Povratak u mladost Lačnog Franza
Lačni Franz, kultna rock skupina iz Maribora koja je s vazdazelenim frontmenom Zoranom Predinom na čelu obilježila osamdesete, nakon gotovo deset godina izbivanja s pozornice vraća se na nju u novoj postavi. Za sve je zaslužan veliki vođa Predin koji je svoju karijeru nakon gipsy swinga, šansona i world musica odlučio vratiti na početak. Probudio je u sebi rockera kojeg je već neko vrijeme držao zatomljenog, na stand by-u, a koji je sigurno jedva čekao izaći na pozornicu i razdrmati publiku žestokim rifovima. Okupio je mladu generaciju glazbenika spremnih na izvođenje starih hitova ovog zapamćenog benda slovenskog Novog vala s novim žarom. Povod zagrebačkom koncertu je skorašnji izlazak novog albuma Lačnog Franza s kojeg je već izbačen singl „Jebiveter Junior“. Radi se o novom aranžmanu pjesme „Jebiveter“ s ploče „Slon med porcelanom“ iz 1984. kojom Predin nikada u potpunosti nije bio zadovoljan, te joj je odlučio dati moderniji, čvršči zvuk. Povratak benda na scenu Predinova je prilika da glazbu ponovno stvara bez kompromisa jer su ostali žanrovi u kojima se pronalazio od njega tražili da poštuje njihova pravila, a sada je opet slobodan.
Lačni Franz osnovan je u lipnju davne 1979. godine, u vrijeme kada su jugoslavensku glazbenu scenu već drmali alternativni, progresivni bendovi poput Buldožera i Pankrta koji su slali snažne političke poruke. Prvi sastav su uz pjevača, tekstopisca i skladatelja Zorana Predina činili članovi grupe Zevs, gitarist Oto Rimele, bubnjar Andrej Pintarič, basist Zoran Stjepanovič i klavijaturist Mirko Kosi. S obzirom na to da se bend okupio u vremenu u kojem je vladala disko glazba, ljubitelji žešćeg zvuka i angažiranih tekstova osjećali su određenu prazninu, glad za rock izričajem. Naziv benda inspirirao je i lik Gladnog Joea iz knjige „Kvaka 22“, a Joe je zamijenjen imenom Franz (ili Franc) jer je to bilo najčešće ime u Štajerskoj. I tako je, na Predinovu inicijativu, došlo do stvaranja imena Gladni ili Lačni Franz.
Grupa nije u početku krenula sa svirkom uživo jer je primaran cilj bio naporno uvježbati materijal i raditi na pjesmama kako bi svojoj publici predstavili minimalno dvadesetak stvari. Na Omladinskom festivalu u Subotici 1981. godine prvi su put nastupili pred većom publikom i osvojili nagradu za interpretaciju. Ubrzo su snimili svoj album prvijenac naziva „Ikebana“ koji je bio spreman u roku od samo 36 sati. „Ikebanu“ je producirao Boris Bele iz Buldožera, a pjesme koje su se izdvojile su “Praslovan”, “Stari vojak”, “Šankrok”, “Bitles” i “Bog nima telefona”. Album je bio odraz njihovog specifičnog stila, ali je iz nepoznatih razloga bio loše prihvaćen. Predinovi crnohumorni i metaforama bogati tekstovi praćeni su prilično kompliciranom glazbenom slikom, tako da su u startu djelovali nekomunikativno.
Nekolicini je poteškoće predstavljao i tekst na slovenskom. Kako bi svoje tekstove i stil približio publici, Predin je na koncertima prevodio stihove, pričao duge priče i anegdote kojima je kratio vrijeme između pjesama, te dao poseban štih cijelom nastupu po kojem je Lačni Franz kasnije i postao prepoznatljiv. Drugi album „Adijo pamet“ iz 1982. snimili su neposredno prije nego što je većina članova počela služiti u JNA, te je zbog nedostatka koncerata album prošao nezapaženo. Ostao je zapamćen po pjesmama “Vaterpolisti”, “Lent 1980.” i “Miss Evrope”. Nakon njega je 1983. uslijedio „Ne mi dihat za ovratnik“ s prvim i vjerojatno najzapamćenijim hitom istog naziva. Pred kraj 1983. godine snimaju album uživo iz Ljubljane i Maribora ,,Slišiš, školjka poje ti” na koji su uvrstili samo jednu novu pjesmu- “Naša Lidija je pri vojakih”. Taj su album potpisali kao Top Zizi jer su maskirani izlazili na vlastite koncerte i predstavljali se kao predgrupa pod tim imenom.
