Povijest kroz ženske oči (“United States of Love”, T. Wasilewski)
Prošla je godina dana nakon pada Berlinskog zida, kolonizirana Poljska oslobođena je komunističke tiranije Sovjetskoga Saveza, izlaz se traži u kvazi demokraciji, nacionalizam rapidno raste, a patrijarhalno društveno uređenje potpomognuto znanošću opasno cvjeta. U takvom društvenopolitičkom uređenju nalaze se četiri protagonistice drame United States of Love (Zjednoczone Stany Milosci, 2016.), mladog i perspektivnog poljskog redatelja Tomasza Wasilewskog, koji je za svoj najnoviji film, tek treći po redu (iza njega su dva dugometražna In the Bedroom, 2012. i Floating Skyscrapers, 2013.), dobio Srebrnog medvjeda za najbolji scenarij.
Četiri žene – četiri tragične sudbine
Agata (Julia Kijowska), Renata (Dorota Kolak), Marzena (Marta Nieradkiewicz) i Iza (Magdalena Cielecka), dobno su i klasno različite žene kojih veže jednako okrutna sudbina tragičnog završetka u obliku psihičkog raspada. Njihove perspektive se tijekom filma mijenjaju, svaka je dobila svoje vrijeme (nejednakog trajanja) kako bi ispričala svoju životnu priču.
Agata je petnaest godina u nesretnom braku sa suprugom, u odnosu koji pršti netrpeljivošću i gađenjem, a svoju „krivnju“ manifestira kroz zabranjenu zaljubljenost u lokalnog naočitog svećenika. Renata je starija učiteljica ruskog jezika koju je društvo već odavno otpisalo, ona živi sama sa svojim pticama koje slobodno lete njezinim stanom (krletkom). To je žena u kojoj se najsnažnije očitava tragičnost, koja je naučena na nepodnošljivu svakodnevnu rutinu i neizbježan osjećaj usamljenosti, jedna od onih koje, da umru u vlastitom stanu, mjesecima nitko ne bi primijetio dok se smrad leša ne bi počeo širiti hodnicima zgrade.
Renatina „tiha patnja“ mlada je i lijepa, ali također usamljena, susjeda Marzena kojoj suprug zarađuje u Zapadnoj Njemačkoj. Žudi za odlaskom iz besperspektivne Poljske, no ipak joj obećane zapadne zemlje predstavljaju nedostižnost i san koji priželjkuje – da postane slavan model, ipak ostaje samo san. I na kraju, tu je njezina starija sestra Iza, po društvenom položaju visoko rangirana žena (ravnateljica škole), ali upletena u nesretan odnos s muškarcem kojemu je žena nedavno umrla. Njihove sudbine su povezane, one se i nelogično susreću u filmu, što podsjeća na formu prošlogodišnjeg američkog filma Kelly Reichardt Certain Women.
Seksualnost u prvom planu
Simptomi trulog društva izraženi su kroz njihove živote gdje injekcija prividne liberalnosti još nije počela djelovati. Protagonistice kao da su postavljene u prostor i vrijeme trenutaka triježnjenja, ali još uvijek vlada opaki mamurluk. Društvena stvarnost odražava im se u njihovim očima iz kojih isparava tuga, patnja i nemoć.
Njihova suočenost s „demonima“, odnosno vlastitom seksualnošću, za njih predstavlja oblik emancipacije. Zapravo, cijelim filmom dominira želja za seksualnim oslobođenjem. Ono je prikazano kao nešto društveno bolesno, prljavo, nastrano, nenormalno, nešto što mora biti duboko sakriveno u identitetu jedne poštene žene i majke. Međutim, četiri tragične junakinje ne potiskuju svoje seksualne žudnje. Žene koje žive u ruhu tradicionalnih vrijednosti pokušavaju se odmaknuti od nametnutih stereotipa i vidljivi su „unutarnji“ protesti koji u konačnici ispoljavaju u obliku tobože društveno neprihvatljivih seksualnih ponašanja kršćanskoga svijeta. Životare u nametnutim ulogama majke, kućanice, učiteljice (tipične ženske uloge), one žude za priznavanjem statusa žene, vrlo kompleksnog pojma. Podčinjene, u sjeni svojih muškaraca, bivaju zarobljene u mučnom prostoru između bivanja i htijenja. Zato nam Wasilewski nudi šokantne scene seksa koje vrve nesretnošću, na primjer između Agate i muža kojega koristi kao objekt ispoljavanja nagona jer je u nemogućnosti da ostvari svoje seksualne fantazije sa svećenikom.
Naznake ranog kapitalizma
United States of Love može se pohvaliti izvanrednom kostimografijom i scenama koje uvjerljivo podsjećaju na minule dane socijalizma, od parketa na zidovima do pribora za jelo, svaki prostor i predmet odiše prošlošću. No, kao kontrast tome, javljaju se i početne naznake ranog kapitalizma, od VHS kaseta, unutardijegetske glazbe koja pršti hitovima Whitney Houston, do nove mode predvođene slavnim blue jeans levisicama.
Art prizori
Zanimljiva je uporaba kamere koja, kao još jedan akter filma, prati svaku situaciju, naročito protagonistice s leđa i sugerira njihov bijeg od trenutnosti. Ponekad je postavljena na neobičnim mjestima pa su prisutni rezovi tijela i mizantscene. Osim toga, uočljivi su i stalno ponavljani kadrovi velikih stambenih zgrada postavljeni nasuprot tijesnoj društvenoj okolini. Svaki kadar je umjetnost (direktor fotografije je Oleg Mutu), vladaju scenski minimalizam i hladne i blijede pastelne boje prizora.
United States of Love možete pogledati 19. srpnja u kinu Europa.
