Istaknuto
16.08.2018.

Iako zadnjih godina nije u naponu snage, Madonna je kroz 35 godina karijere definirala glazbenu scenu kakvu poznajemo danas. Njezin 60. rođendan prilika je da se podsjetimo na veliku karijeru koja je promijenila svijet.

04.08.2018.

O skandaloznoj i pravno upitnoj smjeni Nataše Rajković s mjesta programske voditeljice Kulture SC-a te budućnosti Teatra &TD upitali smo za komentar istaknute, nagrađivane i cijenjene hrvatske kazališne redatelje koji su tijekom karijere djelovali u legendarnom kazalištu u Savskoj 25.

Uncategorized

Putopisi Dekadencije: Dipsomanija u Helsinkiju

16.12.2014. Borna Molnar-Erhatić
Šopingiram  / Foto: Fabegdojden

Šopingiram / Foto: Fabegdojden

Put od Rovaniemija do Helsinkija protekao je relativno mirno. Pratilo nas je lijepo vrijeme, a stali smo svega nekoliko puta, i to na mirnim finskim jezerima. A nismo baš nigdje drugdje ni mogli stati jer je Finska sa 17 stanovnika po kilometru kvadratnom daleko najrjeđe naseljena skandinavska država te se sastoji pretežito od šuma i jezera, osim Helsinkija koji je njezino jedino metropolsko središte. Kada smo nakon duge vožnje oko 10 navečer stigli u predgrađe Helsinkija, morali smo stati na benzinskoj crpki da nježniji spol obavi piš-pauzu. Onaj manje nježni spol odlučio je pauzu iskoristiti za degustiranje finskog piva, no na velikoj modernoj benzinskoj pivo nas je dočekalo okovano rešetkama i lancem. Finska je, kao i sve skandinavske zemlje, zajebana što se tiče alkohola. U običnim trgovinama moguće je do 9 sati navečer kupiti samo pivo i vino, tj. pića nižih alkoholnih postotaka. Nad teškom artiljerijom država ima monopol i prodaje ih samo u specijaliziranim trgovinama prikladnog imena ‘Alko’, i to po monopolskim cijenama.

Glavni diler alkohola u Finskoj je država  / Foto: Fabegdojden

Glavni diler alkohola u Finskoj je država / Foto: Fabegdojden

No, cijene su još uvijek znatno niže nego u Norveškoj. Iz tog razloga pri prelasku finsko – norveške granice dozvoljeno je imati samo jednu bocu po osobi. Visoke cijene alkoholnih pića dovele su do jednog turističkog fenomena, tzv. booze cruiseova. Brod koji vozi od Helsinkija do Talinna je duty free zona i na njemu je alkohol više nego dvostruko jeftiniji te je često poprište dekadentnih prizora u kojima žedni Finci pretjeraju s cugom pa rigaju po sebi i spavaju na palubi. Booze cruise je od samog početka bio utkan kao vitalna točka u plan našeg puta.

Jednonoćno prenočište na putu do Helsinkija / Foto: Fabegdojden

Jednonoćno prenočište na putu do Helsinkija / Foto: Fabegdojden

U Helsinkiju nas je dočekala Mikina djevojka Ida i osigurala nam mjesto za spavanje, a ujutro nas je povela u razgled grada. Započeli smo sa starom tradicionalnom tržnicom na trgu Hakaniemi. U zatvorenom dijelu može se naći svega i svačega – od mesa i drvenih rukotvorina, do vunenih kapa, tradicionalnih karjalanpiirakka pogačica i besplatnih kineskih novina (?!). Na otvorenom dijelu tržnice prodaju se pretežito bobice i povrće karakteristično za sjeverna područja. Osim borovnica i ribizla, mogu se kupiti i Cloud berrys (ne znam da li postoji hrvatski prijevod), bobice koje podsjećaju na maline, ali su kiselkastog okusa i narančaste boje te rastu samo u sjevernim zemljama kao što su Finska, Rusija ili Kanada. Od njih se rade džemovi, pite i, meni najzanimljivije, liker Lakkalikööri zamamnog okusa na čijoj ambalaži piše „a dreamy drinks for dreamy afternoons“.

DSC_3912

Karjalanpiirakka pogačica / Foto:Fabegdojden

Početkom 20. stoljeća Finska je prošla proces rusifikacije u želji da se ona politički, ekonomski i kulturološki uklopi u carsku Rusiju i to se vidi u arhitekturi grada. Zahvaljujući tom sovjetskom štihu, Hollywood je, budući da u Rusiji nije mogao, koristio Helsinki za snimanje filmova hladnoratovske tematike. Kao i većina gradskih središta, i helsinški je centar namijenjen shoppingu, a robna kuća Stockmann, koja datira iz 30-ih godina prošlog stoljeća, njezin je glavni dio. No, usred sve te konzumerske vreve nalazi se drvena Kapelica tišine modernog dizajna u kojoj svi, bez obzira na vjeru ili životnu filozofiju, mogu naći malo mira. Osim klasičnih klupica s daskom za molitvu, unutra ima i velikih udobnih jastuka na kojima se može i malo odspavati.

Hvatamo mir u kapelici tišine  / Foto: Fabegdojden

Hvatamo mir u kapelici tišine / Foto: Fabegdojden

Odmor od razgledavanja našli smo uz hladno pivo pod sjenom drveća parka Vanha kirkkopuisto, nedaleko od gradskog središta. Sve je poprimilo malo drugačiju notu kada smo shvatili da smo okruženi nadgrobnim spomenicima i da je park zapravo groblje žrtava kuge. Meni se to činilo pomalo jezovito, ali činjenica da sjede na nečijim grobovima čini se da ne smeta Fince koji su pili i jeli oko nas. Nakon okrepe, razgledavanje smo nastavili obilazeći helsinšku luku, koja je na mjestima toliko plitka da na malim hridima stoje morski prometni policajci koji usmjeravaju brodove da se ne bi nasukali. Možda globalno zatopljene potopi Veneciju, no Helsinkiju će izgleda dobro doći. U luci se nalazi još jedna tržnica na kojoj možete kupiti sve, od graška do bundi, a monopol nad pogledom na nju ima predsjednička palača.

Pirati u helsinškoj luci  / Foto: Fabegdojden

Pirati u helsinškoj luci / Foto: Fabegdojden

Od luke smo krenuli prema unutrašnjosti, prošli pokraj mosta okovanog lokotima s inicijalima ljubavnika (klišej koji nije zaobišao ni Helsinki) i došli do bordo zgrade izblijedjelog pročelja koja izgleda kao da su je teleportirali iz kubanske Havane te svojim tropskim ugođajem odskače od cijele atmosfere Helsinkija. No, nekoliko metara od nje nalazi se definitivno najimpresivnija zgrada u gradu, ogromna katedrala okružena još većim trgom, koja je ujedno i simbol grada. Dok smo sjedili na stepenicama katedrale i jeli sirovi grašak (navodno popularna spika na sjeveru), Ida nam je pričala o finskoj povijesti i njihovom kratkom građanskom ratu, a ispred nas se odvijala ceremonija vjenčanja.

Katedrala  / Foto: Fabegdojden

Katedrala / Foto: Fabegdojden

Posjetili smo i helsinški glavni kolodvor, čija je okolica bila zapuštenija od ostatka grada i ujedno jedino mjesto gdje smo vidjeli beskućnike da spavaju po cesti, a na putu prema automobilu vidjeli smo i prosvjed reclaim the streets. Taj tip prosvjeda datira s početka 90-ih godina i usko je povezan s borbom protiv automobila i zalaganjem za alternativne načine prijevoza. Razlika između ovakvog i običnog prosvjeda jest da na događanjima reclaim the streets glavne ceste gradova postaju mjestu druženja, partija ili koncerata. U našem slučaju usred Helsinkija bio je održan punk koncert! Bend je rokao svoja tri akorda, a koliko sam shvatio, pjevač je između pjesma objašnjavao razlog zbog čega prosvjeduju. Većina prisutnih uživala je u koncertu, no bilo je i ljudi koji su mrtvi pijani usred dana spavali na pločniku. Scena je to koja je, čini se, neizbježna za događanja punk prefiksa bilo gdje na svijetu.

