Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Istaknuto

Putopis – Ljubav na prvi pogled u glavni grad Kambodže: Phnom Penh

31.01.2016. Helena Kezerić
Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Da odmah raščistimo neke stvari – nisam dragala majmune ni vidjela slonove, lady boyeve ili pedofile s malenom dječicom. Da, poneki sredovječniji turist plati društvo predivne djevojke, no toga ima i kod nas. Nisam se otrovala vodom ni hranom, nitko me nije pokušao silovati, oteti, prodati u prostituciju ili iskoristiti za krijumčarenje organima. Ceste u gradu su asfaltirane. Stanovnici pričaju engleski, pričaju ga razumljivo i može se komunicirati s njima. Sad kad smo eliminirali glupe komentare i bedasta pitanja – idemo dalje.

Phnom Penh je grad suprotnosti i apsurda te dobar primjer kako kaos u prometu može savršeno funkcionirati. Preko 900 restorana s bogatom ponudom europske, azijske i američke kuhinje otežat će vam odluku gdje nešto fino prizalogajiti. Ljudi iz Texasa tvrde da se najbolji burger jede upravo u Phnom Penhu. Pije se iz kokosa, dolje je to kao nama voda.

Normalno je nositi bijele čarape na špičok cipele bez obzira na spol. Japanke ti dođu kao šlape ako se bojiš hodati bos. Nikad nisi sam jer je nekoliko komaraca uz tebe, pogotovo noću. Žice, ah te žice, žice na ulici. Cjenkanje je dio kulture na tržnicama i s prijevoznicima. Mnogo Australaca, Francuza, Amerikanaca i ostalih državljana Europe trenutno boravi na dulje vrijeme ili trajno živi u Phnom Penhu. Glazbena scena je izrazito šarmantna i cvijeta, svake večeri postoji neko događanje sa živom glazbom. Koliko god je život za lokalno kmersko izrazito siromašno stanovništvo težak, moj domaćin, umjetnik koji već četiri godine živi tamo, i ljudi koje sam upoznala potrudili su se da se moja dva tjedna u Phnom Penhu pretvore u izrazito lijepo i pozitivno iskustvo.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Kaj nije Kambodža u Africi?

Kraljevina Kambodža smještena je u jugoistočnoj Aziji, a graniči s Tajlandom, Laosom i Vijetnamom. Također izlazi na Tajlandski zaljev i Južno kinesko more. S oko petnaest milijuna stanovnika Kambodža je zemlja Kmera, oni čine većinski dio stanovništva. Službeni jezik je kmerski, a glavna religija budizam. Službena valuta je rial, iako se sve plaća američkim dolarima. Glavni grad je Phnom Penh, no turističke top destinacije Kambodže nalaze se u provinciji, Siem Reapu ili pak Angkoru – nekadašnjem sjedištu Kmerskog Carstva.

Foto: Snimka zaslona/ Google Maps

Foto: Snimka zaslona/ Google Maps

Angkor je jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u jugoistočnoj Aziji, a prostire se na površini od preko 400 km². Njegovi hramovi se od 1992. nalaze pod zaštitom UNESCO-a. Možda vam je i poznat podatak da su u jednom od hramova koji se nalaze u Angkoru snimane scene popularnog filma Tomb Raider u kojem je Angelina Jolie utjelovila Laru Croft, junakinju poznatih video igrica. Nakon ovih općih informacija slijedi, za poneke, razočaranje. Neću vas odvesti na put najpoznatijih kulturnih znamenitosti ove zemlje i njenog najvećeg blaga, odvest ću vas u Phnom Penh.

phnom penh

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Phnom Penh nije neka turistička destinacija. Ukoliko ne poznajete nekog čije je trenutno prebivalište u glavnom gradu ili nemate vrsnog vodiča koji je dobro upoznat s njegovom kulturom življenja, teško da ćete se provesti ludo i nezaboravno. Po tom pitanju bila sam vrlo sretne ruke, no krenimo na početak mog putovanja, krenimo od Zagreba.

Apsurdna ruta putovanja? Kalvarija u Kini? Može, gdje da potpišem?

Moja ruta putovanja do Phnom Penha i natrag više će zvučati kao Frodovo putovanje do Mordora. Zašto? Pa jer bi bilo predosadno da sam putovala normalnom rutom do svog odredišta. Moje putovanje do Phnom Penha i natrag pretvorit će se u posebnu pustolovinu i poprimit će epske razmjere. Ako Helena može zakomplicirati najjednostavnije dijelove svakodnevice, ona će to vrlo rado učiniti. Potvrdit će vam to i moji prijatelji. Ekstremni mazohizam se nazire u tome što uvijek sebi kompliciram, dok za druge pokušavam pojednostaviti do maksimuma, no nismo ovdje da analiziramo moju personu i komplekse iz prošlosti. Možete si samo misliti kako sam si zakomplicirala nešto ovakvo. Istina je da je ušteda bila oko 500 dolara odabirom ove rute, no sljedeći put ću ipak biti malo pametnija u bukiranju letova.

Da vam pojasnim, autobusom sam u petak poslijepodne iz Zagreba putovala osam sati do Munchena, stigla tamo u gluho doba noći. Autobusni kolodvor razočaranja i neopisive hladnoće. Naš autobusni kolodvor za njihov je principessa. Čudna radna vremena agencija, banaka i svega ostaloga te bijedna mala hladna čekaonica, no nisam cjepidlaka. Negdje oko šest sati ujutro krenula sam sa autobusnog kolodvora S – bahnom do aerodroma u Munchenu, pa od tamo na dva i pol sata dugačak let za Amsterdam. U Amsterdamu sam čekala tri sata do moje sljedeće konekcije za Peking.

Moram priznati da su sva moja iskustva s aerodromom Schipol u Amsterdamu izrazito pozitivna. Dizajn i sadržaji, zaposlenici i njihov odnos prema putnicima, razina usluge na svakom koraku, organiziranost i učinkovitost su nešto o čemu se može samo sanjati, za razliku od stanja na predivnim ogromnim aerodromima Kine.

