novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Poema indoktrinacije (“Season of the Devil”, L. Diaz)

Foto: Trailer Screenshot
Vrijeme čitanja: 3 minute

Filmski maratoni i binge-watching postali su jako popularni u posljednjih par godina s porastom korisnika pružatelja videa na zahtjev servisa. Ono što je zanimljivo jest to da dok je publika spremna pogledati 8 sati serije u komadu, teško da bi se moglo pronaći publike koja bi se odlučila pogledati Bela Tarrov osmosatni film Satantango. Prošle godine i filmski velikan David Lynch izjavio je da za filmove koje on radi, trenutno nema financijske isplativosti te se stoga opredijelio svoj rad u bližoj budućnosti usmjeriti na tv format. Što je opet jako zanimljivo jer Twin Peaks: The Return u suštini nije ništa drugo do 16 sati art house filma, izrezano tako da u njemu može uživati binge-watching generacija. Među šakom autora, koji naprosto ne odustaju od duge art house filmske forme nalazi se Lav Diaz, čije su projekcije na ovogodišnjem Berlinaleu nažalost ostale polovično prazne.

Kako kreirati anti-film

Njegovo najnovije filmsko ostvarenje Season of the Devil historijska je anti-drama/anti-mjuzikl. Redatelj nas kroz četiri sata filma vodi na poetično/politično putovanje kroz tumorne kanale indoktrinacije civilnog društva od strane militantnih bandi na Filipinima. Film otvara ženski glas, voice-over koji nas uvodi u događaje iz 1979. godine, dodajući da je ovaj film posveta i memorijal stvarnim ljudima, njenim prijateljima, stradalim od strane CHDF (Civilian Home Defence Force) trupa predsjednika Ferdinanda Marcosa.

Nakon toga gledamo dvoje vojnika, poručnicu Tenyente (Hazel Orencio) te vođu militanata Ahasa (Joel Saracho) kako u stihu recitiraju plan indoktrinacije malog Filipinskog sela Ginto. Njihova želja je “unijeti sigurnost” u njihovoga vođu, predsjednika Narcisa. Metoda postizanja tog cilja seže od ubojstva nedužnoga preko utemeljenja „nove crkve za ljude“ na osnovu mitskog karaktera ubojstva pa do uvjeravanja puka u novog đavola, gledanja kako priprosto stanovništvo vjeruje i strahuje od laži te se na koncu priklanja militantima, tražeći zaštitu od komunističkih demona.

Pogledi na djela demona

Gledatelji upoznati s filmovima The Act of Killing i The Look of Silence dokumentarista Joshue Oppenheimera sigurno će povući paralele između političkih situacija koje vladaju u filipinskom i indonezijskom društvu. Pored paralele nad političkim situacijama, veoma je lako povući i paralelu sa samom društvenom slikom, koja je ništa drugo nego odraz straha, naivnosti i masovne letargičnosti puka, uzrokovanom zbog politike pred kojom očekuje užasavajuća sudbina sve one koji nisu spremni da se priklone režimu.
Ipak, dok Oppenheimer dokumentira postkonfliktno društvo, Diaz penetrira u centar sukoba koji je istovremeno 40 godina star, ali i dalje aktualan na Filipinima. Za Diaza, jedini lijek protiv agonije diktature je poezija, a Season of the Devil je sačinjen od skoro 50 izvornih poema koje je redatelj osobno napisao. Bilo da pratimo militante ili pobunjenike, pred nama su konstantno crno bijeli kadrovi malog ruralnog društva, oplemenjeni stihovima o slavi ili slobodi.

Lav, Lav Land

Svako pjevanje mantrično ponavlja osobne stavove militanata ili minornih snaga otpora. Diaz kroz razinu kompleksnosti poema pokušava oblikovati karakter svoji protagonista i antagonista. Stoga njegova centralna figura otpora upravo je politički poeta Hugo (Piolo Pascual) koji poziva na sistemsku skepsu, tražeći od ljudi da otvore oči pred zlim demonom sistema koji ih obmanjuje.
Sa suprotne strane spektra nalazi se predsjednik Narciso (Noel Sto. Domingo), koji doslovce nosi dva lica (koja užasno podsjećaju na filipinske predsjednike Marcosa i Dutertea), a pred kojim i militantne snage drhte od straha. Kod diktatora poezija izostaje, svakim javljanjem u filmu nastaje muk nakon kojeg slijedi „revolucionarni govor“ koji se iskazuje kao ništa drugo nego niz grubih nerazumnih zvukova koji utjeruju strah u kosti.

Pjesma straha i slike užasa

Diaz svoje karaktere ispunjava strahom nudeći im bijeg od stvarnosti, kroz pjevušenje jednostavne i repetitivne la-la melodije. Melodiju koju u početku pjevaju militanti koji ne vjeruju u vlastite laži kasnije prihvata doktorica Lorena (Shaina Magdayao), ljubav poete Huga, potom ostali puk koji se suprotstavlja indoktrinaciji, da bi na kraju i sam protagonist Hugo zapjevao melodiju straha.

Realistični poetski izričaj Lava Diaza na filmu istovremeno uspijeva izgraditi narativ i atmosferu filma. Ovo je vjerojatno najočitije u poemi Talmpunay Blues koja se javlja negdje sredinom filma. Dok kamera gledateljima servira predivan crno bijeli kadar s igrom sjena i svjetlosti nad militantima i doktoricom Lorenom, u pozadini počinje blagi Talmpunay Blues koji jača, u svojih pet minuta trajanja, kako se militantne snage iživljavaju nad zarobljenicom. Diaz šokantnu scenu silovanja ne završava u kricima mučenja i patnje nego u blagoj melodiji koja okružuje spokojnu žrtvu.

Mnogi poznavatelji rada Lava Diaza smatrat će Season of the Devil minornim postignućem. Simboličnost i spora izgradnja ambijenta i narativa u filmu, po kojem je redatelj poznat, u ovom radu su zamijenjeni za konvencionalnu direktnu priču po istinitim događajima koja pršti od emocija. Možda je ovo ipak bilo prijeko potrebno art house velikanu, možda će kroz poetičnost na filmu više ljudi primijeti tiraniju koja se dešava na Filipinima. Za one koji se nisu do sada susreli s Diazovim radovima, ovo je dobra prilika da pristupe jedinstvenom filmskom svijetu, Lav Lav Landu.

Be social
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari