novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Istaknuto

Putopisi Dekadencije – Kristijanija: Hašomanska oaza u srcu Kopenhagena

Vrijeme čitanja: 6 minute
Foto: Fabegdojden
Kojeg dana je Bog dodao kretene? / Foto: Fabegdojden

Nakon prošlotjednog Berlina i njegove party prijestolnice Berghaina, Borna i njegova ekipa uputili su se prema sjeveru. Sljedeća postaja je Kopenhagen, glavni grad Danske i njegova raspuštena sastavnica Kristijanija, glavni grad skvotera diljem svijeta.

Zauzimanje praznih javnih ili privatnih zgrada tj. skvotiranje u Hrvatskoj je još uvijek relativno nov, pa čak i stran pojam. Iako se prvi slučajevi pojavljuju u Zagrebu još u devedesetima, šira javnost za skvotiranje saznaje tek u novije vrijeme, kada to postaje cool i u art krugovima, pa skvotove posjećuju i kvazi celebrityji. No, u Europi je to već stara stvar. Od kraja šezdesetih u gotovo se svakoj državi mogu pronaći slučajevi gdje su mladi željni društvene promjene ili samo svog vlastitog prostora zauzeli praznu javnu zgradu te ju prenamijenili za potrebe življenja ili nekih kulturnih aktivnosti. Kristijanija, najveći skvot u Kopenhagenu, ističe se u skvoterskoj povijesti jer nije prenamjenjena samo jedna zgrada već čitav kvart, što Kristijaniju čini najvećim europskim skvotom. Osnovana 1971. kao hipi-komuna, najdugovječniji je slobodni grad na teritoriju Europe i u njega policija već dugo nije dobrodošla. Proteže se na 34 hektara, na kojima se nalaze pretežito vojne kasarne i srednjovjekovne barake u kojima trenutačno stanuje oko 900 slobodnih građana koji žive po zakonima koje su sami odredili, a po danskom zakonu to područje ima status komune. U medijima se Kristijanija najviše povlačila zbog „legaliziranja“ hašiša i brojnih sukoba s policijom koje su stanovnici Kristijanije imali u nastojanju da zaštite svoj način života i zadrže autonomiju. Vlastima Kopenhagena Kristijanija je godinama trn u oku jer je parcela na kojoj se nalazi svega desetak minuta udaljena od centra grada i mnogi poduzetnici (a i Crkva) nudili su masne pare da se dočepaju tog zemljišta.

To mjesto uvijek je zauzimalo posebno mjesto u slobodarskoj i anarhističkoj mitologiji kojom sam bio zaluđen kao tinejdžer i ljetos mi se pri posjetu Kopenhagenu napokon pružila prilika da ga vidim. Kristijanija je osnovana kao utočište za sve ljubitelje mira koji žele živjeti održivo van ustaljenih normi i nametnutih autoriteta i mi smo vjerovali da ćemo na takvom mjestu moći pronaći neku praznu sobu u jednoj od zgrada te izbjeći plaćanje hostela ili ilegalno kampiranje na plaži. No, prevarili smo se. Prvi dojam je definitivno pozitivan. Iz urednog Kopenhagena ulaziš u ograđeni kvart šarenog i kreativnog uređenja, punog improviziranih rješenja karakterističnog za skvotere koji žele udahnuti život oronulim zgradama koje nastanjuju. Glavna atrakcija Kristijanije, koju godišnje posjeti više od milijun turista, je Green Light District, ilitiga Pusher Street (dilerska ulica), čiji je najpoznatiji proizvod hašiš. Osim hašiša koji se prodaje po 100kn gram, na štandićima pokrivenim kamuflažnom mrežom (kao izrugivanje izjavi danske vlade da prodaja hašiša mora biti manje vidljiva) u toj ulici možete kupiti grindere i bongove svih boja i veličina, sve vrste instrumenata za konzumaciju marihuane, pa čak i smotane jointove u koje samo trebate nasipati ključni sastojak; kape, narukvice, majice, čarape, šalice, ma sve moguće s listom marihuane, pa čak i one najblesavije turističke navlakuše tipa lizalice od kanabisa. Sve to odaje dojam nekakvog alternativnog prošćenja ili stonerskog Međugorja. Ulica je puna znakova koji objašnjavaju osnovne zakone Kristijanije. Don’t run (it causes panic), Don’t take photos i have fun. Četvrto pravilo zabranjuje teške droge, a datira iz 1979. godine, kada su zbog brojnih predoziranja stanovnici Kristijanije odlučili malo ograničiti slobodu. Sudeći po izgledu i ponašanju ljudi na koje se može naići u malo zabitijim ulicama Kristijanije, četvrto pravilo prilično se labavo shvaća.

Foto: Fabegdojden
Natpis na izlazu iz Kristijanije / Foto: Fabegdojden

Između velikih kasarani i baraka stanovnici Kristijanije sagradili su improvizirane kućice izvan zakona o gradnji. Dok neke ne izgledaju baš sigurno za stanovanje, druge bi sa svojim uređenim i ograđenim dvorištima kotirale visoko u arhitektonskim krugovima. Osim razgledavanja, primarna zadaća bila nam je da probamo naći smještaj, no sve sam više sumnjao da će to biti moguće. Na zgradi pokraj ulaza u Kristijaniju naišao sam na znak „Christiania Info Point“ iza kojeg se krio fino uređeni tajlandski restoran u kojem je nekoliko biznismena u odijelima objedovalo, malo čudan prizor za jedan skvot. Azijatska konobarica nije imala pojma ni o kakvom info pultu i odgovorila mi je da ona radi samo u restoranu. Probali smo nasumce ući u razne zgrade, no uvijek smo naišli na vrata nekog kazališta, meditacijske grupe ili sličnog, osigurana s nekoliko lokota.

