Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Vizart

Prva samostalna izložba Zlatana Vehabovića otvara se u MSU

12.09.2015. Ana-marija SeverFoto: facebook/ event

Zlatan Vehabović ove nam se jeseni u Muzeju suvremene umjetnosti predstavlja sa sasvim novim ciklusom, što je ujedno i njegova prva samostalna izložba u Hrvatskoj. Izložba pod nazivom “Temelji u blatu” (‘Foundations in Mud’) otvara se 15. rujna i traje do 4. listopada, a priredila ju je kustosica Leila Topić.

Prema njezinim riječima, Zlatan Vehabović zauzima jasnu vodeću poziciju u kontekstu svog naraštaja i prepoznatljiv je po sustavnom prekoračivanju matičnog područja slikarstva, odnosno svojevrsnom razvodnjivanju disciplinarnog središta, kao i zbog specifičnog posezanja za računalno ili fotografski stvorenim predlošcima.

Važan inicijalni impuls Zlatanova je skorašnja potreba da rastače formu karakterističnu za prethodne radove, da stvara novi kontekst. Naime, u prethodnom ciklusu izloženom 2011. godine naslovljenom “Sweepenig Confetti from the Floor of the Conrete Hole”, predstavljenom u Kući Lauba, diktirao je formu.

No, Zlatan ovaj put ustraje na voljnom i svjesnom napuštanju čvrste forme, te ih u novom ciklusu rastače.

Umjetnik je napomenuo da se naziv novog ciklusa odnosi ponajprije na njegov subjektivan osjećaj pomanjkanja osnovnog slikarskog znanja, nedostatnost gradiva stečenog tijekom studentskih godina, odnosno osjećaja da isključivo vlastitim slikarskim naporima mora graditi temelje slikarske vještine.

“Kao svojevrsnu misiju, Zlatan si je uzeo u zadatak da će graditi, učiti i spoznavati formu, onu koja se pojavljivala još tijekom studiranja te održavala posljednjih petnaestak godina. Taj zadatak je razrađivao i uvježbavao s namjerom da slikarsku vještinu (Zlatan je naziva toolboxom) dovede do krajnjeg savršenstva te da bi mu naposljetku priskrbila stanovitu slobodu. Preciznije, Vehabović svoje prethodne cikluse doživljava kao svojevrsni temelj (u blatu) jer uviđa da mu figuracija, kao slikarska odrednica, više nije bitna.” – naglasila je kustosica.

Tematski, novi ciklus problematizira ulogu i važnost ljudskih skloništa, ističući moćan psihološki aspekt mjesta u kojima tražimo zaklon.

Komentari