novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – Animals As Leaders: Jazz virtuoznost sjedinjena s metal katarzom

facebook.com/animalsasleaders
Vrijeme čitanja: 3 minute
facebook.com/animalsasleaders
facebook.com/animalsasleaders

Bend koji je sudjelovao u stvaranju onomatopejskog „Djent“ žanra ove godine ima novi album, s kojim je napravio gigantski korak naprijed. Obrazložit ću o kakvom koraku pričam i koliko je on zapravo velik, ali osvrnimo se prvo na ono što je bend radio do ovog izdanja.

S velikim rastom popularnosti deathcore/metalcore glazbenih pravaca, javila se isto takva potreba za njihovom progresijom, koja nije došla puno dalje od onoga što je Meshuggah radio od 1995. godine  i albuma „Destroy Erase Improve“ gdje miješa death metal, thrash metal i industrial s jazz fusion elementima. Također, javlja se i poliritmičnost, pa se ono što je svirao Meshuggah i slični bendovi svrstavalo u neku kutiju „hibridnog metala“. Sve dok nedavno kompletno novi val relativno mladih bendova nije preuzeo navedenu filozofiju sviranja metala, strpao to u kontekst generičkih-core-žanrova i nazvao ga ni manje ni više Djent (Đđđđ – Đđđđđđen – Đđđđđđent) prema distorziranom zvuku žica tik iznad pick-upova. Među takvim bendovima se našao i Animals As Leaders kojeg čine bubnjar Matt Garstka te osnivači i gitaristi Javier Reyes i Tosin Abasi, no ovaj bend je spomenuti žanr doveo na kompletno novu razinu izašavši iz generičkih okvira.

facebook.com/animalsasleaders
facebook.com/animalsasleaders

Kompletnu scenu su odalamili posred face napravivši instantno remek djelo s debi albumom „Animals As Leaders“ (2009.) koji je već tada u sebi imao elemente jazza kombinirane sa suptilnim elektroničkim zvukovima, dok drugi album „Weightless“ (2011.) nije prikazao nešto puno različitije pa isto tako nije doživio slavu prvog albuma. Ono što je Animals As Leaders napravio s najnovijim „The Joy of Motion“ moglo bi se puno prije svrstati u neku kutiju modernijeg jazza nego u žanr iz kojeg su startali. Gitare s osam žica definitivno daju kompletno drugačiju dimenziju, a Reyes i Abasi ih za razliku od žanrovskih kolega i koriste, tako da se dobiva daleko veći spektar zvukova od onog predviđenog za regularne gitare.

Album je genijalan iz razloga jer spaja jazz kompleksnost s metal katarzom pritom izvlačeći najbolje iz oba žanra, a najbolji primjer za to je i završna skladba na albumu, Nephele, koja po meni kandidira za jednu od najboljih izvedbi benda. Poliritmičnost bubnjeva daje savršenu podlogu za eksperimentiranje s nešto čišćim zvukom gitara, pa su tako dobivene skladbe koje vas ipak toliko ne umaraju koliko se to zna desiti kod bendova koji se se više drže deathcore korijena, pritom ne gubeći na kompleksnosti.

Naravno, kroz album ćete naletjeti i na stvari koje su još uvijek breakdown-orijentirane, no kažem, blaži zvuk gitara koji se provlači između mosheva kompletno spašava situaciju, te pjesme odvodi u neki blagi eksperimentalni kaos, Ka$cade i Lippincott su savršeni takav primjer. Ono gdje je bend ponovno promašio jest u biranju pjesama za videografiju. Isto se dogodilo i na prvom albumu, gdje su očiti kandidati za singlove bile odlične Soraya i Tempting Time, međutim bend se odlučio za nešto „djentastiju“ CAFO koja ih je po meni gurnula upravo tamo gdje ne bi trebali biti, još dublje u žanr kojeg bi se trebali otarasiti. Kao što rekoh, to se događa ponovno, Lippincott i Physical Education dobivaju prednost ispred daleko katarzičnijih pjesama poput Woven Web i spomenute Nephele.

Upravo to ocrtava ciljanu publiku benda, odnosno onaj dio publike koji im donosi zaradu. Bilo bi mi vrlo drago vidjeti da emocija ovog benda postane cijenjenija od tehnike, no izgleda da trenutno pripadaju kompletno krivom tržištu. Možda se to i desi s još kojim genijalnim albumom, jer s ovim izdanjem je ljestvica poprilično dignuta. Očaravajuće je gledati kako bend sa svakim izdanjem evoluira, a Reyes i Abasi su glazbenici iskovani baš za takve stvari – Ono što je Cynic napravio death metalu, Animals As Leaders već petu godinu vrlo uspješno radi deathcoreu, pruža glazbeno superiorniju alternativu.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari