Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Film

Povijesna ratna drama sačuvana od zaborava (“Oslobođenje Skoplja”, R. & D. Šerbedžija)

14.11.2016. Arman FatićFoto: Facebook.com/ZagrebFilmFestival

U sklopu glavnog programa ZFF-a 14. studenog na velikom platnu kina Europa očekuje nas povijesna ratna drama Oslobođenje Skoplja. U pitanju je adaptacija teksta Dušana Jovanovića iz 1977. godine koji je doživio mnoštvo uspješnih kazališnih izvedbi, od kojih su svakako posebno vrijedne spomena predstava u režiji Ljubiše Ristića te britanska pozorišna izvedba iz 1995. godine s Vanessom Redgrave. Izvorni tekst prilagodio je redateljski duo, otac i sin, Rade i Danilo Šerbedžija koji su tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća imali priliku u kazalištu uprizoriti likove Zorana i Gjorgije iz ove drame.

Oslobođenje Skoplja prati jedanaestogodišnjeg dječaka Zorana (David Todosovski) koji odrasta u Skoplju okupiranom od strane Nijemaca i Bugara.  Zoranovim očima gledamo nacističku akciju deportacije njegove prijateljice Renate te drugog jevrejskog stanovništva, malobrojne snage otpora sačinjene od građana koji nisu mogli da idu u direktan boj s neprijateljem, svakodnevni život na ulicama gdje socijalna situacija izvlači ono najgore iz ljudi. Film posebnu pozornost daje stanju prosječne obitelji pogođene ratom.

Drama o propadanju obitelji počinje kada Zoranova majka Lica (Lucija Šerbedžija) zbog niza životnih neprilika počinje raditi kao kućna pomoćnica visokopozicioniranog nacističkog vojnika Hansa (Mikko Nousiainen). Licin muž na ratištu je s partizanima, njezin zet Gjorgija (Rade Šerbedžija) zbog pomaganja partizanima biva brutalno premlaćen te ostaje hendikepiran, a tu je još i bolesna baka koja svakog dana sve više gubi svijest o stvarnosti. Vrhunac drame dostiže se kada Lica i Hans kreću razvijati osjećanja jedno prema drugom što dovodi do kompletnog razdora u životu mladog Zorana.

Oslobođenje stvarnih emocija

Veliki trud Šerbedžija na Oslobođenju Skoplja očitava se u odlično balansiranoj glumačkoj postavi. David Todosovski bez prethodnog glumačkog iskustva niti u jednoj sceni ne zaostaje za drugim glumcima koji su profesionalci. Lik Zorana stabilno je prikazan emocijama koje mladi glumac daje i  razumnim mislima na nivou jedanaestogodišnjaka koji nudi scenarij. Rade Šerbedžija, povratkom u ulogu Gjorgije, pokazuje puni kapacitet svog talenta, koji se dosta često doimao suzdržanim kroz njegovu karijeru, čak i u značajnijim filmovima poput Eyes Wide Shut ili Snatch. Transformacija Gjorgije od partizanskog uma koji upravlja operacijama iz podzemlja do bogalja koji ne može da se nosi sa sobom, užasava u svojoj realnosti. Postepeno propadanje Gjorgije i “over the top” završnica koju Šerbedžija daje, vjerojatno bi se mogla uvrstiti u jednu od njegovih najboljih izvedbi u karijeri.

Razvoju likova Hansa i Lice posvećeno je mnogo vremena u filmu, što sjajno funkcionira jer redatelji uspijevaju izraziti kompleksnost njihovog odnosa. Bezizlaznost situacije u kojoj se nalaze prikazana je govorom tijela i samom “kemijom” koju Šerbedžija i Todosovski uspijevaju iznijeti. Kako priču pratimo iz pozicije Zorana, tako nas redatelji uspijevaju usmjeriti da razmišljamo o ovom odnosu na određen način od mržnje preko nužnog zla, trenutaka doživljenog kao veleizdaja i pomaganje neprijatelju do tihog pokajanja i želje za oprostom.

Nominacija za Oscara

Oslobođenje Skoplja rađeno je u koprodukciji Makedonije, Hrvatske, Finske i Engleske te je ovogodišnja makedonska nominacija za Oscara u kategoriji “Najbolji film na stranom jeziku”. Uspješnost koprodukcije vidljiva je od prvog trenutka filma i pogleda na set Skoplja, za koji je poslužio grad Bitola, i kostimografije koja daje dodatnu realističnu notu vremena u filmu. Dokaz da Šerbedžije rade umjetnost iz ljubavi vidljiv je i u drugim segmentima filma, gdje je svakako potrebno spomenuti kameru koja naglašava kontrast likova tako što su lijevo centrirani likovi pozitivci, dok su desno smješteni negativci. Kolor paleta u filmu mijenja se iz spektra hladnih boja u kojima se odvijaju scene nacističke brutalnosti do zasićenih toplih boja u sekvencama Zoranovih snova. Filmsku cjelinu zaokružuje melankolična glazbena pozadina za koju su zaduženi Vlatko Stefanovski i Nigel Osborne.

Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičan dramski tekst te pritom kreirala rad koji ozbiljno može parirati drugim ovogodišnjim nominacijama za Oscara.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(15 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari