Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Film

Rat na užem perimetru (“Oslobođenje Skoplja”, R. i D. Šerbedžija)

08.03.2017. Filip KušterFoto: facebook.com/uhrauksiavapaudelle

Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar“ kazališna je skupina glumaca i ostalih djelatnika koji su diljem bivše Jugoslavije slavili scensku umjetnost i širili je kroz razne projekte. Jedan od projekata, u ovom slučaju prvi u nizu, bila je predstava Oslobođenje Skoplja u režiji Ljubiše Ristića. Nastala po dramskom djelu Dušana Jovanovića ubrzo je stekla kultni status, a Rade Šerbedžija i Inga Appelt u glavnim ulogama mnogo su doprinijeli sveukupnoj popularizaciji. Gotovo trideset godina nakon, uz sve promijenjene društveno-političke prilike i tehnološke napretke, Rade je, uz redateljsku asistenciju sina Danila, snimio čvrstu ratnu dramu koja se bavi višeslojnošću rata.

Drama karaktera

Godina je 1941. i desetogodišnji Zoran (David Todosovski) sa svojim prijateljima luta ulicama grada koji svakodnevno osjeća nacističku čizmu, pojačanu s bugarskom željom da ih potpuno osvoji i stavi pod svoje okrilje. Nijemci su, nakon Bugara, makedonski neprijatelji broj jedan, a pokret otpora na čijem je čelu Gjorgji (Rade Šerbedžija) nije dovoljno jak te ih nacističke tajne službe sve više pritišću i razotkrivaju. Zoranova majka Lica (Lucija Šerbedžija) prisiljena je raditi za njemačkog oficira Hansa (Mikko Nousiainen) kako bi obitelj preživjela rat, a njezina sestra Lence (Silvija Stojanovska) pokušava držati sve konce u svojim rukama.

Nervozna i naređivalački nastrojena Lence dodatno je potresena i psihički rastrojena kada joj muža Gjorgja optuže za komunističko djelovanje i bace u zatvor u kojem će vrlo vjerojatno doživjeti svoj kraj. Kako bi se pravilno razvio dramaturški zaplet, Lence moli Licu da utječe na Hansa i izvede Gjorgja iz zatvora. Usluga je učinjena, a kako ne bi samo ostalo na tome, njemački nas oficir podsjeća da je za svaku uslugu potrebna i protuusluga.

Foto: facebook.com/uhrauksiavapaudelle

San o kraju rata

Kroz Zoranove oči upoznajemo grad i obitelj. Kako vrijeme prolazi, grad i njegovi žitelji uvučeni su u kolotečinu gdje je potrebno prodavati zlatninu, brinuti se za svoj vrt, rješavati se nepodobnih i tražiti dašak slobode u okupacijskoj situaciji. Kroz Zoranov vedri karakter upoznajemo se s njegovim sanjarenjima o kraju ratu i dolasku njegova oca Dušana (Nebojša Glogovac) kući. Dječakova tuga u prvom dijelu filma dodatno se očitava kroz odlazak prijateljice židovskog porijekla u logor, iako mi razumijemo da Zoran ne shvaća gdje ona odlazi.

Dječačka naivnost i svestranost u želji za igrom, a u drugom trenutku željom za odlaskom u šumu i ratovanjem protiv neprijatelja, čine Zorana kroničarom zbivanja. Idealističko shvaćanje da će se uvijek boriti protiv neprijatelja, ocrtava se i kroz odnose s prijateljima koji ga s vremenom doživljavaju kao izdajicu jer mu majka radi za nacista.

Drugi par odnosa su Lica i Hans za koje se otpočetka vidi u kojem smjeru kreće njihov odnos. Hansovo dugo izbivanje od doma i nezasitna ljubav prema ženama čine pokretač zbivanja i pokazivanja emocionalne rastrganosti same Lice. Ona je žena koja se nalazi u kaosu rata, s mužem na partizanskoj strani, sinom koji treba imati kakvo-takvo djetinjstvo te sestrom i šogorom koji brigu brinu za maloljetnom kćeri i nepokretnom bakom.

Pitanje identiteta

Kada se u tako kompleksan obiteljski odnos, osobnosti, nacionalnosti i suprotstavljene strane, stavi i ratni kontekst koji je uvjerljivo bio najveća tama u čovječanstvu dvadesetog stoljeća, onda dolazi i do gubitka identiteta, kako bi se stekla navika za preživljavanjem.

Foto: facebook.com/uhrauksiavapaudelle

Otac i sin Šerbedžija na premijeri u Art kinu u Rijeci rekli su kako je teško bilo raditi zajedno, a Danilo je naglasio da ne bi ponavljao iskustvo u kojem treba dijeliti redateljsku palicu. Međuobiteljski odnosi tako su bili puni kompromisa i na setu, ali završno djelo prikazuje vrlo kompaktan i slojevit film u kojem je nekoliko glavnih likova u potpunosti došlo do izražaja, i u prvi su plan došli njihovi karakteri i situacije, a tek onda ratna zbivanja.

Prikazi Skoplja u najtežim godinama za njegove građane izvedeni su vrlo učinkovito i cjelokupni vizualni doživljaj grada doprinosi atmosferi straha i beznađa. Rijetki melankolični i vedri tonovi su trenuci Zoranovih snova popraćeni istočnim melosom gitare Vlatka Stefanovskog koji se savršeno uklapa u cijelu priču. Uz manja pomanjkanja u radnji (Zoranov brzi zaborav prijateljice s kojom je provodio vrijeme u prvom dijelu filma) Šerbedžije su pružile filmsko iskustvo u kojem se gledatelj mora fokusirati na neke sitnije detalje od samoga rata, odnosno treba sagledati prvo drvo po drvo, da bi vidio na kraju cijelu šumu.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari