to je krnje.

Fićo: Ja sam jedan isto.

Ninek: Ja apsolutno ne.

Ivek: Znaš kak pišemo. Po tome smo dosljedni, tekst mora biti neka priča, nešto što se zaista dogodilo. Da nije napisan tekst zato jer nam fali teksta.

Raši: Ne mora biti da se dogodilo, može biti i neko mišljenje iza kojeg stojiš.

Ivek: Pa da, ali nešto iskreno.

Raši: Pa da, iskreno. Čru. Možeš ti srat’ o političarima.

Ninek: Jebo te politika! Jučer sam opet pogledao ono kad smo bili na Podebljaj do 11. Fićo je rekao jednu pametnu tamo. Nemreš vjerovat’. (smijeh)

Raši: I to još na telki. (smijeh)

Ninek: Veli da je politika najzastupljenija tema u svim žanrovima. U punku je najzastupljenija, svi ju rade. Samo vi dajte, mi ćemo svoje.

Ivek: Pa dobro, ako dođe…

Raši (prekida): Ne, pa možemo mi pisat’ o politici ako će nam se dat’.

Ivek: Ako netko od nas ima takav tekst i baš ga želi, naravno da ćemo ga napravit, ali mora biti zaista iskreno mišljenje.

Raši: Valjda se nismo još naljutili.

Ivek: Mi smo presretni da bi se bavili politikom.

Fićo: Pa dobro, imamo jedan socijalni. Svijet Ludila.

Raši: Da, ali to je opet više romantično gledano.

Ivek: Svijet Ludila je gledano kroz prizmu čovjeka koji svaki dan radi i dođe doma i upali taj glupi televizor i svaki dan jedno te isto drobe. Ovi prosvjeduju, oni prosvjeduju zato kaj ovi prosvjeduju i ništa se ne mijenja. Stojimo na istom mjestu. Jebite se, mi ne želimo biti u tom svijetu u kojem vi živite.

Bili ste u Srbiji i u Sloveniji u nekoliko navrata. Kako vam je bilo preko granice?

Raši: Super. Ja ne mogu izdvojiti…

Ninek (prekida): Super je bilo, Lazarevac idemo opet sto puta. Pozdravljamo Nemanju i ekipu.

Raši: U Sloveniji je bilo jebeno. Pozdrav i dečkima iz Ajdovčine. Davidu se još jednom ispričavamo za sve.

Ninek: Nebitno za šta, ispričavamo se. Ispričavamo se što smo takvi kakvi jesmo. (smijeh)

Ivek: Za pišanje u kadu.

Raši: Nadamo se da će nas pozvat’ opet.

Nadate se da će vas pozvati opet da pišate po njegovoj kući? (smijeh)

Raši: Pa ne bi ja, ja bi sad bio pristojan za promjenu.

Ninek: Mislim da to nije u tvojoj moći. (smijeh)

Ivek: Ja mislim da mi trebamo, gdje god dođemo, organizatoru i čovjeku koji nas vodi doma prvo reći oprosti. (smijeh)

Raši: Ne, odsvirat mu Oprosti. (smijeh)

Ninek: Da, evo, ovo je za organizatora. Sorry.

Raši (pjeva): Oprosti što sam popišao tvoju… (smijeh)

Ljeto je u znaku Ferragosta. Što još Pičke planiraju?

Ivek (upire u Rašija): Evo, čovjek se ženi.

Raši: Da, ja se ženim. Nema nikakvog Europskog ili Svjetskog prvenstva ove godine?

Ivek: Nitko nema neke planove.

Raši: Šljakat’ i svirat’ pa kaj bude.

Ivek: Tako smo se i dogovorili, nakon svirke u Greyu nećemo više nigdje u Zagrebu. Ako nas negdje drugdje pozovu, a da nam je zgodno, može. Ako smo slobodni.

Ninek: A ne Ivek, ako nismo slobodni onda idemo. (smijeh)

Ivek: Mislio sam, nećemo forsirat’.

Raši: Idemo radit’ nove pjesme. Do jeseni nema svirki u Zagrebu.

