Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Intervju

Punčke: “Trudimo se napredovati kako bi sljedeći put pokazale da smo sposobne za sve”

08.04.2015. Nikolina Lončar
Foto: facebook.com/puncke, Bojan Crnić

Foto: facebook.com/puncke, Bojan Crnić

Indie trio Punčke, djevojke za instrumentima čije svirke karakteriziraju uvjerljivi scenski pokreti i zarazni nanosi buke, iza sebe imaju debitantski album „Sunčano s povremenom naoblakom“ i dva EP-a. Ruby za bubnjevima, Anja za basom te Lucija na gitari i mikrofonu stvaraju raznolik spektar pjesama, od nježne Petre Pan do repetitivne i minimalističke skladbe Ja sam ta. Kombinirajući različite utjecaje stvorile su vlastiti zvuk koji su potvrdile uživo na dvjestotinjak koncerata, a sada dolaze u Tvornicu kulture održati nastup u Velikom pogonu 18. travnja, i to uz podršku noise benda ###. Povodom ovoga koncerta izmijenili smo nekoliko riječi s frontwomenicom Lucijom Ivšić, a pritom smo se dotaknuli i ranih dana ovog sastava te nadolazećeg drugog albuma.

Zašto ste se baš nazvale Punčke i kako ste točno počele svirati?

Ruby i ja smo sjedile zajedno u srednjoj školi i na jesen u 2. razredu počele smo svirati u njezinom podrumu. Krenule smo s obradama (Ramonesi, White Stripes, Pixies) i kroz mjesec-dva napravila sam našu prvu pjesmu Ispred nas. U to je vrijeme pjevala Nina čiji je prijatelj predložio da se zovemo Punčke jer nismo imale ime benda jer nismo ni planirale imati bend, a već smo imale prvu svirku. Spletom okolnosti sve se brzo izdogađalo i nastale su Punčke. Iz godine u godinu su se mijenjale članice, u jednom trenutku nas je čak bilo i šest, imale smo i dva basista u jednom periodu, sve do kraja 2010. godine kada je u bend ušla Anja i zaokružila cijelu priču koja je aktualna dan danas.

Foto: facebook.com/puncke

Foto: facebook.com/puncke

Već se osam godina bavite glazbom pa me zanima u kojim poljima smatrate da ste najviše napredovale od svojih ranih početaka? Kako se razvijao vaš stil?

Kada si u bendu tako dugo s istim ljudima, prije svega se naučiš na kompromise. Mi smo tri potpuno različite osobe koje veže ljubav prema glazbi i putovanjima. U svim ostalim aspektima se često razilazimo, ali na kraju dana uspijemo pronaći neku sredinu. Biti samokritičan i svjestan svojih prednosti i mana je nešto što također dođe s vremenom, ljudi nekad zaborave koliko je hrabrosti potrebno da izađeš pred nepoznato i otvoriš se. Mi to radimo na svakom koncertu i nekad si razočaran u sebe, u publiku, u organizaciju; nekad misliš da si na vrhu svijeta, ali na kraju dana si se samo malo pomaknuo naprijed, a pred tobom je još puno toga. Mislim da smo u konačnici najviše napredovale kao osobe, što je ujedno i utjecalo na našu glazbu i njezin razvoj kroz godine.

Govoreći o stilu, svoj žanr opisujete rečenicom „we don’t know it yet, but we like it“. Ipak, možete li precizirati kojim žanrovima svoju glazbu smatrate najbližom i koji su vaši glazbeni utjecaji?

Zaista se ne volimo kategorizirati i stavljati u ladice. Svaka od nas je odrasla uz drukčiju glazbu (Ruby uz punk, Anja uz metal i grunge, ja uz progressive rock i jazz), a danas slušamo sve i svašta; od Kanye Westa do Dillinger Escape Plana. Sve se to očituje u našoj glazbi, a neka publika to interpretira, kategorizira, stavlja u ladice ili što god već želi raditi s tim.

Foto: facebook.com/puncke, Marija Milin

Foto: facebook.com/puncke, Marija Milin

Nedavno izdani singl „Ocean“ prate bijesni, bučni ritmovi i zanimljiva koncepcija videospota. Koja je točno poruka ove pjesme i kako je tekao kreativni proces njenog nastajanja? Koja se ideja krije iza ovog videa?

