Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Glazba

Recenzija – “AIM” (M.I.A): Posljednji album?

18.11.2016. Goran BožićFoto: "AIM" [Cover]

Devetog rujna ove godine britanska reperica Mathangi Arulpragasam, poznatija kao M.I.A (što je inače akronim za ‘Missing in the action’), objavila je svoj, navodno, posljednji uradak jednostavnog naziva “AIM”. Zašto ‘navodno’ posljednji? Zato što mi ni u jednom trenutku Mathangi nije zvučala previše decidirano u vezi ove izjave, dok sudeći po životnim preokupacijama ove žene ne bi čudilo da se jednostavno odrekne snimanja albuma. Nigdje se ne može pronaći tvrdnja koja bi je povezala s prestankom bavljenja glazbom, no ova multitalentirana aktivistica, glazbena producentica i vizualna umjetnica uz sav svoj rad i talente može mirne duše reći da joj snimanje više ne treba.

Nekako sam cijeli svoj život hodao vodama hip-hopa, baš poput Diogena, tražeći čovjeka. Kao ‘čovjeka’ sam promatrao bilo kojeg repera ili grupu istih koji su svojim tekstovima progovarali o socijalnoj nepravdi. Možda sam jedan od rijetkih ‘fosila’ još uvijek zaljubljenih u Public Enemy. Iako hip-hoper u duši, prijelaz na bezlični gangsta rap nikada nisam provario do kraja. U redu, u tom pod-žanru postoje kvalitetni tekstopisci te se pronađe iznimno dobrih stvari, no moje traganje traje. M.I.A s dosta svojih tekstova čini baš savršen spoj okusa u svekolikoj bljutavosti pjevanja o lancima, oružju i kurvama.

AIM

Dakle, “AIM” je peto studijsko izdanje ove britanske rapperice, izašlo devetog rujna ove godine. Album je izdan pod dvije ‘etikete’, za američki Interscope i britanski Polydor. Snimano je doslovno posvuda. Na Jamajci gdje je snimljeno čak pet stvari. U Indiji je snimljen prvi singl naziva Swords. Stvar koja nije po mom spomenutom ukusu, ali sa zanimljivom zvučnom kulisom u kojoj se bojne sablje koriste umjesto perkusija. Također singl Bird Song apsolutno je zabavna stvarčica koja se poigrava takozvanim ‘world beatom’, palac gore za maštovitost.

Granice u glavama

Moje bubnjiće su pak zagolicali tek Borders i Freedun – već se ponavljam, ali ipak… Barem po meni singlovi dostojni Mathanginog humanitarnog aktivizma. Sam spot za Borders, globalni Times magazin je proglasio najboljim spotom prošle godine. Stvar doista donosi sumoran pogled na stvarnost, zvučno ali i lirički. Dok opservira aktualne sudbine mnogih nesretnika koje samo granice dijele od života dostojnog ljudskog bića, dolazi se do zaključka da je najteže preskočiti granice u našim glavama uz stihove /Yeah fuck ’em /when we say we’re not with them/. Dvije socijalno angažirane pjesme, meni dovoljno. Takvo što nećete doživjeti od jednog Wiza Khalife, da ne nabrajam dalje, jer su njihovi pogledi na život ograničeni širinama bazena i palubi jahta koje posjeduju.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 3.000 out of 5)

Komentari