Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Film

Pronađen odgovor na jedan od najvećih misterija modernog doba – koliko je svojih likova Tarantino ubio

13.07.2014. Lucija Klarić
FOTO: facebook.com

FOTO: facebook.com

Svaki veliki redatelj ima određeni autorski potpis: dok su za Tarkovskog tipične poetske sekvence, a Godard je jednostavno čovjek-kino, za Quentina Tarantina to je sigurno nasilje. Novinari su ga i više nego dovoljno puta prozivali i ispitivali otkuda dolazi ta potreba za krvavim scenama i neizbježno pokušavali svaliti sve probleme današnjeg društva po pitanju nasilja na filmove poput njegovih koji ga eksplicitno prikazuju. Tarantino je toliko prozivan u tome kontekstu da su određeni intervjui i radi toga završavali poprilično neugodno kao što je bio slučaj s britanskim novinarom Krishnan Guru-Murthyem

Sam Tarantino po pitanju nasilja u svojim filmovima razlaže stvari vrlo jednostavno, baš kao što je jednom izjavio – “Nasilje je samo jedna od mnogih stvari koje možete raditi na filmu. Na filmu je ono cool i sviđami se.”. Za Tarantina “nasilje u stvarnom životu je nasilje u stvarnom životu, filmovi su filmovi”, čiste savjesti ne povezuje ta dva fenomena, siguran je u stavu da nasilni filmovi nisu ono što motivira nasilje samo. Nasilje kao takvo ne podržava, dapače smatra ga “jednim od najbitnijih problema u Americi.”

Možda će se mnogi sociolozi usprotiviti takvim jednostavnim definicijama, ali u nekoj ogoljenoj logici ona i nisu daleko od istine. Kad bi film bio medij koji bi tako snažno mogao utjecati na pojedinca i društvo u globalu, s obzirom na generalnu rasprostranjenost nasilnih scena u holivudskim filmovima, gotovo se nameće zaključak da bismo živjeli u svijetu ubojica. Da je, s druge strane, ljudska osjetljivost na nasilje kao takvo u globalnom deficitu, gdje ono postaje fenomen za “dobar dan”, ne može se poreći. Što je bilo prije – kokoš ili jaje? Jesu li mediji i kultura stvorili takvo okruženje ili oni su oni samo projekcija trenutnog stanja globalne svijesti? Ili možda uopće ne možemo tako direktno povezati te fenomene? U svakome slučaju tema nasilja otvara širok prostor za raspravu, kao kompleksan simptom našeg društva, ali ipak je sigurno da Tarantino nije taj koji je njegov uzročnik ili katalizator.

Činjenica je da (usprkos svemu) uživamo u Tarantinovim filmovima, samim time i u obilju krvavih scena, a one su kao Tarantinov autorski potpis odavno prešle iz domene teških tema u prostor za šalu. Upravo je vodeći se takvim pristupom i pitajući se jedno zapravo intrigantno pitanje: koliko je uopće Tarantino ubio likova u svojim filmovima?, Vanity Fair odlučio napraviti slikovni pregled Tarantino-ubojstava. Sve skupa izbrojali su ih 560 iako su neke brojke tek procijenjene budući da je nemoguće odrediti koliko je nacista bilo u kazalištu pri požaru u Inglorious Basterdsima ili koliko je mrtvih u posljednjoj sceni Django Unchained.

FOTO: vanityfair.com

FOTO: vanityfair.com

Pročitajte i Komentar – The Mean World Syndrome: Opasan pseudo svijet

Komentari