Na pitanje gdje bismo mogli ovdje spavati ili s kim bismo mogli razgovarati u vezi s tim, prodavači s Green Light Districta odgovarali su zbunjenim izrazom lica pa smo odlučili sjesti na pivo u kafić Nemo Bar na kraju ulice te se tamo raspitati. Bar je simpatično i šareno uređen te se njegovom terasom širi miris hašiša, no u njemu vlada neka čudna vibra. Nešto zbog čega se ne možete opustiti, tj prepustiti. Klijentela su mu pretežito turisti, klinci i klinceze izmorenih očiju nadimljeni k’o šunke, nabildani dušbegovi u pripijenim Armani majicama i matching sunčanim naočalama koji okidaju selfije sa jointevima te oni koji najviše iskaču iz slike, ćelavi sredovječni bankarski činovnici sa svojim pretilim ženama i vrištećom djecom. Na WC-u sam pomislio da sam se iz srca najvećeg europskog skvota teleportirao u neki beach bar na Ibizi jer je sve bilo opremljeno senzorima, a umjesto jednog zida stajao je veliki akvarij pun šarenih tropskih ribica. Na šanku sam 0,33 l piva platio 4 eura, gotovo jednako kao i bilo gdje u Kopenhagenu, samo što nisam mogao platiti danskim kovanicama jer njih ne primaju. Ali zato primaju Master Card!

Iako Kristijanija ne podliježe državnim zakonima o stanovanju ili drogama, izgleda da vjerno prati trend na kojem Danska inzistira da se s gotovine prijeđe na kartično plaćanje. Ususret Velikom Bratu! Još uvijek mi nije jasno kako kafić u skvotu može imati ugovor s Master Cardom, no vjerojatno su vlasnik kafića i Master Cardov djelatnik uz jedan masni joint zaključili da novac ne poznaje granice. Nakon nekoliko piva zapodijenuli smo razgovor s dva ispirsana mladića u crnom za susjednim stolom koji su odavali dojam da bi mogli malo više više znati o Kristijaniji i o tome gdje bismo mogli spavati. „U Danskoj je kampiranje izvan označenih zona zabranjeno, no ako vas i uhvati policija, budući da ste stranci, vjerujem da bi vas u najgorem slučaju samo potjerali. A što se tiče kampiranja u Kristijaniji, moguće je, i ovdje vas policija neće dirati, no vjerujte mi, ja bih radije da me maltretira policija nego neka od prikaza koje se ovdje kreću noću.“ S puno upitnika nad glavom, poslušali smo njihov savjet i ubrzo se izgubili iz Kristijanije pronaći neko bolje mjesto za spavanje, a ja se čitavog dana nisam mogao otarasiti Clashevog stiha “ha you think it’s funny, turning rebellion into money”…

Foto: Fabegdojden
Foto: Fabegdojden

Osim što pati o klasičnog skvotovskog sindroma privlačenja raznog društvenog ološa, Kristijanija pati i od alternativno i slobodarski upakiranog, duha kapitalizma. Prvi problem je prilično raširena pojava. Gotovo svugdje u svijetu postoje primjeri društveno aktivnog skvotiranja (odvojimo ga na trenutak od skvotiranja iz narkomanskih pobuda, tj. da imaš mjesto da se upucaš u venu) i stvaranja neke (ako ništa drugo kulturno) autonomne zone, popraćeni šlepanjem pojedinaca koji ne shvaćaju da sloboda znači i odgovornost, a ne samo nesmetano pretjerivanje u opijatima. Zagrebački skvot Vila Kiseljak je, između ostalog, ugašen iz tih razloga. No, potonji je problem prevladavajući. Zbog legaliziranja tržišta droge i financijskih potencijala koje to donosi, Kristijanija je u prošlosti bila meta motorističkih (Hells Angels i Bullshit) i raznih drugih bandi. Zbog toga je bila i poprište oružanih obračuna (bez policije), koji su u nekoliko navrata završavali truplima. Iako su bande već nekoliko godina izbačene, problem ostaje. Uz kip Male sirene i Strøget (najduža europska šoping ulica), Kristijanija je najposjećenija turistička atrakcija u Kopenhagenu, što mijenja samu paradigmu tog mjesta, pretvarajući ga u neki droga lunapark za odrasle. Anarhizam i slobodu progutao je anarho-kapitalizam, (vjerovali ili ne, on postoji), koji slijedi profit, a ne slobodu. Kristijanija pati od istog problema kao i Huxleyjev idilični otok Pala. Nalazi se u srcu Kopenhagena i sa svih strana okružena je svojom suprotnosti, kapitalizmom, koji, iako u svom skandinavskom obliku relativno pozitivan primjer, guta sve pred sobom.

Nakon pomalo razočaravajućeg posjeta Kristijaniji, Borna je utjehu potražio u ostatku Kopenhagena. Što sve nudi glavni grad Danske u kojemu živi oko pola milijuna duša, a na čijoj su periferiji Borna i ekipa ilegalno kampirali i uz pivu od 9% gledali u blatno dansko more,  pročitajte sljedeće nedjelje u novim Putopisima Dekadencije.


Be social

Komentari