Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Knjige

Preporuka: Poul Anderson – Neprijateljske zvijezde

17.06.2013. Katarina Brbora
Foto: superknjizara.hr/zagrebačka naklada

Foto: superknjizara.hr/zagrebačka naklada

Poul Anderson jedan je od velikana znanstvene fantastike i ono što bismo danas nazvali njenim klasikom. Kod nas je tako prevedeno nekoliko njegovih romana: Planet djevica sa svojim luckastim naslovom koji bi možda sugerirao krivi žanr, Hodnici vremena, Čuvari vremena i Neprijateljske zvijezde koje je izdala Zagrebačka naklada 2004. godine. Svi oni zvuče prilično tipično za SF pa neće biti neko iznenađenje ako napišem kako iznenađenja zbilja nema. Ovoga puta priča je jedna od onih koja se događa na svemirskom brodu, a takve ili obožavate ili su vam smrtno dosadne. S obzirom na to da spadam u prvu skupinu privukao me i blurb koji je obećavao opasnu avanturu na rubu preživljavanja i živopisne likove kojima ću uskoro posvetiti koji redak.

Spomenuti brod šarmantnog imena Južnjački križ isprva je bio lansiran prema veoma udaljenoj zvijezdi Alpha Crucis na koju je trebao stići za četiri i pol stoljeća, no na svome puta ka odredištu snimio je neobičnu zvijezdu: ugaslo sunce kakvo nitko dotada nije imao priliku istražiti. Bogati i blazirani astrofizičar Terangi Maclaren odlučuje biti prvim čovjekom koji će joj se približiti i možebitno napisati još jednu novu briljantnu knjigu ili teoriju. Njegov je pilot Seiich Nakamura, ozbiljni i stpljivi zen budist s kolonijalnog planeta Sarai koji još uvijek čezne za Kyotom kojeg se sjeća iz djetinjstva. Tu je i znanstveni novak Dave Ryerson, mladić od dvadeset godina porijeklom s Vanjskih Hibrida gdje usred oceana i hladnoće polarnog vjetra živi njegov zahtjevni otac s kojim je u vječnom sukobu. Nedavno oženjen, Dave na otoku ostavlja svoju mladenku Tamaru i nevoljko odlazi na zadatak. Zadnji je član posade Chang Sverdlov, inžinjer s kolonijalnog planeta Krasna i član pobunjeničkog Bratstva koje radi na otcijepljenju od Zemlje i njenog mrskog protektorata. Ova se šarolika mala grupa strojem za modeliranje materije prebacuje na Južnjački križ gdje nevolje počinu vrlo brzo. Približivši se previše mrtvoj zvijezdi čija stravična gravitacija mrvi sve oko sebe ostaju bez pogona i mogućnosti da se materijaliziraju natrag. Prvotne napetosti između astronauta koji i ovako imaju malo zajedničkih točaka prerasta u očajničku borbu za opstankom i zdravim razumom.

Ova klasična ‘izgubljeni u dalekom svemiru’ priča sramežljivo koketira s žanrom horora i obećane avanture, no u njenom središtu zapravo nije ni jedno ni drugo. Strah od pustog i strašnog svemira, te mehanički kvarovi na brodu sa svim svojim opasnostima po živote posade služe tek za psihološko profiliranje Andersonovih likova. Maclaren tako svoje unutrašnje konflikte zadržava za sebe i izvana se i dalje doima totalno cool, Nakamurin oklop od pristojnosti puca te on otkriva sasvim neobičnu fobiju za jednog kozmonauta, Davea pri zdravoj pameti drži želja za ponovnim susretom s Tamarom, a Sverdlov nakon jednog kaubojskog ispada pokazuje herojsku požrtvovnost za koju vjerojatno ni sam nije znao da je ima u sebi. Nažalost, sve to traje prekratko da bi se čitatelj istinski saživio s likovima i njihovom psihom, no kraj cijele te svemirske zavrzlame barem nije klišeiziran, te ima i jedan zgodan i neočekivan twist. S druge strane, tu su i konstantni i veoma detaljni tehnički opisi pogona broda, strojeva, te zakona fizike koji vrijede i ne vrijede u blizini mrtvog sunca što je veoma ometajuće ako niste najbolji prijatelj Sheldona Coopera.

Sve u svemu, najveća bi zamjerka Andersonu bila ta što jedan od elemenata priče nije gurnuo do kraja: bio to natuknuti strah od nepoznatog i dalekog prostranstva ili mračni labirinti psihe koje svemirska putovanja često otvore. Glavno pitanje koje se proteže kroz cijelu knjigu, a to je: zašto se čovjek uopće upućuje na riskantna putovanja preko oceana, zraka ili svemira, dobija na samom kraju i svoj jednostavan odgovor, no do njega ostavljam da sami probijete put.

(Visited 232 times, 1 visits today)

Komentari