Iz Amsterdama letom u trajanju od desetak sati stižem u Peking i tamo provodim sljedećih devet i pol sati. Devet i pol sati vječnosti sam provela bezuspješno hvatajući fantomski wifi signal na aerodromu na kojem nitko ne priča razumljiv engleski. Moje molitve su uslišane i kazaljke sata su se konačno pomakle na vrijeme za ukrcavanje na let za Phnom Penh. Tako sam barem mislila. Naime ni na avionskoj karti a ni u planu putovanja nigdje ne piše da letimo četiri sata samo do aerodroma u Chongqingu, dakle još uvijek smo u Kini.

Brzinski nas obljepljuju naljepnicama u različitim bojama i grupiraju, odjeljujemo se u strogoj tišini što me čini nervoznom jer nitko ne zna objasniti što se događa engleskim koji razumijemo. Moje misli bujaju, razmišljam o riječima svoje bake – što ako me prodaju u prostituciju? Množe se gluparije u mojoj glavi jer sam po prirodi paranoična. Gledam oko sebe kao zbunjeni hrčak i svugdje vidim prijetnju, tipično amaterski. Prvi puta tako daleko od kuće. Sjetim se razgovora s Ninom prije puta i nešto u meni vrisne ‘dosta’. Pljusnem se dva tri puta imaginarnom željeznom rukavicom. Duboko udahnem i izdahnem, sve je u redu.

Dolazi lijepa stjuardesa s tablom na kojoj piše ‘Phnom Penh‘ – ja sva sretna, ne skidam divovski osmijeh s lica. Trčećim korakom nas tridesetak oblijepljeno plavim naljepnicama prelazi na drugu stranu aerodroma gdje nas konačno čeka avion za Phnom Penh. Let traje oko dva sata.

Putovala sam ukupno dva i pol dana do svojeg odredišta i istom rutom vraćala se kući. S time da je na putu prema tamo sve teklo više manje glatko, osim ovog mog malenog napadaja panike. Na povratku prema mojoj domovini u Chongqingu su mi tri različite djelatnice na aerodromu rekle da je let za Peking otkazan. Sva sreća da uvijek slušam intuiciju, tragala sam za istinom po aerodromu poput Roberta Valdeca sve dok konačno nisam pronašla osobu koja mi je rekla da je sve u redu s letom i zapravo čekaju još samo desetak ljudi da se pojave pa da možemo krenuti.

Važno je još napomenuti kako prilikom dolaska u Phnom Penh na aerodromu nisam vidjela ni jednog komarca. Zato sam mislila da će me pojesti kada sam odlazila. I nije samo to, svaka radnica na aerodromu iza sebe ima kolegu koji električnom palicom ubija krvoločnu gamad. Toliko su uporni da ih se nećete riješiti do Pekinga, avion za Chongqing bio ih je pun.

Ne trebate ni reći, znam da sam luda. Moja ludost je dio moga šarma, tako se tješim. Andrija bi se nasmijao sebi o brk. Zahvaljujući neprestanoj komunikaciji s njim, moji lončići nisu bili skroz pobrkani, taj je čovjek čudo jer je u stanju pronači rješenje za svaki moj problem, pa čak i kad sam na drugom kontinentu.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Jesmo stigli?

Konačno smo sletjeli, prošlo je jedanaest navečer. Uzbuđena sam do nevjerojatne mjere i kuham se u slojevima tople odjeće sa članovima Mašinka na reveru jakne. Ljudi mi se spontano približavaju i bulje u njih. Smijem se jer skužim da sam izgubila Srkija, a Pitura je ostao doma sam u škrinjici. Prolazimo detaljnu kontrolu putovnica, ispunjavam zahtjev za vizu i čekam petnaestak minuta da se procedura obavi. Zatim čekam Godota koji mi upire prstom u moj kofer, zadnji na traci za prtljagu.

Informirajući se prije i čitajući po raznim forumima, časopisima i web stranicama putničkih agencija vidjela sam da se savjetuje da se pitanje vize riješi još u matičnoj zemlji. Prijatelj mi je rekao da to nije potrebno jer se kod njih na aerodromu viza može brzinski srediti.

Formular s brojem putovnice, adresom prebivanja u Phnom Penhu i svojim općim podacima ispuniš i odabereš vrstu vize. Ukoliko nemaš svoju fotografiju sa sobom, platit ćeš 2 dolara više. Striček na šalteru zaprimi tvoj zahtjev i putovnicu i baca se na posao, na šalteru do njega se vrši uplata deset minuta kasnije (u mom slučaju jer nije bilo gužve) kada viza bude gotova.

Također, čitajući po forumima iskustva onih koji su posjetili Kambodžu, naišla sam na svašta. Ne znam jesam li bila samo puko sretno dijete prvi puta u Aziji ili ljudi stvarno imaju tendenciju pretjerivati. Nisam se cijepila prije puta jer sam određenu količinu cjepiva primila prije nekoliko godina.

Komaraca je bilo, ali ništa više nego što ih ima u jednom Prepuštovcu ljeti. Vjerujem da ih je u provinciji više, no kuća u kojoj sam boravila, u strogom centru grada, imala je mrežice na prozorima i vratima, električne utikače protiv komaraca i reket na struju kojim možeš ubiti živinu samo jednim zamahom. Moj boravak u toj malenoj uličici u centru grada bio je vrlo idiličan. Sunce je jako ugodno, dnevna temperatura bi bila 34ºC+ ali ne prži kao u tipičnom kolovozu u Zagrebu. Nisam pocrnila, kući sam se vratila sirela puti. Po mom tenu nitko ne bi rekao da sam bila u tropskim krajevima.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Cijene u gradu su smiješne do normalne. Oni skupi sadržaji nalaze se na posebnom dijelu grada preko rijeke, koji kao da je rađen po uzoru na Dubai. Tamo sve izgleda nestvarno, luksuzno, predivno, umjetno i vrlo skupo. Onda se vratite natrag na drugu stranu rijeke i vidite barakice u kojima ljudi prodaju nošenu odjeću, kokose i cigarete. To je taj apsurd, a ima ga još.

Raj na zemlji jer je sve jeftino? Kako za koga.

To je onaj tužniji dio priče. Ljudi su jako siromašni i život je izrazito težak ako ste lokalni Kmer i živite u Phnom Penhu. Gore je u ostalim dijelovima zemlje, tako da se nerijetko dogodi da ljudi iz provincije sele u Phnom Penh.

