Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Izvedbene umjetnosti

“Proces” (Gavella): Nedovoljno hrabra adaptacija kultnog romana

25.03.2018. Ana BaturinaFoto: www.gavella.hr

Proces” – klasik moderne svjetske književnosti, objavljen 1925. godine intrigira i ostaje nepoznanica do današnjih dana. Zbog čega je bankovni činovnik Josef K. uhićen, pod kojim se okolnostima protiv njega vodi proces, što znače likovi i njihovi postupci, a gdje se u priču o pravosuđu i birokraciji mogu upisati značenja totalitarnog sistema, religije, odgoja i civilizacije, pitanja su koja padaju na pamet kada je riječ o Kafkinu remek-djelu. Sam roman doživio je brojna kazališna uprizorenja. Ipak, kod nas je u profesionalnom kazalištu postavljan rijetko – posljednji put koncem sedamdesetih u Teatru &TD.

Pred velikim izazovom našao se Gavellin tim, jer dramatizirati, režirati i odigrati Kafkin “Proces” predstavlja izazov u svakom obliku. Nažalost, u tome su uspjeli tek djelomično pa je takav i rezultat – osrednja predstava. Prema prijevodu Zlatka Crnkovića autori su dramatizacije Dubravko Mihanović i Rene Medvešek, koji potpisuje i režiju predstave.

“Bit će da je Josefa K. netko oklevetao jer su ga jednog jutra uhitili, iako nije učinio nikakvo zlo”, prva je, vjerojatno i najviše puta citirana rečenica iz romana kojom počinje i predstava. Potom slijedi neizostavna scena uhićenja u sobi, koja se nešto kasnije, kada Josef K. prepričava gospođici Bürstner što mu se dogodilo, ponavlja još jednom, što je jedan od boljih i efektnijih postupaka u komadu. Ostatak je dramatizacije predvidljiv, tek uz poneko kronološko odstupanje ili pretapanje scena, dakako u svrhu ekonomičnosti same predstave. Kafkin stil odlikuje posebna vrsta humora, a to je, nažalost, u ovoj adaptaciji ostalo visjeti u zraku.

Foto: www.gavella.hr

Možda je najveće iznenađenje izostanak parabole o vratima, bitne i nebrojeno puta tumačene scene. Sam redatelj u najavama predstave isticao je da se vodio idejom manje je više, što je vjerojatno opravdanje za ispuštanje tih važnih prizora iz katedrale (kao i još nekih). Kako bilo, prizori i scene lako se nižu jedni za drugima, djeluju estetski lijepo, ujednačeno i – što je u ovom slučaju dobro – ne nastoje tumačiti višestruku metaforiku romana.

Očekivana obična crna scenografija (s nekoliko stolaca i minimalnim brojem namještaja) rad je Tanje Lacko. Među dojmljivijim scenama svakako su one potpunoga mraka, s tek nekoliko upaljenih ručnih svjetiljki. Osim što su ugodan kontrast praznoj sceni, stvaraju posebnu atmosferu. Prizori u kojima Jozef K. (vrlo dobar Nikola Baće) iz potpunoga mraka iznosi djeliće svoje obrane, najbliži su onome što bi se moglo nazvati kafkijanskim. Ipak, moment začudnosti kod lika, a onda i kod gledatelja, izostaje.

Na tragu kafkijanskoga tona je glazba (Zoran Šćekić) koja odlično dočarava ono čega bi u predstavi trebalo biti više – osjećaja muke, neizvjesnosti, apsurda iz kojega nitko ne vidi izlaz. Nedostaje i osjeta za prostor, a upravo je prostor u Kafkinim hodnicima, tavanima, sobama, potkrovljima, pa i ulicama nabijen, neprolazan i zbog toga moćan. Gavellin Jozef K. završava zatrpan balama registratora u nekom nedefiniranom, ali suzdržanom prostorno-vremenskom procjepu. Kostimi Marite Ćopo prate redateljsku viziju komada, a bezlična osnovna kombinacija koju nose svi glumci (crne hlače i bijele košulje) zanimljivo je nadograđena pojedinim odjevnim komadima koji pojačavaju karaktere likove – crveni ogrtač odvjetnice Huld, prsluk slikara Titorellija, crni kaput Josefa K…

Foto: www.gavella.hr

Nikola Baće po prvi puta igra glavnu ulogu, igra hrabro, izvrsno artikulira te nosi čitavih sat i četrdeset minuta trajanja predstave. Ipak, njegov Jozef K. distanciran je, skoro nimalo začuđen vlastitom situacijom, no odgovor na to leži u režiji. Od ostalih valja pohvaliti Hrvoja Klobučara koji na scenu donosi živost i novu energiju u ulozi trgovca Blocka koji se, kako se čini, možda i najbolje snalazi na sudu. Solidna su ostvarenja Ankice Dobrić kao seksualizirane Poslužiteljeve žene i Perice Martinović kao gđe Grubach. Ostatak ansambla igra kao sudsko-birokratski kor, što je prihvatljivo i opet, očekivano redateljsko rješenje.

Kada je o Kafki riječ, lako je upasti u karikaturu i pretjerano pojednostavljenje, a tome se ova predstava uspjela oduprijeti. Ipak, konačna je ocjena da se moglo malo i riskirati. Tada bi Gavella možda dobila hrabriju i zanimljiviju adaptaciju. Ovako ostaje prosječna predstava, prepoznatljivoga redateljskoga potpisa, očišćena od bilo kakvog viška, no namijenjena ponajviše Gavellinoj srednjoškolskoj publici.

(Visited 157 times, 16 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari