Odbijeni klasici: Kad izdavači ne znaju što drže u rukama
Prva stvar koju ne smijemo zaboraviti spomenuti kada pričamo o neuspjehu jest to da on, koliko god nam potresao ego ili poljuljao duh, ima nekoliko dobrih strana. Osim što one malo slabijih ambicija može potpuno obeshrabriti, mnogi optimisti u njemu će vidjeti poticaj da još jednom prođu kroz sve korake, vide gdje su pogriješili, prihvate poraz, ali i nastave dalje. U književnosti, kao i u ostalim granama umjetnosti, pojedinci su često bili neshvaćeni i doživjeli odbijanje kod izdavača. Neki od najpoznatijih pisaca često su imali ozbiljnih poteškoća u objavljivanju svojih djela te se našli ispred brojnih kritika, kao i na raskrižju odustajanja ili nastavka. Srećom, autori iz ove priče nisu odustali.
J.K Rowling postala je izdavačka senzacija kada je 1999. objavila prvi roman Harry Potter i kamen mudraca. Priča o poznatom čarobnjaku osvojila je čitatelje diljem svijeta, a o golemom uspjehu britanske spisateljice govori i činjenica da je četvrti dio u serijalu, Harry Potter i plameni pehar, najbrže prodano djelo u povijesti. J.K Rowling odbilo je 12 izdavačkih kuća, dok joj Bloomsbury nije odlučio objaviti roman. I to samo zbog nagovora urednikove osmogodišnje kćeri.
Poznati irski književnik James Joyce živio je osam godina u agoniji koju nosi neuspjeh. Toliko mu je trebalo da objavi svoju prvu zbirku kratkih priča Dublinci, koja je odbijena 22 puta. Nakon što je uspio naći izdavača, zbirka je objavljena u 1250 primjeraka. U prvih godinu dana prodalo se 376 primjeraka, od kojih je 120 kupio sam Joyce. Tadašnjeg književnog luzera danas smatraju jednim od najutjecajnijih književnika 20. stoljeća, a zbirka Dublinci spada u njegova najbolja djela, zajedno s Uliksom i Portretom umjetnika u mladosti.
Malo tko nije čuo za Životinjsku farmu, roman Georgea Orwella u kojem on kritizira staljinistički režim. T.S Eliot, tada vlasnik izdavačke kuće Faber&Faber, 1944. godine odbio je anti-totalitarističku alegoriju uz obrazloženje da nije pametno kritizirati političku situaciju iz te perspektive. Orwell je sljedeće godine uspio objaviti Životinjsku farmu, no nije samo jednom doživio neuspjeh. Jedna američka izdavačka kuća ga je odbila smatrajući da je nemoguće prodati priču o životinjama u SAD-u.
Američki pisac Stephan King više od 40 puta doživio je neuspjeh kod izdavača prije nego što je uspio objaviti roman Carrie. Govorili su mu da nitko ne želi imati posla s negativnim utopijama, međutim danas ga smatraju kraljem horora. King, u svojoj knjizi On Writing, navodi kako je počeo slati priče u magazin sa 16 godina, no prvu priču su mu objavili s 20. U međuvremenu, on nije odustajao te je nakon svakog odbijanja nastavio pisati.
Veliki Gatsby Johna Scotta Fitzgeralda danas proživljava novu renesansu. Naime, nakon još jedne filmske adaptacije koja puni kinodvorane, ovaj roman, zajedno s likom Gatsbyja, ponovno je zaživio među raznolikom čitateljskom publikom. Međutim, Fitzgerald je imao problema u objavljivanju romana. Jedan izdavač odbio ga je istaknuvši kako bi roman bio pristojan da nema lika Gatsbyja.
Vladimir Nabokov i njegova Lolita također su prošli mukotrpan put do čitatelja. Naime, jedan mu je izdavač u pismu napisao da je roman previše mučan te predložio da ga se ‘zakopa na tisuću godina negdje ispod kamena’.
Iz iskustva velikih književnika može se zaključiti da negativna motivacija zna biti korisna, a odbijanje i neuspjeh snažni pokretači. Odbijanje u izdavaštvu česta je pojava i mladi pisci neprestano se susreću s njim. Konstruktivna kritika može pomoći neafirmiranim autorima da se poboljšaju i shvate gdje griješe. U tom slučaju, oni mogu poslušati savjete i raditi na svom pisanju. Ne možemo sa sigurnošću reći da su književnici iz ove priče to napravili, ali očito su imali vjeru u sebe i svoj dar. U svijetu književnosti, kao i u svakodnevnom životu, ambicioznost i upornost gotovo uvijek se isplate.
