Recenzija – ‘Art Angels’ (Grimes): Pirotehnički arsenal popa i elektronike
Kada se početkom studenog prošle godine pojavila japanska ilustracija mange na naslovnici vinil ploče moglo se pretpostaviti da se radi o jednoj nekonvencionalnoj personi. Njezina znatiželja za underground i eksperimentalnu glazbu bili su tek rani pokazatelji njezinog budućnog stanja. Imali smo priliku periodički promatrati razvoj mlade kanadske pjevačice Claire Elise Boucher kroz njezin otkačen i originalan izričaj. Ne samo da svojim stvaralaštvom privlači ljude, već to čini i titulom modne ikone. Claire Elise Boucher, poznatija po imenu svog alter ega Grimes, objavila je svoj četvrti album pod imenom „Art Angels“ na kojem je imala priliku pokazati svoje ilustracije kojima se sve više zabavlja. Fascinirana estetikom imaginacije i uobraženja uspjela je usavršiti svoj pop san. Nametljiva kombinacija dream popa, art popa, synth popa te zvuka elektronike uz propulzivan mladenački glas vrše asimilaciju bezazlene arogancije. Kao što i sama Claire izjavljuje, više joj nisu zanimljive ljubavne pjesme, već trenutačan fokus pridaje tendenciji bahatosti, osornosti te ostavlja dozu fuck off tipa u pjesmama. Nakon prva tri albuma koja su imala tužnu notu, na ovom albumu imamo spoj sreće i ljutnje, jer Claire kaže da je napokon stala na svoje noge i da više ne mora slušati šta joj drugi kažu. Tako je svoju numeru Fresh without blood posvetila svom sad već bivšem prijatelju, a spojila ju je s pjesmom Life in the vivid dream za koju je snimila i svoj prvi video s novog albuma kojeg je režirao njezin brat Mac Boucher. U prvom dijelu spota pokazuje svoju vehementnost, gdje svoju neobuzdanost i žustrinu troši na trčanje oko košarkaškog igrališta i energično skakanje po krevetu prekrivenom laticama i novčanicama, dok drugi se dio spota uz pjesmu Life in the vivid dream stapa u laganiji tempo i prikazuje njene sasvim drugačije domene.
Album počinje s pjesmom Laughing and not being normal u kojoj nam daje jasnu poruku te nas infektivni naslov pjesme tjera da čujemo i druge. Detoniranost dječačkog glasa u numeri Scream koju pjeva na kineskom zajedno s tajvanskom repericom Aristophanes, daje novu dimenziju popu koja je po meni nesklapna. Jedina inferiornija pjesma s albuma gdje se čuje samo njezin vrisak, žestok i bijesan vrisak, dok je glavnu radnju preuzela gore navedena reperica. Dok s druge strane jedna od boljih pjesama na albumu je Easily, REALiTi – koja je trebala pripasti njezinom trećem albumu, te Venus Fly koja je nastala u kolaboraciji s Janelle Monae. Nakupinu pop pjesama s početka albuma završava s nakupinom balada.
Možete li zamisliti Al Pacina u ulozi Kuma kao vampira koji može mijenjati spol i putovati svemirom? Iz te perspektive nastala je inspiracija za stvaranje pjesme Kill vs Main. Yep, I don’t get it either. Međutim, Grimes snima spot za navedenu numeru pa možda dočara taj magličast prizor.
Da ne izostavim pjesmu po kojoj je album dobio ime, Artangel, za koju nemam ništa istančano za reći, osim da me je osvojila sa svojim jednostavnim tekstom. Naime, njezin vokalni stil, njezin prikaz djevojčice na granici sablasnosti i stoičke upornosti upakirala je u jedan divan album. Ovo je jedan zabavan, kreativan i nesuzdrživo plesan album koji drži visoko mjesto gotovo na svim rezimeima albuma 2015 godine. Možda ove godine možemo očekivati da izostavi svoj neizostavni pop stil, jer njezin alter ego Grimes postaje pretijesan te je možda pod tom krinkom dala sve od sebe, a zbog toga stvara „novu sebe – Screechy Bat”- the “metal one”. Slatki glas zaigrane cure u metal verziji, pa zašto ne.