„Slon med porcelanom“ obilježen je autorskom stagnacijom koja je dovela do prve krize koju je grupa doživjela i preživjela 1984. godine. Oto Rimele je po završetku albuma „Na svoji strani“ iz 1986. napustio grupu i nastavio karijeru u Laibachu. Taj posljednji zajednički album donijeo je do tada najveći uspjeh grupi koja se mogla pohvaliti s još nekoliko velikih hitova poput ”Naj ti poljub nariše ustnice”, “Ko si rdeče zvezde šivala”, “Čuvstveno stanje mlade krave” i “Na svoji strani”. To je ujedno bila prva studijska ploča koju su sami producirali. U tom periodu često im se na nastupima pridruživao Bora Đorđević iz Riblje Čorbe, a Predin je nerijetko surađivao i s velikim Arsenom Dedićem. Milan Prislan priključio se bendu i zamijenio Rimelea na gitari. 1987. godine izdaju album „Sirene tulijo“ na kojem je najviše pažnje privlačila pjesma „Zdravljice“ koju su zajedno izvodili Predin, Pero Lovšin iz Pankrta, Vlado Kreslin iz grupe Martin Krpan, Jani Kovačič i glumac Boris Cavazza. Ta obrada poeme France Prešerena zbog neformalne interpretacije bila je proglašena nepodobnom.
Na istom se albumu našao još jedan koncertni adut, balada “Čakaj me”. 1989. godinu obilježio je izlazak dvaju albuma- „Tiha voda“ u dopunjenom sastavu s perkusionistom Ninom Mureškičem i kompilacija „Kaj bi mi brez nas?“. Iste godine Lačni Franz uz Bajagu i EKV predstavlja Jugoslaviju na međunarodnom EBU rock festivalu u Novom Sadu. Početkom novog desetljeća Predin se posvetio radu na glazbi za filmove i TV serije, a dio materijala objavio je na solo izdanju s ad hoc formiranom grupom Los Malancanos. U tom vremenu članovi benda počeli su razmatrati opciju razilaženja i 1994. izbacuju album sudbonosnog naziva „Zadnja večerja“ čija je naslovna pjesma bazirana na himni bivšeg SSSR-a. Posljednji važniji koncerti Lačnog Franza održani su u travnju 1996. u Sarajevu. Bend je nakon formalnog rastanka 1997. bio nakratko obnovljen u zimu s 2005. na 2006. godinu i održao niz koncerata u Sloveniji, Beogradu i Zagrebu u Tvornici kulture.
Nakon godina staža u solo vodama i mnogih glazbenih suradnji, Predin je publici Lačnog Franza uoči Božića odlučio ispuniti želje i krenuo na mini-turneju po regiji, a u intervjuu objavljenom u srpskom Novom magazinu uoči koncerta u Beogradu odgovara zašto je došlo do ponovnog okupljanja: „Ovo nije nikakvo suzno, nostalgično okupljanje koje će kratko trajati. Pjesme Lačnog Franza su sada aktualne kao i osamdesetih. Bend je nastao u vrijeme kada se mijenjao svijet, a svijet se i sada mijenja. S druge strane, prevelika je odgovornost prema brendu Lačni Franz da bi se on oblatio. Ovo će biti nadogradnja koja će stvoriti novo lice benda za novi vijek, na novi način, ali stil, oštrina jezika i muzika ostaju isti.“
Ovoga će se puta na isto „mjesto zločina“ uz Predina na pozornicu popeti gitarist Klemen Lombar, klavijaturist Boštjan Artiček, bubnjar Luka Čadež i Anej Kočevar na bass gitari. U intervjuu je također objasnio zašto je odlučio nastupati u ovakvoj postavi: „Ova 4 momka koja sam uzeo da budu u novoj postavi Lačnog Franza da bih postigao mladalačku energiju koju smo imali, moraju skupiti tu kilometražu da bi ne samo funkcionirali sa mnom koji konstantno sviram, već i da bi otkrili vlastiti identitet i točno znali čija je koja pozicija u bendu, odnosno ko kada iskače u prvi plan.”
Nova generacija Lačnog Franza gladuje za dobrom atmosferom i provodom, a zauzvrat nude energične izvedbe ranih hitova poput “Ne mi dihat za ovratnik“, “Naj ti poljub nariše ustnice” i “Jebiveter“, ali i nekih balada poput “Kosa boje srebra“, “Šta bi mi bez nas” i “Čakaj me“. Predinov je cilj stare obožavatelje uvjeriti kako nisu još za otpis jer Lačni Franz je ponovno mlad.