Imala sam prilike razgovarati s predivnom djevojkom, nazvat ćemo je M. Ona je upravo u glavnom gradu pronašla svoju sreću. Molila me za anonimnost jer se prisjeća kako se ljudi koji su pričali u negativnim konotacijama ili pokušali uvesti neku pozitivniju promjenu nisu baš slavno proveli. Objasnila mi je neke stvari i ispričala neke zaista tužne priče o ljudima sa sela, no ne bi ih htjela ovdje iznositi.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Ona je lokalna glazbenica koja svoje najdraže strane pjesme obrađuje u kmerskom stilu. Većinu namještaja u svom slatkom malenom stanu dobila je od prijatelja koji su se odselili. Skromna je i uvijek nasmijana, najljepši osmijeh koji sam ikad vidjela. Unatoč svim životnim nedaćama pozitivno gleda na život.

Njena sestra radi kao krojačica za 180 dolara mjesečno. Svjesna je kako je to nedovoljno, ali je sretna jer ima posao. Voljela bi da im se ipak malo poboljšaju uvjeti rada i smanje lude norme koje na dnevnoj bazi moraju zadovoljiti ako žele primiti plaću taj mjesec.

Zanimljiv je i podatak da su svi oni radnici koje vidite na građevini i zgradama u procesu izgradnje – a trenutno ih ima mnogo – zapravo beskućnici. Oni žive od rada na građevini, ali i žive na lokaciji za vrijeme radova. Njihov život proteže se od lokacije do lokacije. Nečesto se radovi na pojedinim projektima odugovlače baš iz tog razloga.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Najpoznatija Slum naselja nalaze se nedaleko od strogog centra grada. Inače arhitekturu kompleksa zgrada potpisuje isti umjetnik koji je zaslužan za Independence Monument i još osam drugih građevina u gradu – Vann Molyvann. Slumovi su mjesto stanovanja i prebivanja najsiromašnijih Kmera. Problemi s drogom, interni obračuni, ogromna tuga i nesreća sustanara nastavljaju se iz dana u dan. Za njih se promjena na bolje ne nazire.

M. kaže da iako je službena religija budizam, zapravo se to sve svodi na mješavinu budizma i hinduizma. Ljudi su vrlo sramežljivi, marljivi i bore se za egzistenciju. Obitelj je svetinja, djeca prema roditeljima trebaju imati ogromne količine poštovanja i u tom duhu ih se odgaja. Podrazumijeva se da djeca kad odrastu skrbe za roditelje do njihove smrti. Muškarac je glava obitelji. Za sreću i blagoslov obitelji moli se u hramu kod redovnika.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

U Phnom Penhu postoje tri opcije. Vrlo bogat dio stanovništva koji vozi luksuzne terence, tužno siromašni Kmeri ili strani državljani za koje svi misle da su bogati, ali bi zapravo zauzeli onaj srednji do niži stalež u svojoj zemlji. Ovdje oni imaju dovoljno za vrlo lijep i ugodan život.

M. priča kako je poljoprivreda u provinciji postala neisplativa djelatnost, nema industrije, zemlja izvozi drveće od kojeg se u drugim zemljama rade kineski štapići da bi poslije od njih uvozili te iste štapiće za svoje potrebe. Banke kredite daju olako pa kad kamate podivljaju nemilosrdno i često nasilno ljudi ostaju bez imovine. Taj dio mi je malo zazvučao poznato.

Za strane državljane posla uvijek ima. Pogotovo ako dobro vladate engleskim jezikom i posjedujete još poneku vještinu. Zaposliti se možete u školi kao učitelj. U Phnom Penhu trenutno živi najviše Australaca, Francuza i Britanaca, nakon njih ima podosta Amerikanaca, nešto sitno Afrikanaca, pa se redaju ostale zemlje Europe, čak i jedna Hrvatica. Zanimljivo je kako svaki taj strani državljanin ispadne vrlo muzikalan, mnogi od njih sviraju po nekoliko instrumenata vrlo uspješno.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Ima što novog? A ima, grade hostel u ulici dva broja niže.

Problem s kojim se stanovnici Phnom Penha susreću u zadnjih nekoliko mjeseci je porast cijena nekretnina. Planirate li rentati stan na neko vrijeme moglo bi vam se dogoditi da mu najamnina naraste ako se u blizini instantnom brzinom izgradi restoran ili neki sličan sadržaj. Cijene najmova pristojnijih stanova i kuća kreću se između 350 i 750 dolara mjesečno. Naravno, sve ovisi o lokaciji i veličini prostora. Podovi u unutrašnjosti su u 90% slučajeva u potpunosti opločani. Pločice u kuhinji, dnevnom boravku, radnoj sobi, kupaonici.

Većina ulica sastoji se od malenog dvorišta u kojem se nalazi kuća s po dva ili tri zasebna ulaza. Takva mjesta na lokacijama u centru grada noću imaju čuvara koji se brine za to da nitko nepoznat ne pokuša ući u posjed nepozvan. Ograde su vrlo visoke i cijelo vrijeme zaključane lokotom. Samo stanari i čuvar posjeduju ključ. Na rubove ograde i u prolaze između kuća postavlja se bodljikava žica, to je uobičajena procedura.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Ukoliko u gradu ne ostajete dovoljno da rentate prostor, utoliko smještaj možete pronaći u jednom od brojnih pansiona ili predivnih boutique hotela. Baš jedan takav je The Willow. Mini kompleks s full uslugom, ukusnim jelima i ugodnim prostorom s malenim bazenom. Ako trebate šišanje, za vašu frizuru po smiješnoj cijeni od dvadesetak dolara u svom predivno uređenom i izrazito šarmantnom frizerskom salonu pobrinut će se australski profesionalni frizer koji je radio s brojnim poznatim imenima. Ipak bi bilo dobro da se naručite za termin nekoliko dana prije.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Čekaj, jesam ja sad izazvala poplavu?