Reclam the Helsinki   / Foto: Fabegdojden

Reclam the Helsinki / Foto: Fabegdojden

Mene je posjet Helsinkiju jako veselio jer sam znao da ćemo nakon nekoliko tjedana skandinavske divljine napokon vidjeti nešto noćnog života. Iako priroda ima smirujući učinak na ljude, ona prava žeđ koju pokoja dućanuša ne može ugasiti rasla je s vremenom u nama, svrbjela nas je ispod kože i bilo je krajnje vrijeme da se uistinu zabavimo. S Idom smo skovali plan da mi kupimo brdo piva, a ona će s nama podijeliti sav višepostotni alkohol iz kućne riznice. Nakon što smo pojeli izvrsnu musaku za dobar temelj, bacili smo se na alkohol. U planu je bilo da nam se pridruže neki Idini prijatelji, no oni su odustali. S piva smo ubrzo prešli na whiskey, pa na finske alkoholne specijalitete, a u kombinaciju je uskoro ušlo i kinesko vino te slične perverzije. Kad smo već dobrano zagrizli u razgovor o politici, izašao sam na balkon da zapalim cigaretu i na svježem zraku uhvatio me trenutak lucidnosti: „Pa ja želim zabavu! O politici mogu laprdati u bilo kojoj balkanskoj prčvarnici.“ Ida živi nešto dalje od Helsinkija, u studentskoj četvrti konurbiranog grada Espooa, i bilo je prekasno da gradskim prijevozom dođemo do centra, a bilo nas je previše za taksi. No, bila je subota navečer i mora postojati neka zabava u studentskoj četvrti. Skupili smo alkohol i krenuli u potragu.

Tri Čudovišća  / Foto: Fabegdojden

Već nakon 10 minuta naišli smo na zgradu iz koje se čula glasna glazba i ljudski urlici, a s balkona jedinog osvijetljenog kata curila je voda. Krenuli smo po stepenicama i shvatili da se radi o zabavi nekog studentskog udruženja, no nisu nas htjeli pustiti unutra jer je zabava samo za članove. Čekajući na hladnom stubištu, već sam gubio strpljenje i padao u depresiju, no Ida ih je uspjela uvjeriti da nas puste. Unutra je dipsomanija uzela maha i četvero hrvatskih sjevernjaka pokazalo je Fincima, koji su na glasu kao najveći pijanci Skandinavije, kako se pije. Moram priznati da se ne sjećam baš cijele večeri, ali se sjećam vampirskog sjaja i radosti u očima svojih suputnika. Znam da je napuhani bazen s dva gola tipa koji puše joint razlog zašto je s balkona curila voda. Sjećam se i da je bilo nekih bliskih susreta između Hrvatice i Finca, da je netko ostao bez mobitela, da smo im popili svu tekilu, izrigali WC i zatim nastavili piti, te da su nas na kraju zbog nedoličnog ponašanja izbacili s partija. Ida je većinu večeri provela razgovarajući u nekoj sobi doma, pa joj nije bilo jasno zašto nas izbacuju, a mi joj nismo dali vremena da joj objasne.
Kad smo se ujutro probudili, točnije popodne, brzo smo spakirali stvari i požurili na booze cruise za Tallinn, na kojem je jedina misija bila prestići mamurluk i ostati pijan. Barem nekoliko dana…

Pročitajte i:

(Visited 238 times, 1 visits today)

Komentari