Razotkrivanje (FSK): Josip Mlakić, autor kojem je Andrić književni uzor
S jednim od najznačajnihih autora današnice kada se radi o bosansko-hercegovačkoj književnosti, Josipom Mlakićem, sinoć je na Festivalu svjetske književnosti o njegovom radu i stvaralaštvu u kinu Europa porazgovarao utjecajni Ivica Đikić. Mlakić je, usudila bih se reći, genijalac bosanske romaneskne književnosti ovoga vremena. Radnje i likove u romanima počesto stvara referirajući se na scenarije kultnih serija i filmske glumce, a prošle je godine od Balkan Noir naklade dobio i književnu nagradu za najbolji krimi roman za svoju knjigu Božji gnjev. Inače po struci strojarski inženjer, piše samo iz hobija, potrebe i ljubavi prema pisanju.
Moderatoru Ivici Đikiću sinoć je u književnom razotkrivanju otkrio dosta pojedinosti o sebi i svome radu. Rekao je da se osjeća jednako sudionikom bosanske i hrvatske kulturne scene, da jako voli matematiku kao znanost te da je u svojim djelima uspješno spaja s umjetnosti tako što u njima spominje razne mjere svih vrsta, osobito u onim kriminalističkim, ali i tako što prije svakog napisanog romana u glavi unaprijed ima u tančine razrađenu njegovu radnju i količinu sadržaja. Na to je samo dodao da je roman projekt – forma koji se uvijek mora znati unaprijed. Piše i scenarije koji su mu još više matematički nastrojeni, ali i kosture romana ponekad zna prvotno razraditi kao vlastite scenarije za koje kaže da su vrlo slična forma romanu koji se lijepo može unaprijed vizualizirati.
Utjecaj Twin Peaksa
Mlakić je govorio i o najnovijem romanu Majstorović i Margarita kod kojeg se, kaže, najviše dosad zabavljao pišući ga. Đikića je zanimalo zašto se u njemu referira na kultnu seriju iz 90-ih Twin Peaks Davida Lyncha te na Bulgakowa. Mlakić voli način na koji oni grade svoje likove jer kod njih nema mnogo sličnih likova u radnjama, a što se samoga naslova tiče, njime je htio naglasiti infantilnost današnjeg vremena. U Bulgakowo vrijeme Majstor je bio majstor, a u današnje je vrijeme Majstor ‘majstorović’. Inače se kod pisanja voli poigravati žanrovima, ljubav prema krimi prozi gaji oduvijek, na njegov prvi krimić utjecao je Jim Jarmusch, a kaže i da je to forma u kojoj čitatelji uvijek nađu barem nešto što ih veseli.
Rat kao inspiracija i osobni znamen
Tijekom njihovog međusobnog razgovora osvrnuo se i na Bosnu i Hercegovinu te na stanje u njoj nakon rata ’93. godine, točnije na razloge zašto je ratna tematika glavna okosnica gotovo svih njegovih romana. Kazuje da je neposredno ratno iskustvo ono što ga je trajno obilježilo, da kod pisanja o njemu niti ne razmišlja unaprijed već da ta potreba izlazi iz njega sama. Rat u pričama mu služi kao svojevrsna opomena na sve druge te da im se ne dogodi ono što se dogodilo Balkanu početkom devedesetih. Rekao je i da je BiH trenutno u slobodnome padu te je dotakla dno iz svih aspekata, počevši od posljedica rata do velike tranzicije koju je ova zemlja doživjela zadnjih desetak godina. Ljudi su bijesni i frustrirani te danas iz države odlaze cijele obitelji koje se najčešće više ondje niti ne vraćaju.
Spomenuo je i da kultura ljudima ondje gotovo uopće više nije važna te da se novac iz fondova za kulturu uglavnom potroši na nešto drugo. U jednom novom rukopisu koji tek priprema pokušat će prikazati sve anomalije društva i politike svoje države u obliku društvene kritike, literarno smjestivši BiH u Los Angeles 50-ih godina prošlog stoljeća gdje je ponovo vidljiva njegova potreba za spajanjem domaćeg s onim internacionalnim u tematici.
