Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Izvedbene umjetnosti

Ususret premijeri: Puccinijeva “Manon Lescaut” u zagrebačkom HNK dočarava današnju Europu

06.04.2016. Veronika RagužFoto: www.hnk.hr

Opera zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta ove je godine odlučila publici predstaviti djela koja duže vrijeme nisu bila izvođena na daskama naše središnje kazališne kuće. Vodeći se tom politikom, 8. travnja premijerno će zaigrati poznata Puccinijeva opera “Manon Lescaut” u režiji Dominiquea Pitoiseta i pod dirigentskom palicom Nikše Bareze.

Giacomo Puccini rođen je u Lucci 1858. godine. Od djetinjstva se glazbeno obrazovao, najprije kod oca i ujaka, potom na Glazbenom institutu u rodnome gradu, a 1880. upisuje Konzervatorij u Milanu gdje studira kompoziciju, no kasnije se ipak opredjeljuje za glazbenu scenu. Njegova prva opera Le Villi praizvedena je u Milanu 1884. godine i nakon nje dobiva ponudu za novu operu, pod uvjetom da mu libretist bude Francesco Fontana. Iako nije savršeno skladana poput njegovih kasnijih opera, “Manon Lescaut” Puccinijev je prvi veliki uspjeh. Praizvedbu je doživjela u Torinu 1893. godine, a svom je autoru donijela veliki glazbeni ugled. Puccinija karakterizira maštovitost, inovacija, lucidnost i poštivanje dramskog tempa. Neka od njegovih najpoznatijih djela opere su „La Boheme“, „Tosca“ i „Madame Butterfly“.

Libreto, odnosno dramska radnja i karakterizacija likova za Puccinija su bili iznimno važni. Tako je na libretu za „Manon Lescaut“, napisanom po uzoru na roman Abbea Prevosta „Povijest viteza des Grieuxa i Manon Lescaut“, Puccini surađivao sa šest libretista jer nikako nije bio zadovoljan tekstom. „U svojim se djelima Puccini bavi likovima s margina društva, a posebno ženama. On je istovremeno feminist i anarhist; želi nam otvoriti oči. U ovoj operi donosi lik zlostavljane žene koju brat prisiljava na prostituciju. No, na smrt je osuđuje čitavo društvo, tj. svijet moći, novca i seksa“, govori redatelj Dominique Pitoiset.

Foto: www.hnk.hr

Foto: www.hnk.hr

Prvi čin opere počinje slučajnim susretom mladoga studenta Renata des Grieuxa i Manon Lescaut, koju brat prati u samostan. No, od tog nauma odustaje kada čuje da se za njegovu sestru zanima stari bogataš Geronte de Ravoir. Manon isprva bježi s des Grieuxom, no vraća se Geronteu. Ipak, u drugome činu dolazi do ponovnog susreta ljubavnika. Manon biva uhićena zbog krađe dragocjenosti iz Geronteova doma i osuđena na deportaciju u Ameriku. Na njen brod uspijeva se ukrcati i des Grieux. U četvrtom činu, došavši u New Orleans, mladi ljubavnici lutaju pustinjom, no Amerika za njih nije obećana zemlja – Manon umire na ljubavnikovim rukama.

Probleme novca, pohlepe, politike, religije i prostitucije redatelj Pitoiset želio je naglasiti scenografijom. Ona je jednostavna; u prostoru dominiraju jasne, čiste linije. Na scenu ženski likovi izlaze iz podnožja pozornice i tako se želi naglasiti da su zlostavljane. „Prvi se čin odigrava u jednom samostanu, drugi u običnome peep-showu koji vodi Geronte, treći čin na sudu u kojemu se redaju djevojke osuđene na deportaciju u kolonije, a četvrti se događa u praznome prostoru, jer Amerika je tada samo jedna iluzija koje zapravo još nema“, objašnjava Pitoiset. Kostimi, koje potpisuje Axel Aust, prilagođeni su našemu vremenu, a na pitanje zašto povezuje suvremene kostime i scenu s pričom 18. stoljeća, Pitoiset odgovara: „Mislim da se i danas događaju slične stvari, samo što je današnji svijet još i gori jer danas postoji svijest o zlostavljanju žena. Sanjali smo ljepšu Europu od one u kojoj živimo danas, no međuljudski se odnosi nisu previše promijenili od Manonina vremena.“

Unatoč čestim promjenama libretista, Puccini je u melodiji ostao dosljedan. Maknuo je sve nebitne detalje i naglasak stavio na strast i emocije; pustio je da tok svijesti ide tamo gdje razum prestaje. „Manon je u smrt ispraćena melodijom koju je Puccini napisao tri godine ranije. Naime, radi se o glazbi iz „Krizantema“, elegiji za gudački kvartet. Iste je godine napisao i tri menueta, koja su također dio ove opere. Zanimljivo, ton u drugom dijelu elegije koji donosi prva violina u originalu je dis, dok je u četvrtom činu opere on pola tona niži kako ne bi zvučao disonantno. No, sam Puccini ga nikada za života nije korigirao i prilikom izvođenja opere ostavljao je dis, pa sam i ja učinio isto“, pojašnjava maestro Nikša Bareza koji će ravnati zagrebačkim orkestrom.