Odgovor je da, ali samo privremenu. Objašnjeno mi je da tako izgledaju i funkcioniraju sve kupaonice u kućama u ovom dijelu svijeta. Sve naizgled izgleda na mjestu i normalno, osim što do kade vode stepenice, ali to je još uvijek klasična kupaonica s toaletom. Onda zamijetite da umjesto jednog tuša imate dva, jedan za toplu i jedan za hladnu vodu, ali to mi iz nekog razloga nije bilo čudno. Konačno se odete tuširati, a kad završite s pjevanjem pjesama Gabi Novak uz pratnju šuštanja vode uhvati vas panika. Pod je pun vode, imamo poplavu. Ne, nemamo poplavu. Sustav kupaonica je takav da se prilikom tuširanja dio vode vraća kroz usku cijev i preko poda slijeva u odvod u kutu. Nije mi bilo jasno. Opet me teta Apsurda udara po glavi.

Pitala sam zašto je to tako, no nitko nije imao konkretan odgovor. Rekli su mi kako osoba koja je to smislila u prošlosti izgleda nije bila baš pametna. Omotana u ručnik odmah sam počela filozofirati vrlo uzbuđenim tonom glasa poskakujući između lokvica u kupaoni i lamatajući rukama po zraku u stilu prave Talijanke. Zamislite da padnete u neko blato i, naravno, dođete kući i otuširate se. Dio prljavštine smucat će se po podu i vi ćete gacati u njemu sa svojim čistim stopalima. Kako je to higijenski? Nije nikako, ali da ste rođeni tamo bilo bi vam to normalno i ne bi uopće razbijali glavu time jer ne bi znali za bolje. Svaka kupaonica ima mini tuš za ispiranje podova pa to sve zapravo i funkcionira jer voda brzo otječe. Jedini problem koji možete imati jest refleksno povraćanje u kadu nakon preobilnog ručka što definitivno vodi do začepljenja odvoda u kutu. Nemojte to raditi.

 

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Jel’ ne može to malo brže?

Promet je kaotičan u svakom pogledu, no posebno oko šest ujutro i šest popodne. To je vrijeme rush houra, vozi se 30 na sat i čuva se živa glava jer se svima žuri. Ostatak dana promet je oslabljen ili u količini kao s fotografije poviše, ovisno o dijelovima grada. Za vrijeme najveće gužve nezamisliva količina svih vrsta vozila kao da ide u istom smjeru. Uzmite u obzir da svaka obitelj u gradu posjeduje barem jedan motor.

Postoji pravilo veličine, prvenstvo u svakoj situaciji imaju redom kamion, terenac, manji auto, motor, bicikl pa tuk-tuk (jer je najsporiji). U najzahvalnijoj poziciji su motoristi koji se vješto provlače u uskim prilazima kroz kolone terenaca, kamiona, tuk-tuk vozila i ostalih sudionika u prometu. Koliko god se trudi provoditi politika veličine u prometu, neki motoristi je uopće ne poštuju. Vozači koji su brzi, manji, spretniji i posjeduju nevjerojatnu sposobnost procjene apsolutno vladaju, za njih nema straha od gužve.

Postoje valjda tri semafora u cijelom gradu, a ogromni kružni tok u centru funkcionira bez problema. Vrlo je prohodan, svi se kreću. U tom nečuvenom kaosu svatko savršeno zna svoju ulogu. Nema živčanih vozača. Dva su opća pravila prilikom vožnje kroz ulice Phnom Penha – blinkanje svjetlima je upozorenje, vrlo vjerojatno nešto radiš krivo, a trubljenje znači ‘pazi, ovdje sam’ i obavezno se prakticira na skretanjima i raskrižjima. Zaboravite na žmigavce, nisu obavezni. Prosjek brzine vožnje je 50 na sat kada je promet oslabljen. U moja dva tjedna tamo dogodila se jedna slabija prometna nesreća između dva automobila usred najmanje moguće gužve jedne večeri negdje oko ponoći.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Need a tuk-tuk? No, thank you. Need a tuk-tuk? No! Need a tuk-tuk?

Ako pješke obilazite grad, na meti ste vozača tuk-tuk vozila. Tuk-tuk je varijacija taksija, u većini slučajeva motor koji na stražnjoj strani ima zakačenu prikolicu s duplim dvosjedom. Verzija s biciklom umjesto motora više nije tako popularna u glavnom gradu. Vozači se svim silama bore dobiti mušteriju, ljubazno pozdravljaju, osmjehuju se, mašu, dijele komplimente koje znaju. Ne odustaju čak i kad vas vide u drugom vozilu, pokušat će vas pridobiti. Oni dosjetljivi tepat će vam s ‘Madame’ i objašnjavati kako je baš njihova usluga ono što trebate. Cijena vožnje uvijek se dogovara prije nego uđete u tuk-tuk, slobodno se cjenkajte.

U našoj ulici preko dana bio je parkiran jedan jako ljubazan i nenametljiv mladi dečko. Iako smo većinom putovali kroz grad na motoru, od i do aerodroma koristili smo njegove usluge zbog količine prtljage. Ako nas je bilo više, također smo ga regrutirali da nas transportira do željene lokacije. Jednom kad osjetite na svojoj koži upornost tuk-tuk vozača koji jednostavno ne odustaju i spremni su ići vam na svaki živac, cijenit ćete osobu poput našeg skromnog tuk-tuk vozača. Bio nam je maksimalno na raspolaganju, čak smo se mogli dogovoriti za prijevoz u točno vrijeme nekoliko dana unaprijed.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Gdje se nalazi striček iz Golden Tour Eifel pansiona?

Ako ste u Phnom Penhu o vlastitom aranžmanu bez ikog svog da vas uputi ili pak preko neke agencije, a svejedno nešto trebate i ne znate što ili gdje, postoji rješenje. Bilo da je to organiziranje izleta u provinciju, neki dodatni sadržaj poput vožnje niz rijeku ili bicikliranje u planine, hitna izmjena lijeve valute u američki dolar, posjet bankomatu, manikura, masaža, posjet redovnicima, rentanje vozila, suze jednoroga, snovi u staklenci, portret majke naslikan od strane slona – postoji osoba koja vam može pomoći, a pritom vas neće pokušati preveslati ili oštetiti na bilo kojoj razini.

Čovjek koji vodi Golden Tour Eifel Guest House nekoliko koraka od Wat Lanke jedna je od onih osoba koju želite poznavati u Kambodži. Čovjek savršeno poznaje zemlju, govori tečno engleski, zna gdje što treba kako i kada. Odaje dojam osobe od povjerenja na prvi pogled, a najvažnije je da on to zaista i jest.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Posjet budističkom hramu? Može, ali ne u svako doba.