Fićo: Ljeto je naše doba za radit’ pjesme.

Ninek: Silovali smo Zagreb, previše smo svirali u Zagrebu.

Raši: Ljeto uvijek provedemo tako da se tu zakucamo i radimo. Tu drljamo, od petnaest stvari pet ih bude jebeno. Po ljetu uvijek najviše napravimo dok su svi na moru. Zagreb je prazan. Po ljetu najviše…

Ninek: Lijepa moja Hrvatska. (smijeh)

Raši: Dođemo tu svi mi životinje. Lepo uzmeš instrumenat, bolje gitara nego harmoniku jer harmonika dugmetara donijela mi mnogo para, sad je momenat, menjam instrumenat… (smijeh)

Fićo (nastavlja): Gitara mi znači jer se ne razvlači.

Raši: Svaki drugi dan smo tu i onda si idemo na kurac, pa se na jesen više ne družimo. (smijeh)

Nanizali ste popriličan broj svirki od izlaska albuma prošle jeseni. Odjek je bio jak. Koliko ste vi zadovoljni reakcijom publike?

Ninek: U odnosu na prije albuma i poslije albuma, jebeno. Ljudi pjevaju pjesme.

Ivek: Iskreno, ja nisam mislio da će se nešto promijenit’ od prije albuma.

Raši: Ja sam očekivao, ali bio sam skeptičan kak će proć’ taj album.

Ninek: Ni malo, ja sam znao da će bit jeben!

Raši: Ja nisam znao, ja sam htio da bude dobar.

Ivek: Puno smo radili na njemu, puno smo truda dali u to. Mi smo htjeli da bude super, ali publika je ta koja će ocijenit’ na kraju. Kasnije nije bilo ni bitno što će ljudi reći, nama je bilo bitno da nama to bude zaista dobro. Zato smo svaki ton, svaku notu, svaki tekst… Moralo je biti onako kako smo mi htjeli.

Ninek: Jesam samo ja primijetio? Frajer je u pola sata jedno dvanaest puta rekao riječ zaista. (smijeh)

Fićo: Zaista?

Raši: Kaj si ti anđomarić? (smijeh)

Ninek: Zaista, zaista, zaista nisam očekivao, zaista. (smijeh)

Raši: Anđa Marić.

Ninek: Dođemo tu i onda zaista radimo pjesme. (smijeh)

Raši: On je zaistanator. (smijeh)

Ivek: Onda ti pričaj. (smijeh)

Fićo: Zaistator.

(Ivek pjeva pjesmu Zaista dok ga dečki uspoređuju s komentatorom s RTL–a i skreću na austrijsku repku i Ivicu Vastića)

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Imali ste odličan nastup sa ČBS u Vintageu. Kako ste vi to doživjeli? Hill kako si ti to doživio, s obzirom na to da si slavio cijelu večer?

Hill: Rođendan mi je bio. Jako sam se razlio, tak da je sve to skupa bilo super. (smijeh)

Raši. Hill je Mikiju htio pokazati našu pjesmaricu, ali je Ivek rekao bolje da ne.

Fićo: Pjesmaricu. Zakon. (smijeh)

Raši: Hvala Cviti što je štampao pjesmaricu.

Ivek: Ma svirka je bila super.

Fićo: I druženje je isto bilo super. Dobar tulum.

Ivek: Nije bilo u organizaciji Good Vibratonsa, pa je bila čak i malo drugačija publika. Bilo je mladih ljudi, ali i ljudi koji su zaista slušali ČBS prije dvadeset godina. Bilo je super, baš je bilo dobro.

Raši: Meni je bilo super jer je Ivek čovjek bez sluha. (smijeh)

Ivek: Miki se nije složio s tim.

Ninek: A valjda nije dobro čuo.

Ivek: Da, nije dobro poslušao.

Svirali ste i s Kinoklubom, Judettom, Free Rideom, skoro svim aktivnim domaćim punk bendovima. S kojima od imena lokalne scene vam je bilo najdraže svirati?

