Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Knjige

Preporuka: Amelie Nothomb i njezin japanski opus

28.09.2014. Marija Vukšić
Foto: produccionporcina.tumblr.com

Foto: produccionporcina.tumblr.com

Amelie Nothomb belgijska je autorica, dijete belgijskih diplomata zbog čega je dobar dio djetinjstva provela izvan domovine. Do pete je godine živjela u Japanu, a onda se preselila u Kinu zatim New York, Bangladeš, Burmu, Coventry i Laos. Slavu je stekla svojim prvim romanom Higijena ubojice (Hygene and the Assassin, 1992), i od tada je svake godine objavila po jednu knjigu. Tvrdi da godišnje napiše i do tri rukopisa i onda između njih odabere onaj koji joj se najviše sviđa. Mnogi je kritiziraju upravo zbog “masovne proizvodnje književnih djela” i sumnjaju u kvalitetu takvih “nabrzaka” napisanih knjiga. Neke su od njezinih knjiga djelomično autobiografske i odnose se na posebne periode u njezinom životu prije 1992. kad je objavila svoj prvi roman.

Počela je pisati kad joj je bilo 17 godina i idućih je pet godina provela pronalazeći sebe kao autoricu.  Pisanje o vlastitom životu omogućuje joj da “pokori samu sebe.” Kaže da je to isto kao kad je Virginija Woolf rekla: “Ništa se nije stvarno dogodilo dok nije zapisano.” Dok ne zapiše svoja sjećanja, nema osjećaj da su stvarna. Amelijin je stil pisanja jednostavan, vrvi šarenim i duhovitim opisima i mnogim malim životnim porukama i poukama. Iako se u njezinim djelima ne može naći neka veća filozofska dubina, važna su zbog prikaza kulturnih razlika i svih stvari kojima vrvi život nekog pojedinca. Te svakodnevne stvari i lekcije možda nisu velike, ali su stvarne i to ih čini važnima. Neće se svi pronaći u njezinim djelima. Ona se baziraju na njezinoj osobnosti, a ne može se svatko slagati sa svime, no svakako vrijedi pružiti im priliku.

Amelie se prije objavljivanja svojih knjiga osjećala kao izopćenica. “Tako sam se osjećala gdje god da sam bila i s kim god da sam bila. Osjećala sam se marignaliziranom u čitavome svijetu. Kad sam postala autorica i moje su knjige objavljene, osjećala se kao da barem nisam izopćenica među svojim čitateljima.” Mnogi se čitatelji poistovjećuju s njezinim likovima. “Čini se da je osjećaj izopćenosti raširen u svijetu. Ima nas mnogo takvih,” zaključuje Amelie.

Foto: insanehighway.tumblr.com

Foto: insanehighway.tumblr.com

Nothombine knjige, koje opisuju dio njezinog života u Japanu u koji se vratila kao odrasla žena sa zaboravljenim znanjem jezika, odnose se na dva aspekta njezinog života ondje: posao i ljubav. Strah i trepet (Fear and Trembling, 1999) priča je o poslovnoj Amelie koja je došla raditi u Tokio kao prevoditeljica za jednu tvrtku, no ubrzo se nađe izgubljenom u kulturi koju ne razumije. Nitko nije zadovoljan s njom što god da napravila ili ne napravila. Poslovan svijet Japana nije se složio s njezinim europskim mentalitetom i pristupom poslu, a ne pomaže niti činjenica da se očituje velika razlika između položaja muških i ženskih zaposlenika u tvrtci. Nažalost, bijeg je nemoguć jer je potpisala ugovor na godinu dana i dati otkaz značilo bi u potpunosti izgubiti obraz u japanskom društvu. Roman je dobio nagradu Grand Prix du roman de l’Academie francaise.

Ni Evina ni Adamova (Tokyo Fiancee, 2007) roman je o Amelijinom društvenom i ljubavnom životu u Tokiju koji se odvija u isto vrijeme kad i njezin poslovni život iz romana Strah i trepet. Amelie je upoznala Rinrija, tipičnog japanskog studenta, preko oglasa koji je objavila za poduke iz francuskog. On je za nju misterij, zaključana kutija koju mora otvoriti i poveznica s idiličnim sjećanjima na djetinjstvo koje je provela u Japanu. Iako su između njih i govorna i kulturna barijera, zajedno će proputovati Japan u potrazi za srećom koja se ponekad čini istinski neuhvatljivom. Roman je nominiran za nagrade Prix Goncourt i Prix Renaudot, a osvojio je nagradu Prix de Flore.

 

(Visited 518 times, 1 visits today)

Komentari