Skoro svaka četvrt ima svoj hram. Ako ste odlučili posjetiti jedan od tih brojnih hramova budista u gradu bitno je da slijedite neka pravila. Prvo je potrebno provjeriti jesu li u vrijeme kada ste se odlučili za posjet u svrhu blagoslova posjete dozvoljene. Uvjet za posjet hramu i blagoslov također je skromna odjeća. Za pripadnice ženskog spola bitno je da su ruke i noge prekrivene u potpunosti, nemojte dolaziti u dugim suknjama ili haljinama. Neko nepisano pravilo je da bi bilo prihvatljivo da pripadnice ženskog spola nose hlače. Muškarci mogu doći i u kratkim rukavima.

Jedan od najcjenjenijih hramova u gradu definitivno je Wat Lanka. Kroz Wat Lanku možete prošvrljati u skoro bilo koje doba dana ako samo želite fotografirati okolicu. Nekoliko puta tjedno tamo se organiziraju otvorene meditacije u kojima svatko može sudjelovati. Inače, lokacija hrama je idealna jer se oko njega nalazi dosta dobrih restorana.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Što bi jela? Vodi me na prženu rižu.

Eh sad. Uzmite u obzir da je Phnom Penh grad sa skoro tisuću restorana, dakle ponuda je vrlo bogata. Nisam baš neki stručnjak, ali dat ću vam svoju preporuku s obzirom na mjesta koja sam posjetila. Osobno volim pojesti dobar komad mesa, onako kao da sam rođena u Slavoniji. Isto tako mislim da je krumpir jedina namirnica koja je u apsolutno svakom obliku fina. Moj problem je to što ne volim preljutu hranu, a kmerska kuhinja većinom je baš fino začinjena. Često se upotrebljavaju poznate malene zelene papričice iz Kampota, jedna je manja od zrna kikirikija, no vrlo snažna, okusa svježe ljutike.

Nisam jela tradicionalnu uličnu hranu na svakom koraku jer sam bila pomalo skeptična oko uvjeta u kojima je pripremana, no tko voli nek’ izvoli. Osobno se nisam htjela razboljeti drugog dana boravka jer sam jela skakavce na ruskoj tržnici. Znam da bi se to sigurno dogodilo jer mi je želudac osjetljiv k’o bipolarna teta na šalteru banke za vrijeme pms-a. Inače na ulici možete na lokalnim štandićima pronaći pečene patke, pileće nogice, skakavce, pauke, crve ili ribe na žaru. Bolji restorani također ih imaju u svojoj ponudi, ukoliko se osjećate dovoljno egzotično.

Na doručak smo uglavnom odlazili u Brown ili Alma Cafe. Brown je poprilično rasprostranjena franšiza, u gradu imaju desetak lokala. Vrlo je popularan i uvijek polupun, a cijene prihvatljive. Ponuda im se bazira na odličnoj kavi i mnogim njenim varijacijama, no poslužuju doručak i ručak. Kava je izvrsna, a ponuda hrane nije ništa specijalno, ništa autohtono, no što se tiče okusa sve je više nego prolazno. Kuhinja se bazira na kombinaciji europskih i meksičkih jela. Najdraži doručak tamo bio mi je Brown burrito i eggs benedict.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Koliko god je Brown razvikan i stvarno ima dobru kavu, draža mi je bila ona iz Java Cafea sa sirupom umjesto šećera, a tamo se poslužuju i slastice.

Alma Cafe poslužuje fini meksički doručak i ledenu kavu u neograničenim količinama za cijenu jedne (2,50 dolara). Najbolje tortilje u životu jela sam u malom meksičkom restoranu Taqueria Corona. Predivni stropovi, zagušeno osvjetljenje i vrlo ljubazna usluga. The Ramen Kiosk ima odlične japanske juhe.

Alley Cat poslužuje burgere, brzu i meksičku hranu i odlične koktele te nekoliko vrsta margarita. Show Box također poslužuje burgere i meksikana hranu, no poznato jelo koje se kod njih naručuje je takozvano tradicionalno britansko jelo bangers and mash ili kak bi naši ljudi rekli – kobase s pireom.

Fish Phnom Penh je restoran koji je osvojio nagradu za ribu godine u svojoj ponudi. Od tri različita jela koja sam tamo probala, sva su tri bila vrlo ukusna. Loach riba sa začinjenim ljutim prilogom, ražnjići od svinjetine umotani u slaninu ili pak riba godine – sve divno pripremljeno. Na mojoj listi posjećenih lokala kotiraju na trećem mjestu, iako bi kod nekog drugog uvjerljivo zauzeli prvo mjesto.

Drugo mjesto zauzima VIP gym ponuda hrane, točnije pržena riža s piletinom i povrćem. Vip gym je teretana s bazenom, saunom, sobom s parom, a poslužuje i zdrave obroke te osvježavajuće napitke. Ljudi su mi se smijali kad sam rekla da ću po tome pamtiti kambodžansku kuhinju. Vjerujte mi, bila je to najbolja pržena riža koju ću ikad jesti. I nije samo to, shakeovi od avokada, kokosa ili soursopa su fantazija.

Prvo mjesto i apsolutna pobjeda je najbolji burger ikad. iBurger je maleni kamiončić koji u ponudi ima desetak različitih burgera s krumpirićima, između ostalog i burger od mesa pirane. Ulični ambijent, maleni stolići uz cestu i simpatično mlado osoblje oduševili su me.

Nedjelja je dan za pečenje i to je jedini dan u kojem skoro svi u gradu tradicionalno odlaze u svoj najdraži restoran. Naš je bio mjesto van svake kategorije – The Exchange.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Voda u gradu nije pitka, no svi imaju galone kupljene vode koja se konzumira. Kambodža ima svoje draft pivo koje u svakom lokalu stoji 1 dolar i bolje je od naših karleka i žujeka. Pije se Cambodia, Angkor i Anchor, a Black Panther je popularno snažno tamno pivo. Postoje i skuplje pive, ali kako nisam pivopija, nisam ni istraživala njihove pivske puteve. Francuski pastis je popularno alkoholno piće ako ne pijete koktele. Okusom podsjeća na bronhi bombone pa mi je bilo čudno piti ga. Ono čemu sam bila vjerna pri svakom svom izlasku bio je Brunty’s cider iz Phnom Penha. Postoje tri okusa – jabuka, kruška i jagoda. Mislila sam da je kruška favorit dok nisam probala jagodu.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Što ako kuhamo doma?

Može i to, ali u konačnici ispada da je ponekad jeftinije jesti vani. Lokalni marketi solidno su opremljeni, a povrće možete kupiti u dućanu s organski proizvedenom hranom ili na tržnici za lokalce. Na toj tržnici doslovce možete pronaći sve ikad – od rezervnog dijela za vaš motor do svečane haljine za vašu odabranicu.

Pije se dansko polutrajno mlijeko, na svakodnevnoj bazi kupuje se voda na galone, a kruh u trgovinama također je polutrajni. Nekoliko pekara u gradu ima svježi kruh u svojoj ponudi. Sok kokosa je glavno osvježavajuće piće za vrijeme ili između obroka. Iz nekog razloga jaja ne drže u frižideru, a najsigurnije ih je kupiti ili u dućanu organske hrane (gdje su svježa) ili u supermarketu.

Što se tiče mesa, najlakše je kupiti komad svinjetine. U ponudi ima i piletine i lososa. U jednom supermarketu sam čak vidjela i paketiće mljevenog mesa.

Oprano i spakirano povrće skuplje je od onog svježe ubranog samo zato što izgleda ljepše.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Možemo li se sad malo opustiti?

Moj domaćin je istinski ljubitelj kave i čajeva pa u svojoj kuhinjici ima preko stotinu vrsta čajeva (ne pretjerujem) i uvijek neku egzotičnu kavu koju priprema svojim ručnim espresso aparatom na potisak. Kava uz primjerak lokalnih novina jedan je od rituala opuštanja, ali ovdje ujedno i luksuz iako je na Balkanu to sastavni dio življenja.

Preporučam poslijepodne na bazenu teretane VIP gym ili odlazak na tretman masaže kod slijepih japanskih masažera. Sat vremena koštat će vas 6 dolara a dva sata 13 dolara. Cijene su im prije bile niže, ali se u kratkom vremenu dobar glas o njima proširio pa su ih povisili za dolar i pol.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Što je s glazbenicima u trenucima potrebe?

Glazbenici koji se na neko vrijeme nađu u Phnom Penhu dobrodošli su sudjelovati u Open Mic večerima. Probe i uvježbavanja mogu obaviti na nekoliko lokacija, rentanjem prostora po satu. Cijene variraju ovisno o prostoru. Sat u Sharkyu je 10 dolara uz koje imate pravo na jedno besplatno pivo. Oprema nije uvijek poslušna i ozvučenje u sobi za probe je ponekad užasno pa se mnogi radije uvježbavaju u glazbenoj školi koja raspolaže šarolikom glazbenom opremom u ugodnom prostoru i cijenom od oko 2 dolara po satu. U dućanu glazbene opreme Links će vas sat stajati 7 dolara, no oprema je vrhunska, možete birati sobu po želji, ljubazan Francuz Adrien će vas, osim hladnim pivom, opremiti svime što vaše maleno glazbeno srce želi.

Ukoliko ste bend i želite odraditi nastup, to ne bi trebao biti nikakav problem. Za slobodan termin možete se raspitati u klubu u kojem želite svirati, a ako želite da to umjesto vas učini netko drugi, tu je menadžer lokalnog benda Kampot Playboys, srčani Donkey iz buking agencije Donkey Productions. Doduše Donkey živi u Kampotu, ali ga zasigurno možete pronaći za vrijeme ručka u Fish Phnom Penh restoranu preko puta Wat Lanke. Prepoznat ćete ga po snažnom australskom naglasku, osunčanoj puti, plavim trapericama, svijetloj košulji kratkih rukava, okruglastim okvirima dioptrijskih naočala i tanjuru na kojem je riba.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Ima kaj večeras u gradu? Ima, to i je problem.

Skoro svake večeri događa se Open Mic u nekom od lokala u gradu. Živa svirka, jam sessioni, obrade u vlastitim aranžmanima i predstavljanje autorskih uratka. Svatko dovoljno hrabar može zakoračiti na stage i doživjeti svojih pet glazbenih minuta. Rijetki su baš neslušljivi nastupi. Kao što sam već dovela do zaključka, Phnom Penh vrvi od glazbenika, umjetnika, pjesnika. Pretvorio se u kulturnu meku, lijevak kroz koji prolaze kreativne ideje, mjesto sastajanja nevjerojatnih ljudskih art mašina.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Osim glazbenih Open Mic večeri, postoje i one komičnog karaktera, no one se održavaju obično dva puta tjedno. Postoje salsa večeri, čitanja poezije, bingo večeri u Show Boxu s nagradama, filmske projekcije u Meta Houseu. Farm To Table je predivan lokal opuštenog karaktera, prvenstveno koncipiran kao mjesto proizvodnje organske hrane, koju i poslužuje kroz svoj dnevni meni. Kroz tjedan se zalomi glazbeno događanje, no svakog petka tamo se redovito održavaju koncerti.

Od srijede do nedjelje ponekad i nekoliko glazbenih događanja iste večeri na različitim lokacijama čini sasvim solidnu ponudu za neumorne noćne ptice. Neka od mjesta koja svakako vrijedi posjetiti su Top Banana, Small Banana, Show Box, Alley Cat, Meta House, irski pub Paddy Rice, La Mansion i kultni Sharky, koji je najdugovječniji i vjerojatno površinom najveći alternativni klub u Indokini. Sharky se, osim svoje dugovječnosti, može pohvaliti i nastupom benda And You Will Know Us By The Trail Of Dead. La Mansion je pak jedna od rijetkih građevina u Phnom Penhu koja je zadržala svoj prvotni izgled nakon zadnjeg ratnog sukoba. Predivna vila izgrađena u stilu francuskog rococoa poprište je brojnih live svirki, nezaboravnih partija i dj večeri.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Izgleda da svaki grad ima svoje Sidro, tako je još jedno od kultnih mjesta u Phnom Penhu bio Led Zeppelin. Njegova sudbina je zapečaćena prošle nedjelje, kafić se na žalost cijele glazbene scene grada i njegovih stanovnika aktivnih u društvenim događanjima – zatvorio.

Osim Open Mic večeri koje sam posjetila za svog boravka, imala sam prilike posjetiti i dvostruki nastup Conrad Keelya u svrhu promocije svog prvog samostalnog albuma “Original Machines” mog zadnjeg petka u Phnom Penhu. Prvi nastup ovog svestranog umjetnika bazirao se na obradama bluegrass i country pjesama s izvođenjem autorske Looking For Anchors. Sat vremena nakon toga uslijedila je puna promocija izvrsnog albuma u klubu Meta House te after party dj session oldies but goldies disco hitova u Keelyevoj selekciji. Mislim da nitko točno ne zna koliko zapravo obožavam disco, tako da mi je time zadnja večer u gradu zaista bila šećer na kraju.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Ako niste fan žive glazbe, predati se plesu možete u klubu Blue Dog uz aktualne house i mainstream disco hitove. Mnogo sličnih klubova nalazi se oko Preah Monivong Blvd. Inače, taj dio četvrti slovi kao jedan od najzloglasnijih i siromašnijih u gradu, no ako su diskaći vaša stvar, tamo je zabava za vas. Idite u društvu i pazite na stvari, sve ostalo bi trebalo biti k’o po špagi. Jasno, u samom centru grada, gdje su ulice sigurnije, moguće je pronaći fancy noćne klubove, ali iskreno – nisam se za takva mjesta baš zanimala.

Vrlo popularno mjesto na koje lokalna mladež izlazi vikendom je restoran na uglu ulice #420, no nisam mu zapamtila ime što je isto apsurd jer sam nekoliko puta dnevno dva tjedna prolazila pored njega. Sasvim slučajno se nalazio na početku ulice u kojoj se nalazila kuća u kojoj sam boravila pa sam u nekoliko navrata u predvečerje vidjela dotjeranu mladež kako uzbuđeno cvrkuće ispred lokala. Poneki put bi se stvorila gužva i zablokirao ulaz u ulicu od silne količine vozila.

Zanimljivo je napomenuti kako je konzumiranje marihuane u skoro svakom lokalu dozvoljeno, a Top Banana i Blue Dog (od mjesta koja sam posjetila) u svojoj ponudi imaju i ‘balon’. Radi se o plinu smijavcu, a njegovu konzumaciju najčešće prakticiraju turisti backpackeri. Backpackeri u Phnom Penhu imaju čak i svoj lokal/pansion/bar koji se zove 11 Happy Backpackers. Terasa navedenog bara pretvorena je u predivno ambijentalno mjesto za opuštanje dostupno bez obzira odsjedate li u pansionu ili ne.

Foto: Helena Kezeric/ Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/ Ziher.hr

A lopovi? Ne vjerujem da tamo ne pokušavaju krasti.

Događale su se krađe i događaju se i danas. Do prije godinu dana puno više nego sada. Zbog ekstremnog siromaštva poneki se odlučuju na tako očajan čin. Bila sam također upozorena da cijelo vrijeme u gradu čvrsto držim svoju torbu, čak i kad sam na motoru ili u tuk-tuk vozilu. Lokalci već znaju za dvojicu huligana koji iz zabave otimaju torbe vozačima na motorima ili opuštenim turistima usred vožnje. Izgledaju dobrostojeće, obučeni u lijepu odjeću dvojica mladića voze se na jednom lijepom motoru i otimaju torbe. Također, ne ostavljajte svoje dragocjenosti da slobodno počivaju na nekoj javnoj površini.

Nova vrsta prijevare koja se pojavila unazad godinu dana je mnogo prepredenija. Obično ženska osoba, naizgled vrlo ljubazna i draga, silno će se pokušati sprijateljiti s vama. Dogovorit će sastanak na nekom javnom mjestu sljedeći dan i nakon ugodnog ćaskanja uz piće pozvati vas sebi u goste. Naivni će pristati i upasti u sačekušu u kojoj će biti opljačkani.

Kako sam cijelo vrijeme svog boravka u gradu bila u društvu, nisam imala neugodnih iskustava. Bdijelo se nada mnom i pazilo me se okom sokolovim, osjećala sam se sigurno. Dva dana sam sama hodala centrom i fotografirala svakodnevicu Phnom Penha bez ikakvih neugodnih iskustava.

Onda se predzadnjeg dana mog boravka u gradu dogodio moment u kojem je prijatelj otišao u Javu po kavu za van, a ja sam odlučila prijeći cestu samo da pobliže fotografiram spomenik. Nekoliko trenutaka kasnije prilazi mi ljubazna žena i vrlo dobrim engleskim priča kako ide s posla sa sveučilišta, priča o kćeri koja je mojih godina.

Silno se trudi saznati nešto više o meni. Pružam joj izrazito opće informacije i malo lažem jer mi sve od samog početka smrdi upravo na tu prevaru. Traži me suvenir u sjećanje na naš susret, ja to istog trenutka odbijam. Okrećem se i vidim da mi prijatelj izlazi iz kafića i kreće prema meni, pozdravljam ženu i odlazim. Ona me pokušava nagovoriti da dođem sutradan u isto vrijeme na isto mjesto. Odbijam, prelazim cestu i pričam prijatelju što mi se dogodilo u jedine tri minute kada nisam bila pod njegovom stražom. U čudu ne vjeruje i govori kako je čuo već za takve pokušaje prevare, no nitko od njegovih prijatelja srećom nije nasjeo.

Oprez je nešto što trebate nositi oko vrata na svakom svom putovanju. Bilo da ste u Madridu, Istanbulu, Londonu ili Bangkoku. Džepara, pljačkaša i prevaranata ima svugdje. Budite bistri, razmišljajte jasno i budite svjesni mentaliteta mjesta koje posjećujete.

 

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Gdje su ti kovanice?

Slijede neki više ili manje korisni fun factovi. Ulice u gradu označene su brojevima, izuzetak su bulevari. Za vrijeme svadbenih proslava u Phnom Penhu podiže se šator koji blokira ulice, slavlje se proteže i na tri dana. Ugledate li jedan takav šator, tražite obilazan put. Benzinska crpka Tela u ulici #271 ima bankomat.

Policije po gradu ima u centru, no samo stoji sa strane te nadzire promet i ulaze ispred vila vrlo bitnih osoba. Nisam točno sigurna čime se njihovo Ministarstvo okoliša bavi, no iskreno se nadam da se u skorije vrijeme planira detaljnije pozabaviti problematikom smeća na ulicama. Odvoz smeća postoji i češlja centar grada jednom do dva puta tjedno, no problem je dublji. Problem je u mentalitetu koji ne smatra pogrešnim jednostavno ostaviti hrpu smeća nasred ulice. Kada prolaziš pored njihovog kanala automatski počneš pjevati Dirty Old Town. Koliko čujem – konkretan zakon o manipulaciji otpadom još ne postoji.

Najljepše zgrade u gradu su banke i prodavaonice raskošnih lustera. Phnom Penh još se uvijek razvija, a ima potencijala postati jednim od ljepših glavnih gradova u svojoj okolici.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Kralj koji je trenutno na vlasti zapravo je bio baletan. Svi jako dobro znamo kako to ide sa muškim baletanima i stigmama koje se za njih lijepe. Neke sumnje, i u ovom slučaju postoje, no one se ne izgovaraju na glas ni u ludilu. Sloboda medija i radio valova nije upitna, ona je uglavnom iluzija. Isto se i nama piše ako mene pitate.

Nešto malo kmerskog neće biti na odmet pa pišem kako se čita. Akun znači ‘hvala’, akun čaran je hvala puno. Ukoliko želite račun samo ćete reći kat loi što u doslovnom prijevodu znači ‘misli na novac’. ‘Živjeli’ ćete poželjeti prije svakog gutljaja uzvikom čol moi. Sontoi znači da se ispričavate. No min čon vičite za tuk-tuk vozačima koji vas silno žele voziti, iako ste im rekli da ne treba. Jednostavna fraza koja znači ‘ne’ i činjenica da znate malo kmerskog će ih momentalno odbiti.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Preko dana u svim lokalima normalno svira glazba, a četiri su opcije onoga što će vaše uho prepoznati.

  1. Neuspjeli wannabe hitovi popularnih izvođača koje svakodnevno siluje Antena Zagreb pomiješani s ultimativnim hitovima svih vremena.
  2. Ultimativni hitovi svih vremena obrađeni u kmerskom stilu, ali još uvijek na engleskom jeziku.
  3. Jednostavno kmerska pomalo tradicionalna glazba.
  4. Pjesma Take Me To Your Heart glazbenika Michael Learns To Rock je nešto kao Oči Boje Kestena kod nas, čak i oni koji ju ne vole znaju riječi.

Kambodža nema kovanice tako da nećete zveckati po putu. Sve što je manje od dolara je u obliku papirnatih riala. Jedan dolar iznosi 4000 riala. Susrela sam se s novčanicama od 100, 500, 1000 i 10000 riala. Jedini način da ih potrošite jest ostaviti ih kao napojnicu, pričekati da skupite 40 novčanica od po 100 riala pa njima platiti draft pivo, pričekati rasprodaju odjeće u japanskoj trgovini za oko 1000 riala po komadu ili kupiti kokos kod tete na štandiću za 2500 riala.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Kako je bilo? Još uvijek sam u mislima tamo.

Bilo je lako ispuniti svakodnevicu u gradu u kojem vrijeme kao da stoji. Činilo mi se kako će mi dva tjedna potrajati dugo, no na kraju je vrijeme podmuklo prošlo brže nego sam očekivala. Uživala sam u šetnjama uz rijeku, mahnitim vožnjama na skuteru usred rush houra, dvorištu koje mi je umjesto neba pružalo pogled na mirisne cvjetne rapsodije. Na ulicama me pozdravljalo drveće izgleda mješavine rogača i divovske paprati. Rozi i žuti cvjetovi s razgranatih krošnji nježno su mahali u prolazu. Opušteni izlasci, predivne glazbene večeri i zanimljivi ljudi sa svih strana svijeta upotpunili su dragocjene sate. Moji domaćini i njihovi prijatelji dali su mi da vidim ljepotu pored stigma prošlosti na licu Phnom Penha. Hvala im na tome.

Za povratak u stvarnost trebat će mi još neko vrijeme. Nakon svakog puta obuzme me melankolija, ova će trajati sve dok ne vidim lice grada još jednom. Phnom Penh je grad sa šarmom i svatko tko ga posjeti vjerno mu se vraća iznova. Svaka osoba s kojom sam pričala upozorila me da se pripremim. Dopadljivost ovog mjesta prepredeno vam se uvlači pod kožu. Osjetila sam sve o čemu su pričali za vrijeme povratka u Zagreb. Sljedeća tri dana ogromna tuga plela mi se o obraze. Pa čak i sad kad sam već duboko uronila u svoje svakodnevne obaveze shvaćam da moj pogled na stvari, na ulice moga grada i to nebo iznad nas više nikad neće biti isti. Phnom Penh je ostavio nepovratan trag u meni.

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Foto: Helena Kezeric/Ziher.hr

Suma sumarum

Neka bude jednostavno, u kratkom osvrtu zaključujemo da vam ne treba puno. Ako se spremate zaljubiti u Phnom Penh treba vam zaštita protiv komaraca, zaštita protiv sunca ako se odlučite na izlet u provinciju, ljetna odjeća, putovnica koja vrijedi više od pola godine, kofer koji nije teži od 25 kg (realno sve što vam usfali možete tamo kupiti vrlo jeftino) mnogo strpljenja ako presjedate u Kini, doza opreza tek toliko da se nađe, fotić, playlista s izvrsnom lokalnom glazbom.

E tu sam vas čekala! Sigurna sam da zadnje navedeno nemate na svom popisu. Pripremila sam kratku playlistu inspiriranu dokumentarnim filmom o izgubljenoj glazbenoj sceni Kambodže tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Don’t Think I’ve Forgotten: Cambodia’s Lost Rock And Roll ime je navedenog dokumentarca i ako ste u prilici, definitivno ga pogledajte. Doviđenja do sljedeće pustolovine.

 


Komentari