novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Proces” (Gavella): Nedovoljno hrabra adaptacija kultnog romana

Proces
Foto: www.gavella.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Proces” – klasik moderne svjetske književnosti, objavljen 1925. godine intrigira i ostaje nepoznanica do današnjih dana. Zbog čega je bankovni činovnik Josef K. uhićen, pod kojim se okolnostima protiv njega vodi proces, što znače likovi i njihovi postupci, a gdje se u priču o pravosuđu i birokraciji mogu upisati značenja totalitarnog sistema, religije, odgoja i civilizacije, pitanja su koja padaju na pamet kada je riječ o Kafkinu remek-djelu. Sam roman doživio je brojna kazališna uprizorenja. Ipak, kod nas je u profesionalnom kazalištu postavljan rijetko – posljednji put koncem sedamdesetih u Teatru &TD.

Pred velikim izazovom našao se Gavellin tim, jer dramatizirati, režirati i odigrati Kafkin “Proces” predstavlja izazov u svakom obliku. Nažalost, u tome su uspjeli tek djelomično pa je takav i rezultat – osrednja predstava. Prema prijevodu Zlatka Crnkovića autori su dramatizacije Dubravko Mihanović i Rene Medvešek, koji potpisuje i režiju predstave.

“Bit će da je Josefa K. netko oklevetao jer su ga jednog jutra uhitili, iako nije učinio nikakvo zlo”, prva je, vjerojatno i najviše puta citirana rečenica iz romana kojom počinje i predstava. Potom slijedi neizostavna scena uhićenja u sobi, koja se nešto kasnije, kada Josef K. prepričava gospođici Bürstner što mu se dogodilo, ponavlja još jednom, što je jedan od boljih i efektnijih postupaka u komadu. Ostatak je dramatizacije predvidljiv, tek uz poneko kronološko odstupanje ili pretapanje scena, dakako u svrhu ekonomičnosti same predstave. Kafkin stil odlikuje posebna vrsta humora, a to je, nažalost, u ovoj adaptaciji ostalo visjeti u zraku.

Foto: www.gavella.hr

Možda je najveće iznenađenje izostanak parabole o vratima, bitne i nebrojeno puta tumačene scene. Sam redatelj u najavama predstave isticao je da se vodio idejom manje je više, što je vjerojatno opravdanje za ispuštanje tih važnih prizora iz katedrale (kao i još nekih). Kako bilo, prizori i scene lako se nižu jedni za drugima, djeluju estetski lijepo, ujednačeno i – što je u ovom slučaju dobro – ne nastoje tumačiti višestruku metaforiku romana.

Očekivana obična crna scenografija (s nekoliko stolaca i minimalnim brojem namještaja) rad je Tanje Lacko. Među dojmljivijim scenama svakako su one potpunoga mraka, s tek nekoliko upaljenih ručnih svjetiljki. Osim što su ugodan kontrast praznoj sceni, stvaraju posebnu atmosferu. Prizori u kojima Jozef K. (vrlo dobar Nikola Baće) iz potpunoga mraka iznosi djeliće svoje obrane, najbliži su onome što bi se moglo nazvati kafkijanskim. Ipak, moment začudnosti kod lika, a onda i kod gledatelja, izostaje.

Na tragu kafkijanskoga tona je glazba (Zoran Šćekić) koja odlično dočarava ono čega bi u predstavi trebalo biti više – osjećaja muke, neizvjesnosti, apsurda iz kojega nitko ne vidi izlaz. Nedostaje i osjeta za prostor, a upravo je prostor u Kafkinim hodnicima, tavanima, sobama, potkrovljima, pa i ulicama nabijen, neprolazan i zbog toga moćan. Gavellin Jozef K. završava zatrpan balama registratora u nekom nedefiniranom, ali suzdržanom prostorno-vremenskom procjepu. Kostimi Marite Ćopo prate redateljsku viziju komada, a bezlična osnovna kombinacija koju nose svi glumci (crne hlače i bijele košulje) zanimljivo je nadograđena pojedinim odjevnim komadima koji pojačavaju karaktere likove – crveni ogrtač odvjetnice Huld, prsluk slikara Titorellija, crni kaput Josefa K…

Foto: www.gavella.hr

Nikola Baće po prvi puta igra glavnu ulogu, igra hrabro, izvrsno artikulira te nosi čitavih sat i četrdeset minuta trajanja predstave. Ipak, njegov Jozef K. distanciran je, skoro nimalo začuđen vlastitom situacijom, no odgovor na to leži u režiji. Od ostalih valja pohvaliti Hrvoja Klobučara koji na scenu donosi živost i novu energiju u ulozi trgovca Blocka koji se, kako se čini, možda i najbolje snalazi na sudu. Solidna su ostvarenja Ankice Dobrić kao seksualizirane Poslužiteljeve žene i Perice Martinović kao gđe Grubach. Ostatak ansambla igra kao sudsko-birokratski kor, što je prihvatljivo i opet, očekivano redateljsko rješenje.

Kada je o Kafki riječ, lako je upasti u karikaturu i pretjerano pojednostavljenje, a tome se ova predstava uspjela oduprijeti. Ipak, konačna je ocjena da se moglo malo i riskirati. Tada bi Gavella možda dobila hrabriju i zanimljiviju adaptaciju. Ovako ostaje prosječna predstava, prepoznatljivoga redateljskoga potpisa, očišćena od bilo kakvog viška, no namijenjena ponajviše Gavellinoj srednjoškolskoj publici.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari