Posljednji osmijeh Robinu Williamsu
U sitne noćne sate svijetom se proširila vijest o smrti jedne od najvećih figura holivudskog miljea – Robin Williams pronađen je mrtav u svome domu u Kaliforniji. Policija pretpostavlja da je poznati glumac i komičar, u svojoj šezdesetoj i trećoj godini, počinio samoubojstvo koje je zaključilo njegovu dugu borbu protiv depresije. U teškim trenucima koji su pred njima, Williamsova obitelj zamolila je javnost da im se dopusti prostor i vrijeme za oplakivanje njihovog voljenog Robina. Robinova žena, Susan Schneider izjavila je slomljenog srca da polaže nade u to da ljudi neće pamtiti njenoga muža po načinu na koji je umro već po nebrojenim trenucima veselja i smijeha koje je pružio milijunima.
Četiri puta nominiran za Oscara i jednom njime okrunjen za najbolju sporednu ulogu u Van Santovom filmu Good Will Hunting u kojem utjelovljuje osebujnog psihologa, Robin Williams glumac je i komičar koji je svoje ime godinama gradio u holivudskom svijetu. Iako mu je isprva bio san probiti se kao dramski glumac, svoje prve korake Williams je na koncu napravio u stand-up komediji, nastupajući po barovima i uzdržavajući se sitnim poslovima. Prvi val slave donijela mu je serija Happy Days iz 1978. godine u kojoj je gostujući u jednoj epizodi oduševio gledatelje svojom ulogom dobroćudnog vanzemaljca. Ponukana dobrim reakcijama na Williamsov lik – Morka, produkcijska kuća ABC odlučila je napraviti spinoff seriju Happy Daysa pod naslovom Mork&Mindy s kojom je, osim popularnosti, Williams zaradio i nominaciju za Emmy u kategoriji glavnog glumca.
S obzirom na pritisak rapidno steknute slave, Williams se okrenuo zloporabi droge i alkohola te je u svojoj prvoj filmskoj ulozi u filmu Popeye (1980.) podbacio. Uspješniji se pokazao u svome drugome filmu The World According to Garp iz 1982. godine u kojem utjelovljuje mladog pisca bojajući ga specifičnim viliamskovim šarmom.
Kao Adrian Cronauer, buntovni DJ ratnog perioda u filmu Good Morning, Vietnam (1987.), Williams je po prvi puta nominiran za Oscara i ostvaruje konačno i filmski uspjeh nakon nekoliko prosječnih filmova koje je snimao tokom 80-ih. Uslijedila je nominacija za film Dead Poets Society iz 1989. godine u kojem glumi Johna Keatinga, inspirativnog profesora književnosti. Među uspješnicama koje su uslijedile su i Marshallov film Awakenings iz 1990.godine u kojem se Williams transfomira u eksperimentalnog neurologa, The Fisher King (1991.) za kojeg je dobio Golden Globe nagradu, Spielbergova verzija bajke o Petru Panu Hook gdje upravo Williams glumi Petra Pana te filmovi koji se rijetko kada propuštaju u svojem repriziranju na televiziji – Jumanji te Birdcage.
Posebno za Williamsa napravljen je lik dobrog duha u Disneyjevom Aladdinu kojeg je osebujnošću svoga glasa i ličnosti Williams pretvorio u jednog od najsimpatičnijih figura Disneyjevih crtića. Svojim glasom obogatio je i likove iz animiniranih filmova Robots i Happy Feet.
Nakon gotovo trideset godina, Williams se nedavno vratio na male ekrane sa CBS-ovom serijom The Crazy Ones kao direktor jedne reklamne agencije u Chicagu. Serija je dosad doživjela tek jednu sezonu, a tragičnim gubitkom specifičnog glumca poput Williamsa i njen opstanak postaje upitan. Među posljednjim projektima na kojima je Williams radio je i trilogija Noć u muzeju čiji je novi (treći) nastavak nedavno izašao s prvim trailerom te se najavljuje premijerno u kinima za prosinac ove godine. I one koji nisu skloni komedijama kao što je Noć u muzeju možda ipak na put u kina pošalje činjenica da je upravo taj film jedan od posljednjih koje je ovaj legendarni glumac snimio.
Williamsovi suradnici i prijatelji u dubokom su žaljenju – što za sposobnim i talentiranim glumcem, što za dobrom i iskrenom osobom. Raznoliko bogatstvo njegove karijere zadovoljavat će filmske ukuse mnogih još godinama – mnoge ćemo njegove filmove pogledati i nebrojeno puta i na mnoge ćemo se njegove stand-up nastupe smijati kao da nam je prvi put.