Nakon što smo izbacile prvi album „Sunčano s povremenom naoblakom“, „isplivale“ smo na površinu i naša publika je narasla, mediji su počeli pričati o nama i sve više smo bivale javno eksponirane. Iako je to nešto što smo željele i zaista smo ponosne na taj album jer nas prikazuje onakvima kakve zaista jesmo, ja sam sve više osjećala pritisak i nelagodu jer sam se u par trenutaka osjećala kao objekt, kada bi primijetila da nas ljudi odmjeravaju, vrijeđaju, podcjenjuju i ismijavaju. Sve to rezultiralo je preispitivanjem same sebe, ljutnjom, nesigurnošću, poniženjem… I tako sam napravila „Ocean“. I pjesma i spot pričaju o istome – kako zapravo publika može utjecati na mene i time uvjetovati moje ponašanje, koje kreće od poniznosti i želje da im se svidim, tuge jer ne žele čuti i shvatiti što im pričam i na kraju bijesa i ravnodušnosti jer kad-tad moraš shvatiti da će to uvijek biti tako i da moraš ići dalje.

Na koncertu u Tvornici premijerno ćete izvesti i neke druge nove materijale. Kada planirate objaviti sljedeći album i što od njega možemo očekivati?

Početkom ove godine ušle smo u studio i snimile 1/3 novog albuma, među kojima je i pjesma Ocean. Jedan dio novih pjesama trenutno aranžiramo i vježbamo, a ostatak ja još slažem, pišem, pa ćemo vidjeti što će biti od toga. Plan je ući u studio krajem ljeta i snimiti sav postojeći materijal i onda ćemo tek sa sigurnošću znati hoće li album izaći do kraja ove ili početkom sljedeće godine. Nema žurbe, želimo da bude bolji od prvog.

Iza sebe imate već dvjestotinjak koncerata i mnogobrojne turneje. Da li su vam česti nastupi utjecali na životni tempo i jeste li imali problema s adaptacijom drugih obaveza u raspored svirki?

Nekad je teško jer otputuješ, uživaš, družiš se, obilaziš, na vrhu si svijeta nakon odlične svirke i nakon toga dođe ponedjeljak i ti se moraš spustiti na zemlju, učiti/raditi i vratiti se u stvarnost. S obzirom na to da je Ruby sad stalno zaposlena, malo nam je teže organizirati se jer ovisimo dosta o njezinom radnom vremenu. S druge strane je Anja na faksu pa stalno vodimo bitku za probe i koncerte, ali na kraju se uvijek nešto dogovorimo. Naravno da bi bilo najljepše kada bi se sve tri samo s bendom bavile, ali tko kaže da nije moguće imati posao, bend i stići otputovati vikendom.

Nastupali ste i na većim inozemnim festivalima kao što su Sziget ili Exit. Jeste li imale prilike družiti s nekim poznatim ličnostima iz glazbenog svijeta, i ako da, možete li prepričati neku anegdotu ili dojmove?

Na tim većim festivalima nažalost nije bilo prilike družiti se s nekim poznatim ličnostima, ali smo zato kao predgrupa bendu QOTSA imale priliku dva dana provesti s cijelim bendom, upoznati se s Joshom, družiti se s njima, jesti, piti, biti na njihovoj tonskoj probi… Nakon toga ih još više cijenimo kao bend jer su se pokazali kao zaista normalni dečki, podržavali su nas na oba koncerta, bili na našim tonskim probama, komentirali zvuk, svirku i tako smo puno toga naučile.

Foto: facebook.com/puncke, Denis Butorac

Foto: facebook.com/puncke, Denis Butorac

Smatrate li da je to što ste bili predgrupa na nastupu benda Queens Of The Stone Age u Zagrebu te u Ljubljani te snimili spot s našim velikanima Pips, Chips & Videoclips utjecalo na vašu karijeru?

Sigurno da je, prije svega jer je to bila prva prilika za koncert na velikim pozornicama pred puno ljudi. Nakon toga smo shvatile da trebamo raditi na zvuku, da nije isto svirati u klubu za 50 ljudi i pozornici pred 3500 ljudi. Dan danas tražimo svoj zvuk, vježbamo i trudimo se napredovati kako bi sljedeći put pokazale da smo sposobne za sve.

S noise triom ### (dR;dR;dR;) objavile ste split kazetu, a održali ste i zajednički koncert u Spunku (Prostoru Do) 2013. godine. Jesu li upravo zato oni bili vaš logičan izbor za predgrupu u Tvornici Kulture te kako je došlo do ove suradnje?

To su prije svega naši prijatelji koji su otvarali za nas u Močvari i Vinkovcima nakon što smo objavile album. Ne sjećam se više ni kako je točno došlo do toga, znam samo da nam se svidjelo to što rade, mi smo ih zvale da sviramo zajedno, sprijateljili smo se i sada se družimo i mimo benda. Volimo spajati „nespojivo“, njihova glazba nam je zanimljiva, super su ljudi, zabavni i opušteni te nema razloga ne zvati ih u Tvornicu.

I za kraj, osim bučne predgrupe – što još možemo očekivati od vašeg velikog nadolazećeg koncerta u Zagrebu?

Puno buke, zabave, dobre atmosfere i izvrsne bendove! 🙂

Komentari