Foto: www.hnk.hr

Foto: www.hnk.hr

Maestro Nikša Bareza jedan je od najuspješnijih hrvatskih dirigenata u posljednjih 50 godina. Surađivao je s velikim i poznatim skladateljima 20. stoljeća kao što su Benjamin Britten, Carl Orff, Olivier Messiaen, Dmitrij Šostakovič, Luigi Nono i drugi. Od 2001. do 2007. godine bio je glavni glazbeni ravnatelj Opere i Filharmonije Robert Schumann u Chemnitzu. Ravnao je premijernom izvedbom Beethovenova Fidelija u povodu 200. godišnjice neovisnosti Meksika te otvorenja obnovljene zgrade Opere Palacio de Bellas Artes u Mexico Cityju, gdje mu je 2011. ponuđena i titula gostujućeg šefa-dirigenta. Devetnaest je godina bio šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a. U svome radu osobito se zalaže za suvremenu glazbu te veliku pozornost posvećuje hrvatskoj glazbenoj baštini i novim djelima domaćih skladatelja.

Upravo je Bareza bio taj koji je tijekom njihove suradnje u Toulouseu na operi „La Boheme“ nagovorio Dominiquea Pitoiseta da prvi put dođe u Zagreb i radi na “Manon Lescaut”. Pitoiset sebe ne opisuje kao velikog Puccinijeva obožavatelja, no ističe kako je za Manon čuo još u djetinjstvu, kada je u jednoj knjizi zaokružio rečenicu „Manon je umrla“ i sa strane napisao „Zašto“. Francuski redatelj, scenograf i glumac prvo je studirao arhitekturu i kiparstvo, da bi zatim završio l’École supérieure d’art dramatique Nacionalnoga kazališta u Strasbourgu (TNS). Prvu opernu predstavu, Mozartov „Figarov pir“, režirao je 1995. u švicarskom Lausanne. Bio je umjetnički ravnatelj Nacionalnoga kazališta Bourgogne u Dijonu i Nacionalnoga kazališta u Bordeauxu (TnBA). U pariškoj Opéri Bastille 1999. godine režirao je Mozartova „Don Giovannija“, a u Opéri Garnier Purcellove „Dido et Aeneas“ 2008. godine.

Imam samo riječi hvale za gospodina Pitoiseta. Strpljiv je i ugodno je s njim raditi. Vidi se da ima ideju i pomogao nam je donijeti ju na scenu“, govori Siniša Hapač koji će tumačiti lik Lescauta, Manonina brata. „Redatelj je od nas tražio realnost, želio je da dočaramo karakter likova koje tumačimo, kako bismo se razvili i glumački“, dodaje Rebeka Lokar koja će publici dočarati lik Manon Lescaut na izvedbama 8., 14., 21. i 23. travnja.

Foto: www.hnk.hr

Foto: www.hnk.hr

Siniša Hapač solo pjevanje učio je kod profesora Marija Gjuranca, a svoj bariton usavršavao je na milanskom Conservatorio Giuseppe Verdi. Članom Opere HNK postao je 1998. godine u svojstvu zborskog pjevača, a od 2008. nosi status prvaka opere. Za ulogu Mazepa u operi „Mazepa“ Petra Iljiča Čajkovskoga dobio je Nagradu hrvatskog glumišta i nagradu Vladimir Ruždjak. Lik Lescauta prije nekoliko je godina tumačio u riječkom HNK pa su njegove pripreme za zagrebačku premijeru bile nešto kraće. „Uvijek je lakše glumiti ono što niste privatno, a i zanimljivo mi je glumiti likove poput Lescauta. Doduše, Puccini je zahtjevan jer on kroz glazbu još više stavlja naglasak na Lescautove emocije i težnju za bogatstvom”, ističe Hapač.

Manon je lik koji prolazi kroz puno emocionalnih stanja, no unatoč prostituciji, ona traga za pravom ljubavlju. „Na ulozi sam počela raditi krajem prošle godine. No, moje pripreme nisu gotove nakon premijere. Uvijek se snimam i slušam svoje izvedbe kako bih mogla svaki put biti što bolja“, ističe Rebeka Lokar koja se školovala u Mariboru u klasi Maura Augustinija. Godine 2007. dobila je stipendiju na Teatro Lirico Sperimentale di Spoleto. Kao mezzosopran nastupala je u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru, a pjevala je i u Japanu, Umbriji i Veneciji. Svoj sopranski debi imala je u Teatro Regio di Torino.

U operi “Manon Lescaut” nastupaju i Kristina Kolar, Ljubomir Puškarić, Renzo Zulian, Ozren Bilušić, Ivica Trubić, Ivo Gamulin, Božimir Lovrić, Alen Ruško, Antonio Brajković, Tena Lebarić Rašković, Anastasija Dikmikj i Andrija Palada. Oblikovatelj svjetla i asistent scenografa je Christophe Pitoiset. Nakon premijere, reprize možete pogledati 14., 19., 21., 23. i 28. travnja.

Komentari