Ivek (insinuirajući na Debelog Precjednika): Kaj to uopće moraš pitat’?

Raši: S kim smo se jebeno zarakijali?

Fićo: Od bendova?

Ninek: Meni je ovo u Lazarevcu bilo jebeno.

Raši: Sa Fat Kid Loves Cake smo svirali, oni su iz Beograda i sa Vodka Juniorsima. Baš su juniorsi, mi smo vodka seniorsi. (smijeh)

Ninek: I u Ajdovščini je bilo super.

Hill: A u Ljubljani?

Fićo: I u Ljubljani je bilo, da! Do jutra!

Hill: Zapravo gdje god odemo, uvijek se do jutra zarakijamo.

Raši: Nama je uglavnm svejedno s kim sviramo, glavno da su neki normalni ljudi, da se možemo s njima družit’ i zajebavat’.

S kime bi voljeli svirati, a još niste imali prilike?

Hill: S Bad Religionom.

Ninek: Sa Strung Outom.

Fićo: Od naših bendova? Od naših bendova ja bi volio neki bend gdje je zgodna pjevačica recimo. (smijeh) Osim Judetta, osim Kraj Programa, još neki bendovi gdje ima zgodnih pjevačica. Sa Sarom Renar bi ja da sviramo. Ona mi je komad isto. (smijeh)

Raši: Koji si ti jebeni šovinist!

Ninek: Pa svirat’ ćemo na Ferragostu.

Ivek: Fićo tvoj brk to može izvesti! (smijeh)

Raši: Ak’ si doktoricu i kumu ulovio…

Ivek (prekida): Znaš s kim bi ja htio svirati? Da bude neki festival tipa Opća Opasnost, Leteći Odred i da upoznam Denisa napokon. Mislim, da si pospikamo malo oko tekstova i muzike i tak.

Raši: S kim nismo svirali od naših?

Ninek: Sa svima smo.

Fićo: Nismo, sad ti nabrojim. Nisi svirao s Rock Sirenom.

Ninek: S Mašinkom nismo svirali.

Ivek: Jesmo, prvi koncert nam je bio Fraktura, Mašinko i Pičke.

Ninek: Ali tada ja još nisam bio.

Raši: Ja bi htio svirati sa Shinom i pun kurac stranih, samo kaj se to neće nikad dogodit’. Neke metalce, ima puno dobrih metal bendova.

Fićo: Može biti i neki pop. Neka ženskica.

Raši: Pa ne bi baš pop. Znam, evo s kim ne bi htio svirat. S TBF–om i s Vatrom. S Hladnim Pivom isto ne bi.

Ivek: Ja bi baš s Vatrom.

Fićo (vrisne): S Kurvama je super.

Ivek: Da, oni su baš hazarderi. Samo nam je bitno da su tak super ljudi.

Raši: Da, dobri su dečki baš. Super ekipa.

Ninek: Samo da glupi Gradski ne sluša rokenrol. (smijeh)

Raši: I da se ošiša.

Nemojte Gradskog da se ošiša.

Raši: Treba se ošišat’.

Ninek: Ne treba se ošišat’, samo treba prestat’ slušat’ rokenrol.

Raši (Nineku): On je ko i ti s tom kosicom, da se ošiša, on bi bio jebač. Najrađe bi mu šljagu zveknul da se ide ošišat’. (smijeh) I kaj je najgore, bio sam mu u kvartu u Lučkom. Nitko me nije ništa zaustavio i pitao otkud sam, ni iz kojeg kvarta i nitko me nije htio tuč’. Bezveze, čudno mi je bilo. Kakav je to kvart? (smijeh)

Hill: To nije kvart.

Ninek: Nego kaj je? Kaj je Lučko?

Raši: Ceste su grozne.

Ivek: To je meni ko Karlovac.

Fićo: Predgrađe.

Raši: Lučko je kvart! Samo kaj je selo, ali je kvart. (smijeh)

Fićo: A neki reperi i to ne?

Raši: E reperi vidiš!

Ninek: Sviramo sad s reperima. Prti Bee Gee nastupa na Ferragostu.

Raši: I sa Unicumom smo svirali. Jebeni su! Neki crossover metal rap. Top shit.

Fićo: Zeka peka.

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Što je sa lošim iskustvima? Jeste li imali takvih što se tiče organizacije i tehničkih stvari?

Ninek: Mislim, na svakom koncertu Ivek mora pjevat’. (smijeh)

Raši: Nikak’ da upale taj jebeni autotune. (smijeh)

Fićo: Ma sami si stvorimo zezanciju.

Raši: Sami si stvorimo i neugodnosti.

Ninek: Nismo imali nekih sranja.

Raši: Mi smo neugodni. (smijeh)

Uvelike ste svojim albumom pomogli cvjetanju punk scene prošle godine. Mislite li da će se taj tempo cvjetanja nastaviti jednako i ove godine?

Fićo: Pa bit’ će sigurno.

Raši: Sigurno će izaći par albuma od par bendova. Već su izašli Angry Cows.

Ninek: Saučešće će sad izbacit’. Kurve bi mogle isto.

Ivek: Fast Response isto.

Raši: Sve to ide. Ljudi govore da je scena mrtva i da nitko ništa ne svira, a svira se. Svake godine ti izađu tri top albuma.

Ninek: Ima bendova koliko hoćeš.

Što je s nekim novim bendovima koji bi dodatno mogli obogatiti punk scenu?

Raši: Meni je Shin dobar.

Ninek: Odličan! I rekli su mi da je Fajrunt dobar. Iako nisam čuo za neki novi bend, da bi me baš očarao. Jedino Shin i taj Fajrunt.

Pratite li naše izvođače van okvira punka? Kantautore/ice, stonere, rockere? Pratite li išta od toga?

Fićo: Slabo.

Ninek: Rockere prati Gradski. (smijeh)

Ivek: Cijeli House Of Pablo sam poslušao.

Raši: Ja volim poslušat’ svašta. Slušao sam She Loves Pablo novi, Muscle Tribe… Slušam i Irenu Žilić. Super mi je to. Što se više različitih ljudi bavi glazbom, to će više procvjetat’ hrvatska kultura.

Što radite kad ne svirate? Čime se privatno bavite?

Raši: Ja radim.

Ninek: Apsolutno niš’.

Fićo: Tražim posao.

Hill: Ja kao studiram. (smijeh)

Ivek: Nino je zapravo jedini stalni zaposleni u Fast Response i Pičke Vrište. To je njegov posao.

Raši: On je na punom radnom vremenu. Mi smo honorarno. (smijeh)

Molit ću da svatko od vas o osobi sebi slijeva kaže nešto lijepo za početak.

Raši: Ja ću o Hillu. Hill je naš bratec, moj brat. Jako ga volim, jako je dobra osoba i to je to. To je nevezano za muziku. (smijeh)

Hill: Meni je super kaj Ninek sluša sa mnom ove glupe bendove, tipa Paramore, Tonight Alive i te pizdarije.

Ninek: Filip ima najljepši brk koji sam ja ikad vidio. (smijeh)

Raši: I najbolji drk. Tako je spalio monitor. (smijeh)

Fićo: Ja sad o Iveku. Znam Iveka od 2002., to je trinaest godina. Šta ja znam. Da ga ne volim, ne bi se družio s njim.

Ivek: Ja moram o tebi?

To ćemo preskočiti. (smijeh)

Ivek: A za Rašija. Pa Raši je za mene jedno otkriće. Znamo se zapravo jako jako dugo, još od malih nogu.

Raši: Još uvijek imaš male noge. (smijeh)

Ivek: Ma ko ga jebe! Šalim se, dugo se znamo i zato mi je jako drago da smo se našli i da smo u bendu i da dijelimo to.

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište/Kopeckyphotography

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište/Kopeckyphotography

A sad me zanima tko u bendu broji najviše anegdota. Možete li neku od njih podijeliti?

Ninek: Fićo!

Raši: Fićo je anegdota sam po sebi.

Ivek: Ne može se prepričat’. To moraš doživjet’. Filipa pijanog.

