Preporuka: Veliki Gatsby – Velika kronika ludih dvadesetih
Iako uz pojam društvene kronike u književnosti najčešće vezujemo autore francuskog i ruskog realizma, roman Veliki Gatsby američkog romanopisca i autora brojnih kratkih priča Francisa Scotta Fitzgeralda jednako tako možemo smatrati društvenom kronikom ludih dvadesetih. Jedan od filmova koji najbolje prikazuju mondeni život kakav su vodili Francis i njegova supruga Zelda, ali i likovi njegovog najpoznatijeg romana jest Ponoć u Parizu filmske legende Woodyja Allena, u kojem ste također mogli zamjetiti i Francisa i Zeldu u sporednim ulogama.
Lik iz naslova romana koji se smatra jednim od klasika američke književnosti (koja zbog svog specifičnog vremena nastanka često vodi bitku s tim što jest klasik), Jay Gatsby, veteran je Prvog svjetskog rata koji se naglo obogatio na vrlo vjerojatno nemoralan način, a još od mladosti zaljubljen je u Daisy, sada udanu za Toma Buchanana. Sve događaje pred nas iznosi Nick Carraway, mladić koji se tek doselio na njujorški Long Island u potrazi za uspjehom.
Osnovni zaplet romana prati romansu između Jayja Gatsbyja i Daisy Buchanan, koja je bila svojevrsna zabranjena ljubav u gradiću Louisvilleu u kojem su odrasli. Sada, desetak godina kasnije, Jay je bogat i prilično misteriozan vlasnik ogromne vile na Long Islandu, a Daisy je udana za Toma, iako u tom braku i nije previše sretna. Gatsby je poznat i po velikim zabavama na koje dolaze desetci ljudi koji mu niti ne znaju ime, a sve su organizirane kako bi privukle pažnju njegove nesuđene ljubavi.
Roman Veliki Gatsby u velikoj je mjeri inspiriran iskustvom samog autora. Neki proučavatelji djela Francisa Scotta Fitzgeralda tvrde kako i Nick Carraway i Jay Gatsby djelomično utjelovljuju ličnost samog autora. Nick Carraway kao skromni mladić koji je došao iz provincije u Long Island, gdje živi okružen svojevrsnim američkim plemstvom, baš kao što je Fitzgerald dvadesetih došao u istu tu četvrt i živio okružen svojevrsnim američkim plemstvom (obitelji Guggenheim, Pulitzer…). S druge strane, Fitzgerald je bio poznat po čestim zabavama i raskalašenom životu koji je vodio putujući diljem Europe sa suprugom Zeldom, a oboje su naposljetku prilično nesretno završili, kao i sam Jay Gatsby.
U romanu Fitzgerald kroz usta pripovjedača Nicka Carrawayja vrlo realistično opisuje život za vrijeme ludih dvadesetih, te propast američkog sna koja se evidentno bliži, ali je svi likovi u romanu ignoriraju. Prikazuje ispraznost života tog visokog sloja, koji se sastoji od smišljanja što bržeg mogućeg načina zarade, odlaska na luksuzne zabave, ogovaranja i lova na bogate partnere, ali prikazuje (u puno manjoj mjeri) i siromašnu, radničku i zanemarenu Ameriku koja nagovještava brzu propast koja će se dogoditi već 1929.
Upravo lik Gatsbyja, koji pripada takozvanim skorojevićima (u antičkom Rimu rekli bi homo novus, a Amerikanci koriste francusku frazu nouveau riche) , dokaz je kako novac nije presudan za sreću u životu, koliko god to zvučalo kao poruka iz self-help literature. Unatoč svom luksuznim zabavama, skupocjenim automobilima, ogromnoj vili, Jay Gatsby nije uspio ponovno osvojiti Daisy i pobijediti Toma.
Fitzgerald je prvotno nazvao roman Trimalchio, prema liku iz Petronijevog satiričnog romana Satyricon. Sličnosti između Trimalchia i Gatsbyja nikako nisu zanemarive – oboje su poznati po luksuznim zabavama na kojima se serviraju gastronomske delicije (Fitzgerald kao i Petronije detaljno opisuje jelovnik), ali je Trimalchio ipak u centru pozornosti na svojim zabavama, dok za Gatsbyja brojni njegovi gosti niti ne znaju, te se vrlo rijetko uopće zapitaju tko je misteriozni vlasnik velike vile koji osigurava orkestar i enormne količine hrane za svoje goste tijekom cijele noći.
Veliki Gatsby roman je koji se može čitati na nekoliko razina – kao kritika društva, kao studija karaktera, te kao ljubavni roman. Postoji barem pet filmskih adaptacija, od kojih je zasada najpoznatija ona iz 70-ih s Miom Farrow i Robertom Redfordom u naslovnim ulogama. Nova adaptacija u režiji Baza Luhrmana otvorit će festival u Cannesu, a u naslovnim ulogama su Leonardo di Caprio i Carey Mulligan. Iako iz trailera možemo vidjeti kako se redatelj fokusira na vizualnu komponentu, kostimografiju i scenografiju koje su doista autentične, iskreno se bojim kako će ta vizualna komponenta romana nadmašiti onu sadržajnu. U svakom slučaju, prije filma vrijedi pročitati roman, jer sjajne Fitzgeraldove karakterizacije likova, originalno pripovjedanje i britke komentare nemoguće je prenijeti na veliko platno ili kazališne daske.
