Preporuka – Black Sails: Pravi pirati s Kariba
Black Sails prava je piratska ljetna serija za vas ako želite za ove praznike dašak pustolovine, bilo da vam samo ležanje na plaži i razmišljanje o idućoj kombinaciji kuglica za sladoled nije dovoljno ili nemate te sreće da ste u blizini mora. Za početak moram reći da serija ima bolji intro od Game of Thrones-a. *le gasp!* To ne čudi pošto je, za početak, muziku skladao Bear McCreary (fanovi Battlestar Galactice zaplješćite jednom u znak slaganja), samo to je dovoljno da vas prođu trnci. Intro dugačak 90 sekundi režirali su Karin Fong i Michelle Dougherty uz Imaginary Forces studio, a u njemu se prikazuju prekrasne i detaljno napravljene bijele skulpture. One slikovito opisuju život pirata koje uvijek prati crna figura smrti, jednom će ih dostići, pitanje je samo kada? Alan Williams, vodeći dizajner Imaginary Forces studija, kaže da je radio intro tako da se pitao „kako bi najbolje prikazao divlju piratsku civilizaciju u europskom stilu toga vremena – baroku i rokokou?“ A to je tek početak.
Radnja se odvija na Karibima i Bahamima, vremenski period: 1715. godina. Otočić Nassau mjesto je gdje svi pirati dostavljaju svoju ukradenu robu koju zatim, u ime svog oca aristokrata, preprodaje Eleanor Guthrie. To je odličan potez zato jer nitko ne želi kupovati ukradenu robu direktno od pirata, ali kad ju prodaje netko tko ima ugled, to je već druga priča. U zamjenu za suradnju, pirati dobivaju određeni postotak zarade. Dakle, odmah napustite sliku o piratima kao neovisnim morskim vukovima koji rade samo za sebe i ponekad kradu od bogatih i daju siromašnima. Već sama ta činjenica naznaka je da je serija rađena barem s pola mozga. Osim razrađenog ekonomskog sustava koji je pod očitim utjecajem politike toga doba i točnih povijesnih elemenata (preporučam da tu i tamo proguglate neko ime ili događaj koje čujete u seriji), očita je i naznaka zanimljive ideologije koja se ponekad probije kroz dijaloge likova, a najbolje ju opisuju iduća dva citata (spoiler alert!):
„Civilization is coming and it means to exterminate us.“
„No matter how many lies we tell ourselves or how many stories we convince ourselves we’re a part of…we’re all just thieves awaiting a noose.“
Black Sails pirati nisu samo obični lopovi, pohlepni zlikovci ili romantični junaci koji iza sebe imaju neku tragičnu priču. Oni su različiti ljudi raznih religija, etničkih skupina, seksualnih orijentacija, jezika i kultura, a većina ih je odbacila civilizaciju jer im nije mogla pružiti život kakav smatraju da su zaslužili. Unutar pravila sustava u kojem žive, nisu mogli postići ono što su htjeli, stoga su odlučili iskoračiti izvan tog sustava. Većina ih jednostavno bježi od siromaštva, gladi i neprihvaćanja, dok neki imaju vlastite više ciljeve na pameti koji uglavnom uključuju neslaganje s postojećim političkim strujama.
Likovi su kompleksni što znači da ne možete odmah na početku serije dokučiti tko je dobar, tko je zao, a tko je dama u nevolji. Dapače, gledatelja se potiče na to da u potpunosti odbaci koncepte dobrog i zlog i prihvati perspektivu ljudi koji se nalaze izvan svih poznatih zakona i žele si osigurati što bolji život. U jednom trenutku poželite nekome liku izbiti sve zube, u drugome ga/ju želite potapšati po ramenu. Zbog toga je teško imati favorite, a i dobro je vidjeti da se likovi razvijaju i mijenjaju. Više je ljudski, a malo manje holivudski umjetno.
Budući da je to piratska serija podrazumijeva se manjak žena, ali ipak moram pohvaliti one rijetke ženske likove koji se pojavljuju. Napravljene su kao jake individue s posebnim motivima i svaka predstavlja element priče koje bez njih ne bi bilo, glavni su pokretači većine važnih događaja u seriji. Jednako su pune mana i istovremeno iritantne i briljantne kao i svi muški likovi. Ne stavlja ih se na pijedestal neke stereotipizirane ženske nevinosti i nježnosti.
U seriji (po Game of Thrones mjerilima) ima umjereno golotinje, uglavnom grudi, vagina i pozadina. Još uvijek čekam na pojavu nekog muškog spolnog organa pošto su takvi prizori doista rijetkost na ekranima. Krvi i nasilja po istome mjerilu također ima umjereno, a silovanja čak relativno malo tako da nježnije duše poput mene neće morati svakih pet minuta bježati u drugu sobu. Osim izražene muške seksualnosti, serija se ne libi pokazati žensku seksualnost i prikazati žene kao pokretače seksualnih odnosa. Iako postoji određena doza šovinizma (mora, ipak je to 18.stoljeće), na mjestu gdje vlada pravilo „tko je jači taj i tlači“ spol i rasa igraju tek sporednu ulogu. Tema trgovine robovima nije zaobiđena i pametno je stavljena u suprotnost situaciji na Nassau gdje potreba za sposobnim članovima posade briše ionako umjetno postavljene granice između boja kože.
Serija ima ocjenu 8 na IMDbu, a Rotten Tomatoes dali su joj svega 58% s objašnjenjem da su vizualni efekti odlični, ali dosadni likovi ne sprječavaju seriju da potone. No s druge strane, Truli Paradajzi seriji o zgodnom kanibalu koji kuha ljude uz klasičnu glazbu i pokušava vas natjerati da se emocionalno povežete s poremećenim psihopatom dali su 68% za prvu sezonu odnosno 100% za drugu tako da njihovo mišljenje neću pretjerano uvažiti.
Iako je jedan od producenata Michael Bay, srećom zasad niti jedan pirat nije izvukao divovski mač i zajahao krakena iz druge galaksije ili tako nešto. U svakom slučaju Black Sails nije neka emo serijica gdje svi glavni likovi imaju teške poremećaje ličnosti ili emocionalne probleme i rade drame ni iz čega jer im je dosadno u njihovim savršenim malograđanskim životima. Jedini Seks i grad elementi u priči savršene su pješčane plaže, prekrasno plavo nebo i rape…ovaj sex on the beach. Prva sezona zasad ima 8 epizoda, a druga se očekuje tek 2015. pa za utjehu u međuvremenu preporučam seriju Vikings koja dijeli neke slične elemente s Black Sails.
I za kraj, jeste li znali da postoji razlika između pirata i gusara? Naime, gusari su pljačkaši na moru koji pljačkaju u ime svoje zemlje i vladara (kao što je to radio Sir Francis Drake), a pirati su oni koji pljačkaju iz osobnih interesa.
