novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Rat na užem perimetru (“Oslobođenje Skoplja”, R. i D. Šerbedžija)

Šerbedžija
Foto: facebook.com/uhrauksiavapaudelle
Vrijeme čitanja: 3 minute

Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar“ kazališna je skupina glumaca i ostalih djelatnika koji su diljem bivše Jugoslavije slavili scensku umjetnost i širili je kroz razne projekte. Jedan od projekata, u ovom slučaju prvi u nizu, bila je predstava Oslobođenje Skoplja u režiji Ljubiše Ristića. Nastala po dramskom djelu Dušana Jovanovića ubrzo je stekla kultni status, a Rade Šerbedžija i Inga Appelt u glavnim ulogama mnogo su doprinijeli sveukupnoj popularizaciji. Gotovo trideset godina nakon, uz sve promijenjene društveno-političke prilike i tehnološke napretke, Rade je, uz redateljsku asistenciju sina Danila, snimio čvrstu ratnu dramu koja se bavi višeslojnošću rata.

Drama karaktera

Godina je 1941. i desetogodišnji Zoran (David Todosovski) sa svojim prijateljima luta ulicama grada koji svakodnevno osjeća nacističku čizmu, pojačanu s bugarskom željom da ih potpuno osvoji i stavi pod svoje okrilje. Nijemci su, nakon Bugara, makedonski neprijatelji broj jedan, a pokret otpora na čijem je čelu Gjorgji (Rade Šerbedžija) nije dovoljno jak te ih nacističke tajne službe sve više pritišću i razotkrivaju. Zoranova majka Lica (Lucija Šerbedžija) prisiljena je raditi za njemačkog oficira Hansa (Mikko Nousiainen) kako bi obitelj preživjela rat, a njezina sestra Lence (Silvija Stojanovska) pokušava držati sve konce u svojim rukama.

Nervozna i naređivalački nastrojena Lence dodatno je potresena i psihički rastrojena kada joj muža Gjorgja optuže za komunističko djelovanje i bace u zatvor u kojem će vrlo vjerojatno doživjeti svoj kraj. Kako bi se pravilno razvio dramaturški zaplet, Lence moli Licu da utječe na Hansa i izvede Gjorgja iz zatvora. Usluga je učinjena, a kako ne bi samo ostalo na tome, njemački nas oficir podsjeća da je za svaku uslugu potrebna i protuusluga.

Foto: facebook.com/uhrauksiavapaudelle
San o kraju rata

Kroz Zoranove oči upoznajemo grad i obitelj. Kako vrijeme prolazi, grad i njegovi žitelji uvučeni su u kolotečinu gdje je potrebno prodavati zlatninu, brinuti se za svoj vrt, rješavati se nepodobnih i tražiti dašak slobode u okupacijskoj situaciji. Kroz Zoranov vedri karakter upoznajemo se s njegovim sanjarenjima o kraju ratu i dolasku njegova oca Dušana (Nebojša Glogovac) kući. Dječakova tuga u prvom dijelu filma dodatno se očitava kroz odlazak prijateljice židovskog porijekla u logor, iako mi razumijemo da Zoran ne shvaća gdje ona odlazi.

Dječačka naivnost i svestranost u želji za igrom, a u drugom trenutku željom za odlaskom u šumu i ratovanjem protiv neprijatelja, čine Zorana kroničarom zbivanja. Idealističko shvaćanje da će se uvijek boriti protiv neprijatelja, ocrtava se i kroz odnose s prijateljima koji ga s vremenom doživljavaju kao izdajicu jer mu majka radi za nacista.

Drugi par odnosa su Lica i Hans za koje se otpočetka vidi u kojem smjeru kreće njihov odnos. Hansovo dugo izbivanje od doma i nezasitna ljubav prema ženama čine pokretač zbivanja i pokazivanja emocionalne rastrganosti same Lice. Ona je žena koja se nalazi u kaosu rata, s mužem na partizanskoj strani, sinom koji treba imati kakvo-takvo djetinjstvo te sestrom i šogorom koji brigu brinu za maloljetnom kćeri i nepokretnom bakom.

Pitanje identiteta

Kada se u tako kompleksan obiteljski odnos, osobnosti, nacionalnosti i suprotstavljene strane, stavi i ratni kontekst koji je uvjerljivo bio najveća tama u čovječanstvu dvadesetog stoljeća, onda dolazi i do gubitka identiteta, kako bi se stekla navika za preživljavanjem.

Foto: facebook.com/uhrauksiavapaudelle

Otac i sin Šerbedžija na premijeri u Art kinu u Rijeci rekli su kako je teško bilo raditi zajedno, a Danilo je naglasio da ne bi ponavljao iskustvo u kojem treba dijeliti redateljsku palicu. Međuobiteljski odnosi tako su bili puni kompromisa i na setu, ali završno djelo prikazuje vrlo kompaktan i slojevit film u kojem je nekoliko glavnih likova u potpunosti došlo do izražaja, i u prvi su plan došli njihovi karakteri i situacije, a tek onda ratna zbivanja.

Prikazi Skoplja u najtežim godinama za njegove građane izvedeni su vrlo učinkovito i cjelokupni vizualni doživljaj grada doprinosi atmosferi straha i beznađa. Rijetki melankolični i vedri tonovi su trenuci Zoranovih snova popraćeni istočnim melosom gitare Vlatka Stefanovskog koji se savršeno uklapa u cijelu priču. Uz manja pomanjkanja u radnji (Zoranov brzi zaborav prijateljice s kojom je provodio vrijeme u prvom dijelu filma) Šerbedžije su pružile filmsko iskustvo u kojem se gledatelj mora fokusirati na neke sitnije detalje od samoga rata, odnosno treba sagledati prvo drvo po drvo, da bi vidio na kraju cijelu šumu.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari