Povijesna ratna drama sačuvana od zaborava (“Oslobođenje Skoplja”, R. & D. Šerbedžija)
U sklopu glavnog programa ZFF-a 14. studenog na velikom platnu kina Europa očekuje nas povijesna ratna drama Oslobođenje Skoplja. U pitanju je adaptacija teksta Dušana Jovanovića iz 1977. godine koji je doživio mnoštvo uspješnih kazališnih izvedbi, od kojih su svakako posebno vrijedne spomena predstava u režiji Ljubiše Ristića te britanska pozorišna izvedba iz 1995. godine s Vanessom Redgrave. Izvorni tekst prilagodio je redateljski duo, otac i sin, Rade i Danilo Šerbedžija koji su tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća imali priliku u kazalištu uprizoriti likove Zorana i Gjorgije iz ove drame.
Oslobođenje Skoplja prati jedanaestogodišnjeg dječaka Zorana (David Todosovski) koji odrasta u Skoplju okupiranom od strane Nijemaca i Bugara. Zoranovim očima gledamo nacističku akciju deportacije njegove prijateljice Renate te drugog jevrejskog stanovništva, malobrojne snage otpora sačinjene od građana koji nisu mogli da idu u direktan boj s neprijateljem, svakodnevni život na ulicama gdje socijalna situacija izvlači ono najgore iz ljudi. Film posebnu pozornost daje stanju prosječne obitelji pogođene ratom.
Drama o propadanju obitelji počinje kada Zoranova majka Lica (Lucija Šerbedžija) zbog niza životnih neprilika počinje raditi kao kućna pomoćnica visokopozicioniranog nacističkog vojnika Hansa (Mikko Nousiainen). Licin muž na ratištu je s partizanima, njezin zet Gjorgija (Rade Šerbedžija) zbog pomaganja partizanima biva brutalno premlaćen te ostaje hendikepiran, a tu je još i bolesna baka koja svakog dana sve više gubi svijest o stvarnosti. Vrhunac drame dostiže se kada Lica i Hans kreću razvijati osjećanja jedno prema drugom što dovodi do kompletnog razdora u životu mladog Zorana.
Oslobođenje stvarnih emocija
Veliki trud Šerbedžija na Oslobođenju Skoplja očitava se u odlično balansiranoj glumačkoj postavi. David Todosovski bez prethodnog glumačkog iskustva niti u jednoj sceni ne zaostaje za drugim glumcima koji su profesionalci. Lik Zorana stabilno je prikazan emocijama koje mladi glumac daje i razumnim mislima na nivou jedanaestogodišnjaka koji nudi scenarij. Rade Šerbedžija, povratkom u ulogu Gjorgije, pokazuje puni kapacitet svog talenta, koji se dosta često doimao suzdržanim kroz njegovu karijeru, čak i u značajnijim filmovima poput Eyes Wide Shut ili Snatch. Transformacija Gjorgije od partizanskog uma koji upravlja operacijama iz podzemlja do bogalja koji ne može da se nosi sa sobom, užasava u svojoj realnosti. Postepeno propadanje Gjorgije i “over the top” završnica koju Šerbedžija daje, vjerojatno bi se mogla uvrstiti u jednu od njegovih najboljih izvedbi u karijeri.
Razvoju likova Hansa i Lice posvećeno je mnogo vremena u filmu, što sjajno funkcionira jer redatelji uspijevaju izraziti kompleksnost njihovog odnosa. Bezizlaznost situacije u kojoj se nalaze prikazana je govorom tijela i samom “kemijom” koju Šerbedžija i Todosovski uspijevaju iznijeti. Kako priču pratimo iz pozicije Zorana, tako nas redatelji uspijevaju usmjeriti da razmišljamo o ovom odnosu na određen način od mržnje preko nužnog zla, trenutaka doživljenog kao veleizdaja i pomaganje neprijatelju do tihog pokajanja i želje za oprostom.
Nominacija za Oscara
Oslobođenje Skoplja rađeno je u koprodukciji Makedonije, Hrvatske, Finske i Engleske te je ovogodišnja makedonska nominacija za Oscara u kategoriji “Najbolji film na stranom jeziku”. Uspješnost koprodukcije vidljiva je od prvog trenutka filma i pogleda na set Skoplja, za koji je poslužio grad Bitola, i kostimografije koja daje dodatnu realističnu notu vremena u filmu. Dokaz da Šerbedžije rade umjetnost iz ljubavi vidljiv je i u drugim segmentima filma, gdje je svakako potrebno spomenuti kameru koja naglašava kontrast likova tako što su lijevo centrirani likovi pozitivci, dok su desno smješteni negativci. Kolor paleta u filmu mijenja se iz spektra hladnih boja u kojima se odvijaju scene nacističke brutalnosti do zasićenih toplih boja u sekvencama Zoranovih snova. Filmsku cjelinu zaokružuje melankolična glazbena pozadina za koju su zaduženi Vlatko Stefanovski i Nigel Osborne.
Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičan dramski tekst te pritom kreirala rad koji ozbiljno može parirati drugim ovogodišnjim nominacijama za Oscara.
