Pobjegli ispod plašta Metallice: Mastodon, najteži među teškim metalcima
Američki velikani progressive/sludge metala Mastodon dolaze po treći put u Hrvatsku, no ovaj put ne kao predgrupa nego kao headlineri. U zagrebačkoj Tvornici kulture 13. lipnja, Mastodon će nastupiti u sklopu turneje i promocije hvaljenog albuma iz 2014. „Once More ‘Round the Sun“ koji je dosegnuo šesto mjesto na Billboardovoj top ljestvici.
Mastodon čine basist Troy Sanders, gitaristi Brent Hinds i Bill Kelliher te bubnjar Brann Dailor. Bend je imao samo jednu promjenu postave, odlaskom prvotnog vokala Erica Sanera rane 2000. godine, s kojim su snimili prvi demo te od tada funkcioniraju kao kolektiv. Oko imena benda, među članovima nije bilo dvojbe. Dečki su odlučili da će upravo „Mastodon“ predstavljati masivnost i spektar zvuka, pomalo manijakalne instrumentalne dionice ali i onu sludge „tromost“ koja čini bend glomaznim u svim aspektima od prvoga albuma. „Remission“, debitantski album Mastodona izdan 2002. godine, filtrirao ih je od ostatka bendova tog vremena te svojim specifičnim zvukom ih izdvojio iz okvira generičnosti singlovima March of the Fire Ants i Crusher/Destroyer (koji je našao svoje mjesto i u glazbenoj podlozi igrice Tony Hawk Underground). Tema egzistencijalizma prati Mastodon od početaka te je „Remission“ ujedno bio i način hvatanja u koštac sa stvarnošću za pojedine članove benda. Sestra bubnjara Branna Dailora izvršila je samoubojstvo u ranoj mladosti što je ostavilo veliku prazninu koju je album prvijenac na neki način upotpunio. „Otkako sam počeo svirati u Mastodonu preselivši se u Atlantu, dogodilo se veliko osobno iscjelivanje. To je jedan od glavnih razloga zašto se prvi album zove tako kako se zove. Remission znači oprost i iscjelivanje. Mastodon mi je pomagao u tome; oprostiti mnoge stvari koje su se dogodile u životu.“ – kaže Brann Dailor.
„Leviathan“, drugi studijski album Mastodona izdan 2004. godine, koncipiran je po uzoru na knjigu Hermana Melvillea, Moby Dick. Samim izlaskom, britanski rock časopisi Kerrang! i Terrorizer proglasili su ga albumom godine, a kultna pjesma (ujedno i prva tog albuma) Blood and Thunder na kojoj gostuje Neil Fallon, vokal benda Clutch, proglašena je jednom od najutjecajnijih snimaka tog desetljeća od strane američkog National Public Radio-a. Na albumu također gostuje Scott Kelly, vokal i gitarist benda Neurosis, na pjesmi Aqua Dementia. Krajem 2009. godine, website MetalSucks napravio je listu najboljih 21 albuma 21. stoljeća bazirana na mišljenjima raznovrsnih glazbenika, menadžera, publicista, predstavnika izdavačkih kuća i pisaca koji su smjestili Mastodonov „Leviathan“ na prvo mjesto. Vince Neilstein, osnivač websitea MetalSucks, kaže: „Artistički ali sirovi riffovi mlate iz pjesme u pjesmu nikada ne žrtvujući dinamiku za brutalnost. Leviathanom, Mastodon je ukomponirao svoje hardcore korijene s više metala i više „proga“; to je album na kojem je Mastodon postao Mastodon.“ Turnejom koja je uslijedila, zadobili su veću fan bazu i prodali više albuma te potaknuti tom prekretnicom nastavljaju raditi na trećem albumu kojim će nastaviti famu i pompu.
Unatoč tomu što je Mastodon proširio bazu fanova, poneki stariji fanovi reagirali su na album kao da je blaži, s manje razarajućih riffova koje su zamijenili melodični leadovi te općenito ne toliko agresivan pristup sveukupno. Već drugim albumom bend je odlučio da će biti nesputani određivanjem žanra, fokusirajući se na nadograđivanje vlastitih stilova i tehnika kao i traženje vlastitog zvuka kombiniranjem efekata različitih glazbenih pravaca, češće primjenjujući clean umjesto harsh vokala.
Treći studijski uradak „Blood mountain“ izašao je pred kraj 2006. godine i poput „Leviathana“ također je konceptualni album. Basist Troy Sanders za album kaže: „Album je o penjanju po planini i o svakakvim stvarima koje vam se mogu dogoditi kad ste izgubljeni i bespomoćni u šumi. Gladni ste, halucinirate i nalijećete na čudna stvorenja. Vi ste lovina. O toj borbi se radi cijeli album.“ Uvodna pjesma The Wolf is Loose perfektno otkriva suštinu albuma, koliko je bend napredovao kao kolektiv i kao pojedinci, zasipajući vas netipičnošću, a istodobno i prepoznatljivim Mastodonovim stilom. Na albumu su gostovali frontmen The Mars Volte Cedric Bixler-Zavala, frontmen Queens Of The Stone Age-a, Josh Homme i klavijaturist Isaiah Randolph „Ikey“ Owens, poznat po sudjelovanju s bendovima poput spomenute The Mars Volte i izvođačem Jackom Whiteom. Bend u sljedećih par godina nastupa sa slavnim imenima poput Toola s kojima su dijelili pozornice Europe, Slayerom s kojima su nastupali po Australiji i Novom Zelandu i turneju po Americi sa Slayerom, Lamb of Godom, Children of Bodomom i Triviumom te po festivalima poput norveškog Hove Festivala, Downloada, Pitchfork Music, Dubai Desert Rock, Mayhem, itd. Za vrijeme turneje s Toolom, bubnjar Brann Dailor u jednom intervjuu izjavljuje: „Oni su jedan od rijetkih bendova koji su uspjeli biti gigantski rock bend, prodajući milijune primjeraka albuma no zadržavajući vlastiti integritet.“ Kako to već biva u glazbenoj industriji, izdavačke kuće diktiraju režim kojeg će se bend držati, zadirući i u sam proces stvaranja glazbe, prisiljavajući glazbenike na rutinsko eksponiranje po medijima, čineći od njih „televizijska lica“ u sklopu namiravanja marketinških potreba. Tool je bio jedna od iznimaka tog sistema, odbivši takav pristup stvorili su oko sebe određenu dozu mistike koja se dojmila momaka iz Mastodona te je na neki način utjecala na njihov daljnji razvoj.
Albumom „Crack The Skye“, tjedan dana nakon što je izašao, dolaze na jedanaesto mjesto Billboardove 200 ljestvice. Za produkciju je zaslužan Brendan O’Brien, američki glazbenik i producent poznat po sudjelovanju sa Bob Dylanom, Pearl Jamom i Neil Youngom te snimanju bendova i izvođača poput Pearl Jama, Soundgardena, AC/DC, Aerosmitha, Red Hot Chili Peppersa, Korna, itd. Album proučava koncept izvantjelesnih iskustava, astralnih projekcija i putovanja, crnih rupa kao i teorija Stephena Hawkinga. „Crack The Skye“ predstavlja priču iza toga, prožetu ambijentalnim gitarskim dionicama koje su izvukle maksimum iz efekata kojima se koriste, dočaravajući „trippy“ svemirsko putovanje. Album predstavlja sazrijevanje benda, odlučivši kako će stil (što vokalni, što instrumentalni) i atmosferičnost tog albuma biti njihov potpis što se jasno može čuti na kasnijim albumima „The Hunter“ i „Once More ‘Round The Sun“.
Bend se definira kao mašina kojoj je statičnost apstraktan pojam. Prilikom jednog intervjua basist Troy Sanders izjavio je: „Svaki album će zvučati drugačije, iz želje za konstantnim evoluiranjem i stvaranjem našeg vlastitog glazbenog pravca. I svaki album će biti drugačiji. Ne želimo napisati isti album dvaput.“ Originalnost benda ne opada niti na jednom albumu, štoviše, svakim novim izdanjem guraju granice očekivanja, kako publike tako i njih samih. Sredinom lipnja, bend će u Tvornici Kulture svirati stari i novi materijal, a mjesto pretvoriti u epicentar astralnih zvukova uz dostatnu dozu slomljenih poliritmija i prokletih riffova. Ako je suditi po prošlim koncertima i ovaj će biti „izvantjelesno iskustvo“, u nadajmo se, duljoj minutaži.
(Članak prenosimo iz zadnjeg broja časopisa Tvorničar, dvobroj lipanj/srpanj 2015.)