Fićo: Evo ja ću zadnju anegdotu ispričat’. Sad u Sloveniji smo svirali u Gornjoj Radgoni četvrtog travnja i upoznali smo se sa Cvitom i Casillasom. Mi smo pustili njima da oni nas vode van, u drugu državu su oni nas vodili pit’. U Austriju. Cvitu i Casillasa ovim putem pozdravljamo. Pozdravljamo i Davida, ako taj čovjek uopće postoji.

Ninek: Inače David Zdojc je imaginarni lik kojeg su Fićo i Ivek išli tražit.

Fićo: Ima anegdota puno i sve ih lijepo pamtimo.

Raši: Mi ih pamtimo, ti ih ne pamtiš. (smijeh)

Ninek: Ne, pamti ih i on, samo kaj ih on ispriča u stilu zeka peka.

Raši: Ak’ smo svi živi i na mjestu, dobro je bilo. Imam ja jednu, idemo ti u Sloveniju i pređemo granicu. Znaš kak dolazi poruka da ste prešli granicu, koristite tu i tu mrežu… On je jedini čovjek koji je odgovorio na tu poruku, ali pazi kako. Piše mu: ‘Dobrodošli u sil mrežu, tarifa je ta i ta za poruke bla bla bla bla, ugodno korištenje sim tam’. Ovaj je njima napisao: ‘Ok bre.’ I došla je poruka nazad sa sadržajem da nema ključne riječi. Jedini koji je odgovorio na to. (smijeh)

Ivek: A otkrivanje u Đakovu? Kad se probudio s pivskom bocom. Ili kad je meni žvalio tumor na ruci. (smijeh)

Što je to u pjesmi KBO! Samoća, da se izvodi na gotovo svakom koncertu?

Ninek: Zato kaj je dobra pjesma.

Hill: Meni ti to ne valja.

Fićo: Pjesma je srčana, a i uvijek je netko patnik u bendu. Ljubav neka, tužna priča, a ta pjesma valjda govori o tome. Mi to nećemo svirat’ sigurno, mi imamo svoje.

Raši: Ja ti to gledam ko Knocking On Heaven’s Door, koju je obradilo milijon ljudi, a od tih milijon možda je jedna obrada bila dobra.

Ninek: Al’ ga sereš stari moj!

Raši: Ja ću ti povuć’ paralelu zašto mi na svakom koncertu sviramo Koljena od Debelih. Zato što nam se ni na jednu pjesmu neće popest’ ljudi na pozornicu, pa sviramo Debele. (smijeh)

Jeste li vidjeli da će KBO! imati svirku u Vintageu? I Dolibasija će s Frakturom i Planom B imati gig u Greyu. Jel to nešto poput egzibicije za publiku? Kako vi gledate na iznenadne gigove već neko vrijeme pasivnih bendova?

Fićo: Pa super! Bit’ će sigurno dobra fešta.

Ninek: Pa napokon! Samo se nadam da neće opet proći dvije godine do idućeg koncerta.

Hill: To je samo skupljanje ljudi koje nisi dugo vidio. Tulum.

Raši: Ja ne znam razloge zašto se bendovi raspadaju, jebiga. Bolje je da jedamput godišnje odsviraju za gušt.

Pitanje kojim ćemo zaokružiti cijeli intervju. Hoće li priča Pički ostati nedovršena?

Fićo: Može biti vol. 2.

Raši: Može, a ne mora.

Fićo: Da, upravo to.

Raši: Bit’ će kak’ će bit’. Zasad muzički nije krenulo u tom smjeru, a vidjet ćemo tekstualno. To sve ovisi i kaj će se događati. Ak’ će biti sve lijepo, sretno i super, možda će izaći i neke sretnije pjesme. Ak se Iveku mama uda za susjeda, ne bude sretna pjesma. (smijeh)

Ivek: To nitko ne zna.

Hill: Će da vidimo.

Fićo: Kad snimimo, te nazovemo.

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Foto: Facebook.com/Pičke-Vrište

Komentari